Erekcija - kada nastaje problem?

Važnost spolne moći

Erektilna disfunkcija predstavlja nemogućnost postizanja, tj. održavanja erekcije adekvatne za normalan spolni odnos. Iako se ovaj problem ne može automatski svrstati u kategoriju životne katastrofe, on ipak predstavlja stanje bez digniteta kojeg imaju mnoge druge bolesti. Naime, spolna moć muškarca oduvijek se smatrala odrazom moći, sposobnosti, ugleda, plodnosti, vjerodostojnosti i pouzdanosti, pa čak i u razumskim pitanjima.

Stoga je stanje erektilne disfunkcije (problem je puno bolje definirati kao stanje, a ne bolest) nešto o čemu se nerado priča u društvu, o čemu se ne žali i što se ne dijeli sa svojim sugovornicima. Zahvaćena osoba shodno tome ostaje usamljena u svojim patnjama, što predstavlja dodatnu psihološku komponentu.

Erektilna disfunkcija se u povijesti ljudskog roda takoreći "opraštala" samo starcima koji su problem mogli nadomjestiti mudrošću, iskustvom i znanjem. Od njih se nije očekivala velika tjelesna moć i plodnost. U starijih muškaraca erektilna funkcija zapravo i ne bi trebala biti na velikoj cijeni jer svojom banalnošću ukazuje na nedostatak smirenosti i mudrosti koji je tako prikladan, očekivan i nerijetko potrebit mlađim muškarcima, ne bi li ih stariji i iskusniji mogli mirno i mudro savjetovati u njihovim životnim previranjima.

Razmjeri problema

Puno veći problem od erektilne disfunkcije u starijoj dobi jest erektilna disfunkcija u muškaraca srednje dobi. U tom slučaju libido je još održan, dakle potreba i želja te interes za spolnim odnosima postoje, ali se zbog određenog razloga javila i erektilna disfunkcija. Jedan od glavnih uzroka jest moderan način urbanog života – kako žena, tako i muškaraca (što je osobito važno jer seks predstavlja društvenu aktivnost bez kojeg nema održanja vrste).

Naime, pod teretom poslovnih obaveza, ambicija, financijskih, zdravstvenih i obiteljskih problema te svih mogućih drugih opterećenja koja neizbježno prate muškarca "u najboljim godinama", sasvim je sigurno da erektilna disfunkcija nalazi na plodno tlo. Ona narušava seksualni, obiteljski i socijalni aspekt života, umanjuje samopouzdanje i odlučnost, reducira ukupne životne aktivnosti te značajno podupire opće nezadovoljstvo postojećim stanjem. U takvim okolnostima, što danas predstavlja realnost sredovječnog urbanog čovjeka, rastuća epidemija erektilne disfunkcije nameće se kao značajna prijetnja i problem (pa čak i u demografskom smislu).

Takva se stanja najčešće privremeno rješavaju naglim i brzo djelujućim mjerama koje povećavaju zadovoljstvo povećavaju (ili stvaraju njegov privid), kao što su nezdrava, brza i obilna hrana, alkohol, pušenje, premalo tjelesne aktivnosti te neprestana borba za što većom zaradom. Tu valja pribrojiti i prateće bolesti koje se danas vrlo rano mogu otkriti uslijed osjetljive dijagnostike (povišen krvni tlak, povišena razina šećera i masnoća u krvi), za što se propisuju lijekovi. Stanje može pogoršavati zabrinutost i depresija, što stvara potrebu za dodatnom medikamentoznom terapijom.

Erektilna disfunkcija u mlađoj dobi

Nažalost, u novije vrijeme bilježi se i sve češća pojava mlađih muškaraca koji traže pomoć uslijed teškoća s erekcijom, ili pak neodređenih i vrlo polimorfnih smetnji u spolnom životu. Kako mladi danas sve ranije i otvorenije započinju svoj spolni život (koji je ponekad karakteriziran i egzibicionističkim obilježjima), produljuje se vrijeme u kojem mogu doživjeti razne neugodnosti i neuspjehe. Katkad se radi i o zloporabi različitih psihostimulansa, kao i lijekova za poboljšanje erekcije. Emocionalno i tjelesno nestabilna mlada osoba, bez značajnijeg iskustva, vrlo je podložna raznim vrstama neuspjeha, razočaranja i gubitka samopouzdanja – jednom riječju, ranjiva.

Mladi se, međutim, takvima ne osjećaju sve dok izravno ne osjete posljedice vlastite ranjivosti. I blaga nerazumijevanja među partnerima ili neiskustvo na spolnom planu mogu ostaviti drastične posljedice koje u toj fragilnoj dobi mogu rezultirati gubitkom ionako nezrelog samopouzdanja, te naposljetku i erektilnom disfunkcijom. Ovdje su uzroci dominantno psihološke naravi, stoga temeljni oblik terapijskog djelovanja predstavlja psihoterapija, dok su medikamenti su priručno i pomoćno, tj. privremeno sredstvo. Naša medicinska praksa još uvijek premalo raspoznaje ovu kategoriju uzroka kao bitnu, i to dominantno u mlađih, ali i u muškaraca srednje dobi.

Uspostavljane ravnoteže u starijoj dobi

Postavlja se pitanje kada erektilna disfunkcija prestaje biti problem? Odgovor je naravno "u glavi", a ne toliko u samom spolnom organu. Naime, erektilna disfunkcija nije nikakav problem kad muškarca napusti libido, tj. spolna želja i potreba – posljednje utočište njegove spolne snage i moći. Taj gubitak neumitno dolazi s vremenom pa se u nekoga događa ranije, a drugog pogađa kasnije. Kada muškarca počne napuštati snaga libida, kada seksualni nagon i spolna potreba nisu više osobito jaki, istodobno slabljenje čvrstoće i učestalosti erekcija tada ne predstavljaju neki osobit problem.

Može se reći da je sinkroniziranost tih događaja prava blagodat. Postupnim razvojem hipogonadizma (tj. oslabjele funkcija testisa) u starijih muškaraca smanjuje se spolna moć, ali istodobno nastaje i prateći gubitak interesa za aktivnim spolnim životom. Takva prirodna ravnoteža osigurava smireni rastanak s nekim tjelesnim užicima ili njihovo prakticiranje svodi u okvire mogućeg, a da to ne dovodi do frustracija zbog neostvarenih želja.

Ovakvi stavovi svoju potporu pronalaze i u analizama bolesnika operiranih zbog raka prostate. Radikalna prostatektomija (operacija kojom se liječi rak prostate) nedvojbeno i nužno dovodi do značajnog slabljenja erektilne funkcije ili definitivne impotencije. U dobi iznad 65 godina života manje od jedne petine bolesnika izražava ikakav interes za erektilnom funkcijom postoperativno. Međutim, značajna većina ispitanika mlađih od 60 godina voljela bi sačuvati postojeću spolnu moć i nakon operacije.

Zaključak

Erektilna disfunkcija, dakle, može predstavljati problem u svakoj životnoj dobi. Uzroci mogu varirati, pa se tako u mladih i zdravih muškaraca radi dominantno o psihološkim uzrocima; kako vrijeme prolazi, sredovječnog muškarca najviše opterećuju stres, psihičko i tjelesno opterećenje te u nekih i prateće bolesti. Starijeg muškarca prati prirodni gubitak libida uz prateće tjelesne i psihološke promjene. U svakoj dobi, međutim, medikamentozna terapija sildenafilom može privremeno ili trajno rezultirati vrlo pouzdanim učinkom na planu povratka samopouzdanja i vraćanja životne kvalitete i aktivnosti.