Shizofrenija se donekle može „kontrolirati" unosom kvalitetnih namirnica i osiguravanjem svih nutritivnih komponenti neophodnih za normalnu fiziološku funkciju organizma. Osobe oboljele od shizofrenije morale bi redovito, četiri puta godišnje provoditi jednomjesečnu kuru multivitaminima i multimineralima. Prehrana se mora sastojati od namirnica većinom biljnog podrijetla, budući da je ustanovljeno da se prilikom prehrane koja se zasniva na namirnicama životinjskog podrijetla javljaju napadi agresivnosti.

Razlog sve većoj pozornosti koju zauzima prehrana kod pacijenata oboljelih od shizofrenije jest taj da farmaceutskih preparati i lijekovi koji se koriste u medikamentoznom liječenju bolesti posjeduju i priličan broj nuspojava. Iz tog razloga teži se prema tome da se lijekovi koji se moraju uzimati trajno, uzimaju u što nižim dozama, a da se više iskoristi povoljan efekt koji se postiže uvođenjem fokusirane, individualno koncipirane prehrane. U oboljelih od shizofrenije, u biokemijskom smislu dolazi do smanjene  koncentracije aminokiseline glicina, neurotransmitera serotonina i omega-3-masnih kiselina u organizmu.  Omega-3-masne kiseline su ključne sastavnice membrana stanica mozga, uključujući i one na kojim se nalaze receptori za pojedine neurotransmitere, primjerice serotonin. Omega-3-masne kiseline isto tako reguliraju aktivnost prijenosa impulsa u stanici mozga, te sintezu različitih kemijskih spojeva čija koncentracija znatno ovisi o mentalnom stanju pacijenta. Bitno je napomenuti da neke od namirnica mogu uzrokovati takozvanu ''cerebralnu alergiju'' što može doprinijeti narušavanju zdravlja kada osoba već boluje od shizofrenije. Kao primjer takvih namirnica navodi se pšenica i bjelančevina iz žitarica gluten, te pojedini mliječni proizvodi.

Aminokiseline izgrađuju proteine, a svojim metabolizmom doprinose sintezi neurotransmitera. Istraživanja su pokazala pozitivan učinak suplementacije glicina na oboljele od shizofrenije. Kada se ta aminokiselina uzima kao gotovi preparat, mora se ipak biti vrlo oprezan i prilagoditi unos ovisno o individualnom metabolizmu pojedinca oboljelog od shizofrenije, te se za bilo kakvu intervenciju u tom smislu pacijent najprije mora savjetovati sa svojim liječnikom psihijatrom.