Fibrilacija atrija

Javljanje

Fibrilacija atrija može se javiti u svakoj životnoj dobi, međutim češća je u starijoj populaciji i u svakoj dobi je nešto češća u muškaraca. Rizik pojave fibrilacije atrija raste s dobi pa je tako u dobi iznad 80 godina prisutna u 10% populacije.

Postoje brojni faktori koji utječu na pojavu fibrilacije atrija. Osim već spomenute dobi i spola, najčešći faktori rizika za razvoj fibrilacije atrija su povišeni krvni tlak i koronarna bolest srca. Ranije je znatno češći uzrok bila reumatska bolest srca koja je danas u zapadnim zemljama zahvaljujući antibiotskoj terapiji znatno rjeđa. Ostali faktori koji utječu na pojavu fibrilacije su:

• bolest srčanih zalistaka
• prijašnje operacije srca
• bolesti štitnjače
• šećerna bolest
• konzumiranje alkohola
• zatajivanje srca

Simptomi

Simptomi fibrilacije atrija su brojni. Bolesnici mogu imati palpitacije, osjećaj nedostatka zraka, bolove u prsištu, omaglice, gubitke svijesti ali mogu biti i potpuno asimptomatski te se fibrilacija atrija otkriva slučajno. Simptomi ovise primarno o postojanju srčane bolesti i frekvenciji ventrikula te se tako neki od navedenih simptoma češće javljaju kod ubrzane frekvencije (osjećaj nedostatka zraka, palpitacije, bolovi u prsištu), a neki kod usporene frekvencije (omaglice i gubitak svijesti). Također, prvi simptom tj. posljedica fibrilacije atrija može biti pojava moždanog udara.

Fibrilacija atrija sama po sebi ne mora biti opasna aritmija, međutim kod simptomatskih bolesnika može značajno narušiti kvalitetu života. Također, može uzrokovati zatajivanje srca, a samim time i utjecati na skraćenje života bolesnika. Isto tako, svi bolesnici s fibrilacijom atrija imaju povišen rizik za razvoj moždanog udara, a visina rizika ovisi i o drugim bolestima koje bolesnik ima.

Podjela

Fibrilaciju atrija dijelimo ovisno o učestalosti javljanja same fibrilacije i ovisno o trajanju na:

1. Novonastala fibrilacija atrija: svi bolesnici koji se prvi puta prezentiraju s fibrilacijom atrija
2. Paroksizmalna fibrilacija atrija: epizode fibrilacije atrija koje traju do 48 sati (nekad do 7 dana) i prestaju same
3. Perzistentnta fibrilacija atrija: epizode koje traju dulje od 7 dana ILI zahtijevaju medicinsku interveciju za prekid aritmije
4. 'Long standing'' perzistentnta fibrilacija atrija: fibrilacija atrija koja traje dulje od godinu dana ali koju smo odlučili pokušati konvertirati u normalan sinusni ritam
5. Permanentna (trajna) fibrilacija atrija: traje dulje od godinu dana ali su liječnik i bolesnik odustali od pokušaja konvertiranja u sinusni ritam

Dijagnoza i terapija

Dijagnoza fibrilacije atrija postavlja se nakon anamneze i pregleda bolesnika 12 kanalnim EKG-om. Kod većine je bolesnika radi odluke o daljnjem liječenju potrebno učiniti i dodatnu kardiološku obradu koja uključuje ultrazvuk srca, ergometriju i 24-satni holter EKG.

Terapija fibrilacije atrija može se razvrstati u tri kategorije:

1. Prevencija moždanog udara, koja uključuje uzimanje antikoagulantnih lijekova (lijekovi protiv zgrušavanja krvi)
2. Kontrola ritma što znači održavanje normalnog sinusnog ritma, a koji uključuje antiaritmike, elektrokardioverziju te kod nekih bolesnika elektrofiziološko ispitivanje i ablaciju ušća plućnih vena.
3. Kontrola frekvencije kod bolesnika koji su u trajnoj fibrilaciji atrija koja uključuje primjenu lijekova kod bolesnika s ubrzanim srčanim ritmom ili elektrostimulaciju kod bolesnika s usporenim srčanim ritmom. Također, kod nekih bolesnika kod kojih se ne može kontrolirati ubrzana frekvencija može se učiniti ugradnja elektrostimulatora a zatim ablacija AV-čvora.

Izbor vrste liječenja ovisit će o učestalosti i trajanju fibrilacije, postojanju bolesti srca kao i prisutnosti drugih bolesti.