Vaginalni iscjedak uvijek je prisutan u rodnici i ne mora ukazivati na upalu. Sastoji se od vode, sluzi, odbačenih epitelnih stanica, bakterija i elektrolita. Njegova količina i sadržaj mijenjaju se ovisno o fazi menstruacijskog ciklusa, oskudan je prije puberteta i oko menopauze, a obilniji u generativnoj dobi. U normalnim okolnostima, vaginalni iscjedak je bjelkast, viskozan, lagano pahuljičast i nema mirisa. Prisutan je samo u dubljim dijelovima rodnice i ne izljeva se po vanjskom spolovilu. Na upalu ukazuje iscjedak koji je po svojim karakteristikama obilan, grudičast, žućkast, zelenkast, pjenušav i neugodna mirisa.
U normalnim okolnostima pH rodnice je kiseo i kreće se između 3,8 i 4,2. Estrogeni hormoni potiču stvaranje glikogena u epitelnim stanicama stjenke rodnice. Ljuštenjem epitelnih stanica, glikogen se oslobađa u šupljinu rodnice gdje ga laktobacili (Lactobacillus acidophilus - Döderleinovi štapići) razgrađuju do mliječne kiseline i na taj način osiguravaju kiseli pH rodnice. Kiseli pH čuva rodnicu od patogenih bakterija kojima takav okoliš ne odgovara. Rodnica nije sterilna; u njoj živi mnoštvo tzv. "dobrih bakterija", točnije 17 do 30 različitih vrsta, koje svojom prisutnošću i uz pomoć kiselog pH sprečavaju kolonizaciju patogenim uzročnicima. Normalan ekosustav rodnice osigurava Lactobacillus acidophilus i važno je da njegova koncentracija u rodnici bude velika. Osim njega u rodnici još nalazimo: difteroide, streptokoke, Staphylococcus epidermidis, vrstu Gardnerella vaginalis u fiziološkoj koncentraciji, Peptococcus, Peptostreptococcus, Bacteroides i još brojne druge rodove i vrste.
Iz navedenog proizlazi da će se vaginitis, odnosno upala rodnice, razviti u slučajevima visoke koncentracije patogenih uzročnika koji su naišli na slabu obranu i visoki pH rodnice. Uredno stanje rodnice ne postoji bez velikog broja dobrih bakterija koje moraju biti u idealnoj ravnoteži. Svako stanje koje naruši tu idealnu ravnotežu dovodi do upale rodnice.
Najčešći uzročnici upale rodnice su gljiva Candida albicans, parazit Trichomonas vaginalis i bakterija Gardnerella vaginalis.
Gljivične upale rodnice vrlo su česte i čine oko 35% svih vaginitisa. U 80 do 90% slučajeva uzročnik je Candida albicans. Važno je naglasiti da je Candida uvjetno patogeni gljivični uzročnik. U 20 do 25% žena ona se nalazi kao stanovnik normalnog ekosustava rodnice, gdje živi u prije opisanoj ravnoteži s ostalim mikroorganizmima. U žena sa šećernom bolesti, nakon uzimanja antibiotika, u trudnoći, nakon liječenja kortikosteroidima ili često bez poznatog uzroka, poremeti se ravnoteža u ekosustavu, koja dovodi do neproporcionalnog rasta gljiva - na štetu ostalih stanovnika rodnice. Gljivična upala rodnice često se proširi i na vanjsko spolovilo (stidnicu, lat. vulvu) i tada nastaje vulvovaginitis.
Kandidijaza se ne smatra spolno prenosivom bolešću, samo 10% partnera ima istu kliničku simptomatologiju. Rijetka je prije puberteta i u perimenopauzi kada je i tijek daleko tvrdokorniji. Najčešće se javlja u trudnoći, zbog visoke koncentracije estrogenih hormona koji potiču njen rast. Recidivi su tada vrlo česti, i nalazimo ih u do 80% slučajeva.
Simptomi vulvovaginalne kandidijaze najčešće su svrbež, crvenilo, otok i karakterističan vaginalni iscjedak. On je bijele boje, nema mirisa i tipično grudičaste konzistencije, poput kravljeg sira ili smrvljene krede. pH rodnice je redovito lužnat. U određenog broja slučajeva navedeni simptomi mogu biti prisutni i bez ikakvog iscjetka.
