Febrilne konvulzije

Febrilitet i konvulzije

Pojam konvulzija u febrilitetu je u odnosu na febrilne konvulzije širi pojam, a uz febrilne konvulzije obuhvaća i metaboličke konvulzije, konvulzije uz meningoencefalitis, prvi napad konvulzija kod epilepsije, febrilne sinkope, afektivne napade i jaku tresavicu u febrilnog djeteta.

Febrilne konvulzije mogu se javiti između 3. mjeseca i 5. godine života. Vjerojatnost njihove pojave u navedenoj dječjoj populaciji iznosi 2-5%, s vrhom incidencije između 14. i 18. mjeseca života. Nešto se češće javljaju u muške djece. Točan mehanizam nastanka nije poznat, ali je dokazana značajna genetska predispozicija, odnosno utvrđeni su neki mehanizmi nasljeđivanja sklonosti pojavi febrilnih konvulzija.

Virusne infekcije su najčešći uzrok febriliteta tijekom kojeg se javljaju febrilne konvulzije. Među virusima posebno su česti humani herpesvirus 6, virus influence tip A, virusi parainfluence te adenovirusi. Klinički se najčešće radi o infekcijama gornjeg dišnog sustava. Drugi uzročnici infekcija odnosno febriliteta, kao i druge kliničke manifestacije, znatno su rjeđi, ali mogući kod pojave febrilnih konvulzija.

Klinička slika

Prezentacija febrilnih konvulzija je dramatična. Epileptički napad se najčešće javlja u formi toničko-kloničkih grčeva čitavog tijela s gubitkom svijesti i prestankom disanja ("veliki napad", grand mal), u trajanju od nekoliko minuta. Moguća je i izolirana pojava gubitka svijesti, mlohavosti, ukočenosti ili gubitka kontakta s okolinom ("zagledavanje"). Kod male dojenčadi češće se javljaju fragmentirane konvulzije (trzajevi jednog dijela tijela). Često do napada dolazi u prvom porastu tjelesne temperature iznad 38,5 ºC, a febrilitet se u dijelu slučajeva registrira tek po dolasku u nadležnu hitnu službu. Osim konvulzivnog napada, u kliničkoj slici dominira osnovna febrilna bolest, najčešće simptomi akutne infekcije gornjih dišnih putova.

Febrilne konvulzije dijele se na jednostavne (tipične) i složene (atipične). Jednostavne febrilne konvulzije (70% slučajeva) su one koje zadovoljavaju svih 7 nabrojenih kriterija: pojava između 1. i 4. godine života, najviše 2 napada, trajanje pojedinačnog napada do 20 minuta, "grand mal" napad, uredan neurološki status prije napada, uredan neurološki status poslije napada, normalan EEG. Ako barem jedan od navedenih kriterija nije zadovoljen, febrilne konvulzije se klasificiraju kao složene (30% slučajeva). Složene febrilne konvulzije u odnosu na jednostavne vezane su uz veću vjerojatnost pojave epilepsije u kasnijem životu.

Kod svakih febrilnih konvulzija, a radi isključivanja infekcije središnjeg živčanog sustava, te utvrđivanja i liječenja uzroka febriliteta, obvezna je hospitalizacija djeteta. Uz rutinsku obradu (laboratorijske pretrage, mikrobiološka obrada, rendgen srca i pluća...) nužno je procijeniti potrebu za provođenjem lumbalne punkcije (uzimanja uzorka cerebrospinalnog likvora iz kralježničkog kanala u lumbalnom području). Lumbalna se punkcija obvezno izvodi u dojenčadi (posebno mlađe dojenčadi kod koje su simptomi infekcije središnjeg živčanog sustava nespecifični), u djece u koje je već u tijeku antibiotska terapija, te kod ostale djece u koje se iz bilo kojeg razloga sumnja na infekciju središnjeg živčanog sustava. U dodatnoj obradi djeteta s febrilnim konvulzijama može biti indiciran EEG, dok se slikovne metode prikaza središnjeg živčanog sustava (CT i MR) ne primjenjuju u rutinskoj obradi.

