Ženske spolne organe čine: jajnici (ovariji), jajovodi (tube uterine), maternica (uterus), rodnica (vagina) i stidnica (vulva).
Jajnici su parni organi veličine oko 3 centimetra, smješteni uz lateralne stjenke zdjelice. U jajnicima se nakon rođenja ženskog novorođenčeta nalazi oko 1-2 milijuna tzv. primordijalnih folikula u kojima su jajne stanice. Do puberteta veliki dio ovih folikula atrofira, propadne i početkom puberteta ih ima oko 300-400 tisuća. S počekom puberteta ovi će folikuli dozrijevati i početi otpuštati zrele jajne stanice, odnosno započet će tzv. ovarijski ciklus a s tim u vezi i uspostava menstruacijskog ciklusa. Jajnici imaju dvojaku ulogu. U njima se sintetiziraju spolni hormoni i u njima sazrijeva jajašce koje se ovulacijom u svakom ciklusu otpušta.
U sredini zdjelice je materica od maternice do jajnika pružaju se jajovodi. Jajovodi su uske cjevčice koje prihvaćaju jajnu stanicu nakon ovulacije i svojim unutarnjim trepetljikama ih dovode do tzv. ampularnog dijela gdje eventualno dođe do oplodnje, a potom oplođena jajna stanica jajovodima dolazi do maternice. U maternici se oplođena jajna stanica implantira te je osnovna funkcija maternice da se u njoj razvija i raste plod do poroda. Rodnica služi kao kopulativni organ, kao porodni kanal i kroz rodnicu prolazi menstrualna krv prema van.
Do puberteta jajnici miruju, nema steroidogeneze, sinteze spolnih hormona i nema ovulacije. Funkciju jajnika pobuđuju s početkom puberteta hormoni hipotalamusa i hipofize, folikulostimulirajući (FSH) i luteinizirajući hormon (LH). Pod djelovanjem folikulostimulirajućeg hormona u jajniku se povećava folikul, umnožavaju se tzv. granuloza stanice folikula u kojima se sintetiziraju spolni hormoni (prvenstveno estradiol) i u njemu sazrijeva jajna stanica. Estradiol djeluje na maternicu, odnosno sluznicu maternice – endometrij i potiče njegov rast, proliferaciju te endometrij koji je iza menstruacije debljine 1-2 mm do sredine ciklusa proliferira do debljine 8-12 mm.
Sredinom ciklusa dolazi do skokovitog porasta luteinizirajućeg hormona hipofize koji utječe na pojačano lučenja cervikalnih žlijezda te sluz u rodnici postaje obilna, prozirna i rastezljiva a ujedno skokoviti porast razine LH hormona dovodi do pucanja zrelog folikula i ovulacije. Ovu prvu fazu ovarijskog ciklusa karakteriziranu porastom folikula označavamo folikulinskom fazom na koju se nadovezuje sredinom ciklusa ovulacijska faza. Nakon prskanja folikula i izbacivanja jajne stanice, u prsnuti folikul se izlije nešto krvi iz prsnutih krvnih žilica te nastaje tzv. corpus rubrum, a potom djelovanjem luteinizirajućeg hormona corpus luteum (žuto tijelo) koje pored estradiola luči u većoj količini hormon progesteron.
Progesteron izaziva tzv. sekretorne promjene u endometriju maternice čineći tako endometrij pogodnim za primitak oplođene jajne stanice a ujedno pregesteron opušta muskulaturu maternice, tj. relaksira ju. Oba ova učinka djeluju povoljno na rani razvoj trudnoće te progesteron nazivamo hormonom zaštitnikom trudnoće što se obilno koristi u kliničkoj praksi u prevenciji ranih spontanih pobačaja. Treba naglasiti da progesteron djeluje i na termoregulacijski centar u mozgu te je uslijed ovog djelovanja temperatura tijela žene u ovoj fazi ciklusa blago povišena. Ovu treću fazu ovarijskog ciklusa nazivamo luteinskom fazom ili fazom žutog tijela.
