Prva mjera u liječenju alergijske astme je - kao i kod svih drugih alergijskih bolesti - izbjegavanje kontakta s alergenom. Inhalacijski alergeni, najčešći okidači tegoba u alergijskoj astmi, dijele se na cjelogodišnje i sezonske. U prvu skupinu spadaju alergeni s kojima bolesnik može doći u kontakt tijekom cijele godine - grinje, plijesni te epitel, dlaka ili perje različitih životinja. U drugu skupinu spadaju alergeni s kojima se dolazi u kontakt ovisno o godišnjem dobu i podneblju u kojem se pojavljuju - peludi različitih stabala, trava i korova.
Kako s cjelogodišnjim alergenima u pravilu dolazimo u kontakt u zatvorenim prostorima u kojima provodimo veći dio vremena (stan, škola, radno mjesto, automobil...), kod alergije na iste nužno je provođenje mjera kontrole toga mikrookoliša. To podrazumijeva održavanje navedenih prostora čistim, bez suvišnih zavjesa i tepiha, sa što više površina koje se mogu vlažno brisati (npr. namještaj presvučen kožom ili skajem, a ne platnom; podovi prekriveni parketom ili laminatom, ne tapisonom i sl.) ili usisavati usisavačima s adekvatnim filtrima. Nužno je izbjegavanje držanja kućnih ljubimaca koji imaju dlaku (posebice mačke) ili perje kao i prestanak eventualnog pušenja svih ukućana, uključujući, naravno, i samog bolesnika.
Kod alergije na sezonske alergene pojava tegoba može se izbjeći ili umanjiti izbjegavanjem boravka u prirodi u sezoni pojave određene peludi (nužna edukacija o peludnom kalendaru), zadržavanjem u zatvorenim, klimatiziranim prostorima, redovitim umivanjem i tuširanjem kao i redovitim mijenjanjem i pranjem odjeće po ulasku u stambeni prostor nakon boravka u prirodi. Ako je moguće, idealna mjera u navedenom smislu je promjena klime u vrijeme pojave sezonskog alergena na koji je pacijent senzibiliziran (npr. boravak na moru za vrijeme cvjetanja ambrozije).
Sljedeća mjera u liječenju alergijske astme je primjena lijekova. Liječnik pritom na umu uvijek ima idealno stanje bolesnika, a to je odsutnost svih simptoma uz upotrebu što manjih doza lijekova te adekvatno trajanje terapije. Liječenje alergijske astme uvijek započinje minimalno 2-3 tjedna prije očekivanih tegoba (npr. kod alergije na ambroziju terapija počinje početkom kolovoza i traje do kraja listopada svake godine). Terapija se provodi lijekovima za kontrolu bolesti (najčešće inhalacijski kortikosteroidi), kontinuirano, u periodu koji je liječnik naveo pri posljednjoj kontroli. U slučaju pogoršanja bolesti, u terapiju se samo kao privremena mjera dodaju i lijekovi koji olakšavaju simptome (npr. bronhodilatator salbutamol). Potreba za učestalim uzimanjem potonjih lijekova zahtijeva dodatne preglede i reviziju postojeće terapije.
Najčešće greške kod primjene lijekova pri liječenju alergijske astme su:
Imunoterapija ili hiposenzibilizacija je oblik liječenja alergijske bolesti primjenom malih, rastućih koncentracija alergena na koje je bolesnik senzibiliziran, s ciljem poticanja razvoja tolerancije na taj alergen. Kod osoba kod kojih je cijeli postupak (koji traje u pravilu 3-5 godina) uspješno proveden, ponovni kontakt s alergenom neće izazvati simptome bolesti ili će oni biti znatno blaži nego prije. Terapija se primjenjuje u obliku potkožnih injekcija ili kapi koje se uzimaju pod jezik. Najviše uspjeha postiže se kod mlađih bolesnika s blaže izraženim simptomima alergijske bolesti, s izraženom senzibilizacijom na manji broj alergena.
Hiposenzibilizacija je posebno indicirana kada mjere izbjegavanja alergena nisu moguće ili su ograničeno primjenjive, a u obzir se uzima i stav bolesnika prema toj i ostalim vrstama terapije. Danas se vode mnoge polemike o uspješnosti imunoterapije. Kod dobro odabranih bolesnika postotak uspješnosti je visok - najviši je u bolesnika senzibiliziranih na otrov pčela i osa - no ako promatramo sve bolesnike kod koji je provođena imunološka terapija, postotak uspješnosti na kraju terapije je oko 50 %. Prepreku češćem provođenju često predstavlja i skupoća preparata, koje bolesnici sami plaćaju.
Kako bi se ostvario konačni cilj idealne kontrole astme kao kronične bolesti nužne su redovite liječnička kontrole, optimalno 3-4 puta godišnje. Na njima se uz procjenu stanja bolesnika fizikalnim pregledom i funkcijskim testovima (redovito spirometrija i FeNO, po potrebi i drugi testovi) radi i kontinuirana edukacija. Alergološko testiranje i laboratorijska obrada ponavljaju se svake 2-3 godine, iznimno češće.
Danas je popularna i uspješna metoda edukacije i "škola astme", kojom se postižu odlični rezultati, posebno u edukaciji djece astmatičara i njihovih roditelja. Cilj edukacije je prihvaćanje i razumijevanje osobitosti bolesti i terapije, ispravno uzimanje terapije, pravodobno prepoznavanje i objektiviziranje simptoma pogoršanja te prepoznavanje situacija u kojima treba potražiti liječničku pomoć. Adekvatno prepoznavanje i početak liječenja alergijske astme preduvjet su daljnjeg pravilnog razvoja pluća i njihove funkcije. Odgađanje početka odgovarajuće terapije dovodi do razvoja težih stupnjeva bolesti s težom i dugotrajnijom uspostavom potpune kontrole bolesti, u pravilu s višim dozama ili većim brojem lijekova. Nasuprot tome, rano postavljanje ispravne dijagnoze i pravovremeni početka adekvatnog liječenja kroz neko vrijeme dovodi do smirivanja upale u dišnim putovima pri čemu simptomi bolesti postaju minimalni ili potpuno kontrolirani.