Terapija

Napad febrilnih konvulzija treba po mogućnosti što prije prekinuti. U tu svrhu primjenjuje se mikroklizma diazepama u dozi 0,5-0,8 mg/kg. U istu svrhu može se primijeniti i diazepam intravenski, rjeđe fenobarbiton intramuskularno. Ukoliko je do napada došlo kod kuće, nužno je u djeteta osigurati prohodnost dišnih putova, provoditi mjere antipireze, te se odmah obvezno javiti u nadležnu hitnu službu. Dijete s febrilnim konvulzijama obvezno se upućuje na hospitalizaciju radi gore navedene obrade i liječenja osnovne bolesti.

Prevencija febrilnih konvulzija dijeli se na:

• akutnu: napad je već prošao, te se po dolasku liječniku, a s ciljem sprječavanja ponavljanja napada, aplicira fenobarbiton intramuskularno,
• kroničnu intermitentnu: u slučaju pojave febriliteta kod djeteta koje je već ranije imalo napad jednostavnih febrilnih konvulzija daje se diazepamska mikroklizma ili fenobarbiton muskularno s ciljem prevencije ponavljanja napada,
• kroničnu kontinuiranu: u slučajevima složenih febrilnih konvulzija.

Iako se kao jedna od mjera za sprječavanje recidiva febrilnih konvulzija preporuča intenzivna antipireza uz održavanje tjelesne temperature ispod 38,5 ºC, prema podatcima iz literature upotreba antipiretika radi sprječavanja febrilnih konvulzija u praksi nije posebno učinkovita.

Nužno je roditelje upozoriti na mogućnost recidiva febrilnih konvulzija, na njihovu najčešće benignu narav te u pravilu odličnu dugoročnu prognozu. U odgovarajućim situacijama roditeljima se preporuča upotreba mikroklizme diazepama u odgovarajućoj dozi za prekidanje recidiva febrilnih konvulzija.

Prognoza

Febrilne konvulzije imaju većinom odličnu prognozu, iako vjerojatnost recidiva u nekoj od sljedećih akutnih febrilnih bolesti iznosi do 50%, neovisno o tipu konvulzija. Od ukupnog broja djece koja su doživjela recidiv, najveći je udio onih koji su imali samo jedan recidiv, a najmanji s tri ili više recidiva. Rizik za kasniju pojavu epilepsije nakon febrilnih konvulzija iznosi oko 5% za jednostavne te oko 20-30% za složene febrilne konvulzije. Studije pokazuju da djeca s pozitivnim anamnestičkim podatkom o febrilnim konvulzijama (posebno jednostavnim) kasnije u pravilu imaju jednaka akademska dostignuća, intelekt i ponašanje kao i sva druga djeca.

Zaključak

Febrilne konvulzije su najčešći epileptički napadaji, uglavnom benignog tijeka. Kod gotovo 50% djece kod koje se pojave mogu recidivirati. Rijetko su praćene kasnijom pojavom epilepsije. Iako patogenetski mehanizam nije poznat, istraživanja upućuju na nasljednu sklonost pojavi febrilnih konvulzija unutar pojedinih obitelji. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i kliničkog pregleda, a obradom u bolničkim uvjetima se otkriva uzrok (i isključuje infekcija središnjeg živčanog sustava) te provodi simptomatsko, a po potrebi i etiološko liječenje osnovne bolesti. Kod pojave febrilnih konvulzija nužno je što prije prekinuti epileptički napad. Po zbrinjavanju djeteta liječnici će roditeljima pružiti adekvatne informacije o razlogu i prirodi samih konvulzija, planiranim procedurama obrade i liječenja, te postupcima i terapiji u slučaju eventualnih recidiva.