Liječenje kandidijaze može biti sistemsko, lokalno ili često kombinirano. Upotrebljavamo skupinu lijekova koji se zovu antimikotici, često u kombinaciji s antibioticima (nistatin+oksitetraciklin, klotrimazol, mikonazol, ekonazol). Vrlo je korisno i podizanje broja laktobacila jednim od danas dostupnih preparata na tržištu. Simptomi se rješavaju u oko 90% slučajeva, ponovno javljanje bolesti je često, pogotovo u trudnoći. Unatoč činjenici što samo mali broj partnera obolijeva, preporuča se istodobno liječenje i partnera.
Trichomonas vaginalis je jednostanični parazit (protozoa) i dosta čest uzročnik vaginitisa. Pod mikroskopom, u svježem uzorku, karakterizira ga brzo kretanje pomoću četiri tipična biča.
Učestalost trihomonasnog vaginitisa u blagom je padu. To je spolno-prenosiva bolest koja se može javiti sama ili u kombinaciji s drugim spolno prenosivim bolestima. Velik broj žena s pozitivnim nalazom u rodnici nema nikakvih simptoma, a samo polovica ih ima pojačani vaginalni iscjedak. Ako je žena nosilac Trichomonas vaginalisa, 40 do 50% partnera također će oboljeti tijekom spolnog odnosa. Ako je naprotiv muškarac nosilac ovog uzročnik, čak do 85% njegovih partnerica biti će zaraženo. Važno je naglasiti kako je Trichomonas vaginalis vrlo otporan parazit koji na vlažnom ručniku (u sauni, bazenu, teretani) može preživjeti čak 24 sata. Inkubacija je od 4 do 20 dana. U uvjetima normalnog, kiselog pH rodnice, Trichomonas ne može naseliti rodnicu i izazvati upalu. Do vaginitisa će doći uslijed pada ili čak nestanka laktobacila i porasta pH.
Glavni simptom trihomonoze je obilan vaginalni iscjedak. Tipično se nalazi posvuda u rodnici i vlaži vanjsko spolovilo. Iscjedak je zeleno-žute boje, pjenušav i neugodna mirisa koji se najčešće uspoređuje s trulim jabukama. Pregledom rodnice u spekulima, u oko 10% oboljelih nalazimo točkasta krvarenja na stjenkama rodnice i vratu maternice ("jagodaste točke").
Lijek izbora za liječenje trihomonoze je metronidazol, koji se primjenjuje vaginalno, sistemski ili često kombinirano. Potrebno je paralelno liječiti i partnera. Posebno je važno naglasiti kako se uz metronidazol, zbog vrlo neugodnih nuspojava, ne smije konzumirati alkohol.
Bakterijska vaginoza je sindrom koji nastaje zbog neravnoteže u vaginalnom ekosustavu. Uzrokovan je smanjenjem broja laktobacila i porastom broja drugih anaerobnih bakterija, prvenstveno uzročnika Gardnerella vaginalis. Bakterijska vaginoza nije prava upala, jer nema sve karakteristike upale; ona označava bolesno stanje u kojem je nešto abnormalno poraslo. Gardnerella je i normalno prisutna u rodnici, ali u slučaju vaginoze, zajedno s drugim uzročnicima, preuzima dominaciju u vaginalnom ekosustavu. Ona u određenim slučajevima može biti spolno prenosiva bolest s inkubacijom od 5 do 10 dana. Bakterijske vaginoze vrlo su česte, pa tako čine čak 50% svih upala rodnice.
Najčešći simptom je pojačani vaginalni iscjedak, dok su ostali znakovi vaginitisa u vidu svrbeža i pečenja gotovo uvijek odsutni. Iscjedak je sivkaste boje, ima karakterističan neugodan miris po pokvarenoj ribi i posebno je izražen nakon menstruacije ili spolnog odnosa. pH rodnice kreće se između 5 i 6.
Lijek izbora predstavlja metronidazol, primjenjen lokalno, sistemski ili kombinirano. Trenutni je stav struke da treba liječiti i partnera. Bakterijske vaginoze povezane su s brojnim komplikacijama u trudnoći i svakako je treba liječiti kod svih žena koje planiraju ostati u drugom stanju. Preparate za obnovu broja laktobacila također je potrebno koristiti.
Važno je naglasiti da liječenjem nećemo iskorijeniti bakteriju Gardnerella vaginalis iz rodnice. Ona će i dalje biti prisutna, ali sada u svojim fiziološkim koncentracijama koje su 100 do 1000 puta niže.