Oko 85% moždanih udara su ishemijski koji mogu biti posljedica stvaranja ugruška u oštećenoj arteriji koja mozak opskrbljuje krvlju (tromboza) ili otkidanjem komadića ugruška koji je nastao na drugom mjestu (npr. bolesni srčani zalisci), a krvnom strujom doputuje i zaglavi se u moždanoj arteriji (embolija). Oko 15% moždanih udara su hemoragijski. Ako se krv iz oštećene krvne žile izlije u mozak radi se o intracerebralnom hematomu, a ako se krv izlije u likvorske prostore onda se radi o subarahnoidalnom krvarenju. Najčešći uzrok oštećenja krvnih žila u mozgu je ateroskleroza koja dovodi do stvaranja naslaga masnoća, veziva, kalcija i drugih tvari u stjenci krvne žile što uzrokuje sužavanje i slabljenje stjenke krvne žile.
Najčešći simptomi moždanog udara su:
Moždani udar povezan je s vrlo visokom stopom smrtnog ishoda, u dvije trećine bolesnika s preboljelim moždanim udarom zaostaje različit stupanj neurološkog deficita, a trećina bolesnika trajno je onesposobljena i potpuno je ovisno o tuđoj pomoći. Moždani udar je prvi uzrok invaliditeta i drugi uzrok smrtnosti u Hrvatskoj.
Određenom broju moždanih udara prethode "upozoravajući znaci" - prolazni simptomi koji odgovaraju simptomima moždanog udara, ali su znatno kraćeg trajanja i povuku se nakon kraćeg vremena, a nazivaju se tranzitorne ishemijske atake (TIA). Osobe koje su imale TIA-u imaju značajno veći rizik nastanka moždanog udara. Svaka TIA zahtijeva detaljnu neurološku obradu.
Mnoge bolesti, stanja, okolnosti, životne navike i ponašanja dovode do nastanka moždanog udara, a nazivaju se faktori rizika za nastanak moždanog udara. Na neke faktore rizika, kao što su dob, spol i genetsko nasljeđe nije moguće utjecati, ali na mnoge faktore rizika moguće je djelovati i smanjiti njihov utjecaj na povišenje rizika nastanka moždanog udara. Dob je značajan faktor rizika za nastanak moždanog udara, starije osobe češće obolijevaju od moždanog udara, no čak 46% moždanih udara nastaje u najproduktivnijoj životnoj dobi, između 45. i 59. godine života, što čini moždani udar vrlo velikim zdravstveno-ekonomskim problemom.
Neki od tih faktora rizika direktno povećavaju rizik nastanka moždanog udara, a neki djeluju indirektno povećavajući sklonost nastanku bolesti koje dovode do nastanka moždanog udara. Otkrivanjem, uklanjanjem ili modificiranjem faktora rizika moguće je u značajnoj mjeri smanjiti učestalost moždanog udara što je dokazano u zemljama zapadne Europe i Sjeverne Amerike.
Da bi se smanjio rizik nastanka moždanog udara potrebno je prekinuti s nezdravom prehranom: hrana koja obiluje zasićenim mastima i koncentriranim šećerima, jako zasoljena hrana, hrana bogata kolesterolom. Kako bi se smanjio rizik nastanka moždanog udara treba prijeći na zdrav način prehrane: prehrana u kojoj dominiraju nezasićene masti - ulja, pogotovo maslinovo ulje, mnogo voća i povrća u hrani, prehrana bogata neprobavljivim biljnim vlaknima, mnogo ribe u prehrani, pogotovo plava riba. Najzdraviji način prehrane je takozvana mediteranska dijeta, tj. tradicionalna prehrana na mediteranu. U cilju prevencije moždanog udara treba svakako prestati pušiti jer pušenje može i do šest puta povisiti rizik nastanka moždanog udara, a rizik raste s brojem popušenih cigareta. Srećom, već 5 godina nakon prestanka pušenja rizik se izjednačava s rizikom nepušača. Alkoholna pića treba konzumirati umjereno, preporučljivo je popiti čašu crnog vina dnevno.
Prekomjernu tjelesnu težinu treba smanjiti jer je dokazano da je pretilost faktor rizika za nastanak moždanog udara kao i tjelesna neaktivnost. Svakako je potrebno liječiti prateće bolesti: povišen krvni tlak, poremećaje srčanog ritma i ostale srčane bolesti, šećernu bolest, povišene masnoće u krvi, značajno suženje karotidnih arterija. Važno je da se bolesnici točno pridržavaju uputa liječnika u pogledu liječenja navedenih bolesti i uzimaju sve propisane lijekove jer se adekvatnom kontrolom bolesti koje su faktori rizika za nastanak moždanog udara može u značajnoj mjeri smanjiti mogućnost nastanka moždanog udara.
Moždani udar je hitno stanje i zahtijeva hitan prijevoz i zbrinjavanje bolesnika u adekvatno opremljenoj zdravstvenoj ustanovi. Danas se primjenjuje i specifična terapija za ishemijski moždani udar upotrebom novih lijekova koji mogu otopiti ugrušak koji je blokirao krvnu žilu. Na taj način može se omogućiti ponovna uspostava krvotoka i sprječiti odumiranje živčanih stanica. Ovakva terapija može se primijeniti samo unutar prva tri sata od nastanka simptoma ishemijskog moždanog udara, te je stoga, na žalost, rezervirana za manji broj bolesnika. Međutin, svi bolesnici s moždanim udarom trebaju se liječiti u posebno organiziranim neurološkim odjelima za zbrinjavanje moždanog udara, tzv. jedinicama za liječenje moždanog udara (JLMU).
Noviji podaci govore o znatno povoljnijem ishodu moždanog udara kod bolesnika koji se liječe u jedinicama za moždani udar, nego kod bolesnika koji se liječe na drugim odjelima. Nakon završenog liječenja moždanog udara, bolesnici s preboljelim moždanim udarom trebaju započeti program rehabilitacije. Program rehabilitacije treba provoditi multidisciplinarni tim stručnjaka, rehabilitaciju je potrebno započeti što je to ranije moguće, a u program rehabilitacije treba uključiti i obitelj bolesnika. Na taj način postiže se najbolji mogući oporavak bolesnika nakon preboljelog moždanog udara.