Ukratko, tijekom cijelog reproduktivnog perioda žene u njenom jajniku se izmjenjuju tri faze:
Istovremeno u maternici se dešavaju promjene pod djelovanjem ovih hormona pa se menstruacijski ciklus u maternici odvija kroz dvije faze:
Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se ove promjene u jajniku i maternici odvijaju zahvaljujući djelovanju hormona hipofize – folikulostimulirajućeg i luteinizirajućeg hormona i da je skokoviti porast luteinizirajućeg hormona neophodan za ovulaciju. Također ovaj nagli porast luteinizirajućeg hormona uzrokuje pojačano lučenje sluzi cervikalnih žlijezdi te sluz postaje obilna, rijetka i rastezljiva. To je tzv. plodna sluz. Jedino u uvjetima prisutne plodne sluzi spermatozoidi mogu iz rodnice prodirati ascendentno prema maternici i jajovodima te oploditi jajnu stanicu.
Ukoliko ne dođe do trudnoće, žuto tijelo nakon 10-12 dana atrofira, pada razina estradiola i progesterona te nastupi krvarenje iz maternice - tj. menstruacija. Pad estradiola i progesterona je signal hipofizi da počne pojačano lučiti FSH i započinje novi menstruacijski ciklus. Ove cikličke promjene se ponavljaju kroz cijelu reproduktivnu fazu života žene osim u vrijeme trudnoće.
Ukoliko žena nauči prepoznavati promjene u svom organizmu tijekom menstruacijskog ciklusa može lako i pouzdana utvrditi kad su joj plodni dani. Na ovim činjenicama zasnivaju se tzv. prirodne metode kontracepcije a to su: kalendarska, temperaturna i Billingsova metoda.
Kalendarska metoda izračunavanja plodnih dana zasniva se na činjenici da je period od ovulacije do slijedeće menstruacije uvijek stabilan 14-15 dana, dok je prvi dio ciklusa nestabilan i može trajati 7-21 dan. Žena bi trebala šest mjeseci bilježiti trajanje ciklusa te plodne dane izračunati po obrascu - prvi plodni dan: najkraći menstruacijski ciklus -3 dana, zadnji plodni dan: najdulji menstruacijski ciklus +3 dana.
Dakle, ako žena ima 28 dnevni ciklus ovulacija je 14 dan ciklusa i njeni plodni dani su od 11-17 dana, s obzirom da spermatozoidi žive oko 2 dana pa odnos 2, po nekima i 3 dana prije ovulacije može dovesti do oplodnje. Nadalje, i jajna stanica živi do 2 dana te odnos 1-2 dana iza ovulacije može dovesti do oplodnje. Ako žena ima skraćen ciklus (npr. 24 dana) ovulacija je vjerojatno desetog dana ciklusa pa su joj plodni dani od 7-13 dan ciklusa. Ukoliko žena ima ciklus od 32-33 dana ovulacija je 18-19 dan ciklusa. te su joj plodni dani od 15-22 dan ciklusa. Ukoliko žena ima nepravilne cikluse onda je ova metoda za izračunavanje plodnih i neplodnih dana nepouzdana. Izračunaj plodne dane.
Temperaturna metoda izračunavanja plodnih dana se zasniva na činjenici da progesteron koji se pojačano sintetizira i luči 1-2 dana nakon ovulacije uzrokuje, djelovanjem na termoregulacijski centar u mozgu, povišenje tzv. bazalne temperature. Bazalna temperatura tijela je izmjerena vrijednost temperature nakon minimalno 6 sati spavanje, prije ustajanja i u uvjetima da žena nije bolesna te joj je temperatura zbog toga povišena.
