Kako prepoznati simptome Alzheimerove bolesti?

Trendovi u Hrvatskoj i svijetu

Od Alzheimerove bolesti (AB) i drugih oblika demencija danas u svijetu boluje 24 milijuna ljudi. S obzirom da se učestalost AB i drugih demencija znatno povećava sa životnom dobi, a primjetan je trend starenja svjetske populacije, očekuje se da će taj broj i dalje rasti te da nam predstoji "epidemija demencija". Prema znanstvenim procjenama broj oboljelih od AB i drugih oblika demencija će 2020. godine iznositi čak 43 milijuna. U Republici Hrvatskoj se procjenjuje da danas ima oko 80 tisuća oboljelih, ali je prema dostupnim podacima liječeno svega 771 osoba. AB karakterizira neprimjetan početak i postepeno pogoršanje mentalnog statusa. U prvih nekoliko godina bolest ne mora pokazivati dramatične simptome, dok u kasnoj fazi bolesti bolesnik sve više ovisi o tuđoj pomoći. Premda se bolest ne razvija na isti način kod svih bolesnika, u prosjeku traje otprilike 10 godina.

Klinička prezentacija bolesti

Simptomi AB se javljaju postepeno, tijekom perioda od nekoliko godina, i variraju od osobe do osobe. Prvi simptom koji se pojavljuje obično je zaboravljivost za nedavne događaje uz relativnu očuvanost dugoročne memorije. Upravo zbog postupnog i neprimjetnog početka ove smetnje se u početku vrlo često pripisuju staračkoj zaboravnosti, što je velika greška. Naime, AB je progresivan poremećaj u okviru kojeg se tijekom vremena javljaju kognitivne smetnje i psihičke promjene, što znatno utječe na samostalnost bolesnika.

• Kognitivni simptomi - smetnje kratkoročne memorije (zaboravljivost za nedavne događaje, zametanje stvari) i otežano donošenje odluka javljaju se kao rani simptomi. Tijekom vremena bolesnici postaju dezorijentirani u vremenu (ne znaju dan, točan datum ili godinu) i prostoru te više nisu u mogućnosti pronaći put do kuće. U kasnijim fazama bolesti javljaju se simptomi poput neprepoznavanja bliskih osoba i otežanog, nerazumljivog govora. 
• Psihijatrijske promjene - bolesnici s napredovanjem bolesti razvijaju poremećaje u ponašanju, kao i psihičke poremećaje, što povećava teret staranja o njima. Javljaju se simptomi socijalno neadekvatnog ponašanja poput uznemirenosti, agresije, depresije i promjene ciklusa spavanja. Osobama koje skrbe o bolesniku najteže padaju upravo ovi simptomi, zbog čega su psihijatrijske promjene najčešći razlog smještaja bolesnika u ustanovu.
• Funkcionalne promjene - kao posljedica kognitivnih smetnji i psihijatrijskih promjena javlja se čitav niz poremećaja u obavljanju svakodnevnih aktivnosti (poteškoće u baratanju novcem, održavanju osobne higijene, odijevanju, kontinenciji i drugo) poradi kojih bolesnik postaje sve ovisniji o tuđoj pomoći. Ovisno o funkcionalnosti bolesnika napredovanje AB se može pratiti kroz 3 stadija: blaga, umjerena i uznapredovala AB. U uznapredovalim fazama bolesti bolesnik je potpuno vezan za krevet i ovisan o tuđoj pomoći.

Etiologija

Danas još uvijek nije poznat točan uzrok bolesti, ali se pretpostavlja da propadanje živčanih stanica nastaje zbog nakupljanja određenih bjelančevina u mozga (beta-amiloida i tau proteina). Uslijed ovog nakupljanja prvenstveno dolazi do gubitka živčanih stanica koje proizvode neurotransmiter acetil-kolin, ali napredovanjem bolesti je naposljetku zahvaćen čitav mozak.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnoza Alzheimerove demencije postavlja se na temelju kliničke slike, podataka od obitelji te uz pomoć kognitivnog testiranja (procjena kognitivnog statusa na temelju izvedbe na različitim testovima). S obzirom da do nastanka kognitivnog poremećaja mogu dovesti brojna stanja te da danas u medicini postoji više od stotinu uzroka demencija, potrebno je isključiti i neke druge poremećaje. Upravo je zbog toga kod svakog bolesnika nužno učiniti slikovne pretrage mozga poput MSCT-a i magnetne rezonance. Također je potrebno isključiti i neke metaboličke i endokrinološke poremećaje, zbog čega se procjenjuje razina vitamina B12 i hormona štitnjače u krvi. Danas na raspolaganju postoje i sofisticirane metode potvrde dijagnoze AB koje se rade u Hrvatskoj - poput određivanja biomarkera u cerebrospinalnoj tekućini i snimanja mozga PET CT-om.

Liječenje

Trenutno ne postoji lijek koji bi zaustavio napredovanje AB. Ipak, liječenjem simptoma i pružanjem podrške porodici bolesnika mogu se postići znatni rezultati. Razni lijekovi ublažavaju simptome bolesti. Oni odgađaju pojavu simptoma bolesti i upravo zato je važno započeti s liječenjem što ranije. Lijekovi koje danas koristimo u liječenju AB nazivamo antidementivima. Oni utječu na što duže održavanje intelektualnih sposobnosti i opće stanje bolesnika. Promjene u mozgu ne zaustavljaju se primjenom ovih lijekova, ali se pospješuje prijenos informacija između živčanih stanica. Djelovanje, doziranje i neželjene reakcije razlikuju se među pojedinačnim lijekovima, a djelotvornost terapije nije ista kod svih pacijenata.

U liječenju AB koriste se dvije skupine lijekova. U prvu skupinu lijekova ubrajamo inhibitore enzima acetil-kolin esteraze. Ovi lijekovi nadoknađuju nedostatak neurotransmitera acetil kolina u određenim dijelovima mozga. Koriste se u ranoj i srednjoj fazi AB. Iz ove skupine lijekova u RH registrirani su donepezil i rivastigmin. Drugu skupinu lijekova predstavlja NMDA antagonist memantin koji se koriste u srednjoj i kasnoj fazi bolesti. On regulira funkciju neurotrasmitera glutamata koji je u određenim patološkim stanjima odgovoran za razaranje živčanih stanica.

Zaključak

AB je progresivna bolest mozga koje dovodi do propadanja živčanih stanica uslijed kojeg dolazi do gubitka kognitivnih sposobnosti i niza psihijatrijskih promjena. Radi se o bolesti koja napreduje neprimjetno, ali dovodi do sve veće ovisnosti bolesnika o pomoći druge osobe. Nažalost, danas dostupnim metodama liječenja jednom izgubljene funkcije više se ne mogu povratiti; upravo zbog toga je ovu bolest potrebno što ranije prepoznati te pravodobno započeti s dostupnim liječenjem. Lijekovi mogu utjecati na tok AB na način da uspore progresiju bolesti i zaustave pogoršanje simptoma. Pravodobnim započinjanjem liječenja bolesnici su duže samostalni i neovisni o drugima, što im na raspolaganje stavlja vrijeme dragocjeno ne samo za sebe, već i za svoje obitelji.