Bazalna temperatura je u prvoj, folikulinskoj fazi ciklusa oko 36.4-36.7 °C, a u drugoj, luteinskoj fazi ciklusa, djelovanjem progesterona oko 36.9-37.2 °C. Ako žena tijekom više ciklusa svako jutro mjeri temperaturu i upisuje na temperaturnom kalendaru jasno će uočiti taj skok temperature u drugoj fazi ciklusa. Kako je skok temperature nakon ovulacije, žena bi se trebala štititi od menstruacije u prvoj fazi ciklusa do skoka temperature i još 2 dana, a nakon toga je sigurno u neplodnim danima.
Billingsova metoda prepoznavanja i određivanja plodnih dana danas je najprihvaćenija i najsigurnija metoda. Koriste je parovi koji izbjegavanjem odnosa u plodne dane koriste metodu kao prirodnu kontracepcijsku metodu, a koriste je i oni parovi koji ciljanim odnosima u plodne dane žele što prije postići trudnoću.
Billingsova metoda se koristi činjenicom da luteinizirajući hormon potiče cervikalne žlijezde na pojačano lučenje sluzi koja postaje obilna, prozirna i rastezljiva. Ove karakteristike sluz ima 2 dana prije ovulacije i još 2-3 dana iza ovulacije. Ako žena uzme iz rodnice malo ove sluzi primijetit će da je može rastegnuti između palca i kažiprsta. Nakon 3 dana od ovulacije sluz postaje oskudna, mutna i ne može se rastegnuti. Zbog pojačane plodne sluzi žena osjeća i pojačanu vlažnost rodnice i stidnice.
Dakle, ako žena svako jutro ocjenjuje karakteristike sluzi u rodnici jasno će upoznati razlike u plodne i neplodne dane. Danas postoji Svjetska organizacija za Billingsovu ovulacijsku metodu (WOOMB) i Australski istraživački i referentni centar za ovu metodu (OMR&RCA). Ove institucije svoje djelovanje temelje na kvalitetnom i autentičnom podučavanju ove metode diljem svijeta, a po podacima ovih institucija danas u svijetu ovu metodu koristi oko 50 milijuna žena u više od 80 zemalja svijeta.
Plodnu sluz dakle može prepoznati tijekom ciklusa svaka žena. Poteškoće nastaju u slučaju da žena ima učestale infekcije kad i u druge dane ima pojačanu sekreciju. Ali taj pojačani sekret zbog infekcije ipak ima drugačije karakteristike i nema onu rastezljivost koja se vidi jedino kod plodne sluzi. U infekciji osim toga žena obično ima i druge simptome kao što su peckanje, svrbež, crvenilo i iritacija.
Žene koje ipak osjećaju nesigurnost kod subjektivnog procjenjivanja plodne sluzi mogu se dodatno služiti pomagalima za određivanje plodnih dana kao što su mini ovulacijski mikroskop i LH test.
Mini ovulacijski mikroskop se zasniva na činjenici da je sluz u plodne dane obilna, rijetka i rastezljiva, ali i drugačijih kemijskih svojstava nego u neplodne dane - stoga ako se sluz promatra mikroskopom vide se različite slike u neplodne i plodne dane. U neplodne dane žena u vidnom polju mini mikroskopa vidi točkice i crtice, a u plodne dane kristaliće kao slika paprati u šumi. Kada se žena tijekom 2-3 ciklusa nauči razlikovati ove različite slike u vidnom polju može se potpuno osloniti na određivanje plodnih dana, a uz to još zapaža da kristaliće paprati vidi onda kad je pojačana vlažnost rodnice i stidnice te kad je sluz obilna, rijetka i rastezljiva.
LH test je mali aparatić koji registrira razina luteinizirajućeg hormona u urinu. Uz aparatić dolaze test trakice koje se urone u urin a potom stave u aparatić. U uvjetima niske razine luteinizirajućeg hormona pojavljuje se jedna crtica ili oznaka "minus", a u slučajevima visoke razine luteinizirajućeg hormona pojavljuju se dvije crtice ili oznaka "plus". Dakle test je pozitivan ili negativan, a pozitivan test pokazuje da je žena u plodnim danima.