Prestanak pušenja

Utjecaj pušenja na zdravlje

Pušenje je udisanje dima zapaljenog duhanskog lišća u cigari (umotanog u duhanov list), cigarilli (tanka cigara), cigareti (umotanog u papir) ili pomoću lule. To stanje organizma koje nastaje kao posljedica fiziološke i psihološke ovisnosti o nikotinu oduzima zdravlje, ljepotu, slobodu i novac.

Pušač je prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) svatko tko popuši barem jednu cigaretu tjedno. Većina pušača počinje pušiti u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi. Procjenjuje se da puši oko 20% adolescenata u SAD-u, a u Hrvatskoj do 23%. Generalno govoreći, cigarete su najprodavaniji proizvod u svijetu.

Pušenje cigareta je izgaranje duhana pri temperaturi od oko 900 stupnjeva Celzijevih, a dim cigarete sadrži oko 4000 različitih tvari. Pri izgaranju duhana na toj temperaturi nastaju nestabilne molekule s mnoštvom slobodnih radikala koji se neselektivno spajaju s drugim molekulama u blizini te posljedično oštećuju tkivo. Najprije se u slini smanjuje količina obrambenog imunoglobulina IgA. Oštećuje se mukocilijarni respiratorni epitel, povećava se količina sluzi te se nakupljaju upalne stanice na sluznici dišnih putova.

Povećava se i količina enzima koji razaraju elastično plućno tkivo. Tako pluća pušača postaju nezaštićena, a što pušenje dulje traje, to je dim cigarete sve štetniji, a imunosni odgovor sve slabiji. Kod pušača je značajno češći kronični bronhitis i emfizem (kronična opstruktivna plućna bolest – KOPB) koji karakterizira kašalj, iskašljavanje, otežano disanje zbog suženja bronha, kao i trajni i nepovratni gubitak plućne funkcije s posljedicama za cijeli organizam.

Rizik od raka bronha kod pušača koji puši 20 cigareta dnevno kroz 40 godina je 60 puta veći nego kod nepušača, a rizik od nastanka raka bronha kod pušača i nepušača izjednačuje se tek nakon 15 godina nepušenja (a moguće nikada u potpunosti). Također je poznato da žene imaju 1,5 puta veći rizik obolijevanja za istu izloženost dimu cigarete, odnosno da su žene osjetljivije na štetne učinke dima cigarete nego muškarci.

Tri glavne skupine štetnih tvari u duhanskom dimu

Tri su glavne skupine štetnih tvari duhanskog dima: ugljični monoksid (CO), nikotin i katran. Već nakon popušene prve cigarete nastaje štetni učinak ugljičnog monoksida koji se veže 200 puta brže na hemoglobin eritrocita nego kisik i tako smanjuje oksigenaciju, tj. koncentraciju kisika u tkivima.

Nikotin ima toksične i metaboličke učinke i odgovoran je za nastanak ovisnosti. Već za sedam sekundi nakon udisaja dolazi u mozak, gdje se veže za nikotinske acetil-kolinske receptore i uzrokuje oslobađanje dopamina iz hipotalamusa. Taj visoko toksični alkaloid djeluje stimulirajuće ili deprimirajuće, ovisno o dozi. On također uzrokuje gotovo trenutačnu vazokonstrikciju, čime dovodi do suženja krvnih žila što ima za posljedicu smanjen protok krvi u cijelom tijelu. Izaziva tkivnu hipoksiju i porast krvnog tlaka čime se povećava mogućnost za stvaranje krvnih ugrušaka, a posljedično tome nastanak srčanog i moždanog udara. Također povećava aterogenezu, koncentraciju kolesterola u krvi, a mijenja i razinu nekih hormona. Poluvrijeme eliminacije nikotina je oko dva sata, što znači da se kod pušača pušenjem svake nove cigarete njegova količina u krvi akumulira. Metabolizira se i izlučuje putem jetre i bubrega.

Također je bitan utjecaj pušenja i na reproduktivno zdravlje. Pušači imaju smanjen fertilitet, žene pušači su sklonije pobačaju, a povećan je i rizik za nastanak anomalija kod djeteta. Odavno je poznato da majke koje puše rađaju djecu prosječno manje porođajne težine. Kotinin, metabolit nikotina, akumulira se u fetalnoj cirkulaciji već od sedmog tjedna i može kod djeteta uzrokovati mučninu i povraćanje. Novorođenče majke koja puši ima 300 % veću vjerojatnost za naglu smrt u kolijevci.

Oko 40 sastojaka duhanskog dima je kancerogeno, prvenstveno katran. On prolazi najprije ždrijelom, glasnicama, zatim dišnim putevima, sve do plućnih alveola i na svim mjestima dugotrajnog prolaza i dodira katrana može nastati rak, pa je u pušača češći rak usne šupljine, glasnica, bronha, pluća, ali i jednjaka, želuca, bubrega i mokraćnog mjehura.

Pasivno pušenje, tj. udisanje duhanskog dima u prostoru u kojem se puši također nosi povećane rizike za srčane bolesti i karcinom pluća za nepušača, a kod djece povećani rizik za infekcije pluća, kronični bronhitis i poremećaj razvoja pluća.

Strategija prestanka pušenja

Stav društva prema pušenju unatrag nekoliko desetljeća se potpuno promijenio i danas se tretira kao nepoželjna, nekulturna i nezdrava navika. Kod pušača koji prestanu pušiti smanjuje se rizik obolijevanja i umiranja od bolesti povezanih s pušenjem; upravo zbog toga se danas sustavno radi na suzbijanju pušenja. Osobito je važno educirati mlade o štetnosti pušenja, ali i njihove roditelje, jer posebno zabrinjava podatak da je sve veći postotak djece koja redovito puše, a porast je veći kod djevojčica.

Za prevenciju pušenja potrebno je djelovati već od dječje dobi. Nikada nije dovoljno naglasiti da pušenje povećava siromaštvo osobe koja puši i društva u kojem živi, a pušače treba uvijek pokušati uvjeriti da nikad nije kasno prestati pušiti te da je pušenje neprihvatljiv zdravstveni rizik i neprihvatljivo socijalno ponašanje. Stoga i Svjetska zdravstvena organizacija promiče strategiju odvikavanja i preporuku za liječnike: 5A (Ask, Advice, Assess, Assist, Arrange) ili u prijevodu 5P (Pitaj, Posavjetuj, Procjeni, Pomogni, Prati), a uz to postoje mnoge metode i vrste pomoći pri odvikavanju te pušači znaju da nisu sami i da uvijek mogu potražiti pomoć liječnika.

Oko dvije trećine pušača navodi da želi prestati pušiti, a preko polovice pušača navodi da su unazad nekoliko godina pokušali prestati pušiti. Samo jedna trećina pušača koji pokušavaju prestati pušiti potraži stručnu pomoći, a još manje njih koristi neki od pripravaka za olakšavanje simptoma odvikavanja.

U prva 72 sata od početka prestanka pušenja simptomi odvikavanja su najteži, no isti se polako smanjuju u iduća 3 do 4 tjedna. Simptomi prilikom odvikavanja od pušenja su pojačan apetit, dobivanje na težini, promjene ponašanja (depresija ili disforija; potonje predstavlja produženi osjeća tuge i nemoći), nesanica, razdražljivost, anksioznost, poteškoće koncentracije i nemir. Olakšanje ovih simptoma može se postići bilo kojim od farmakoloških sredstava za pomoć prestanka pušenja.

Deset savjeta za samopomoć kod prestanka pušenja

1. Napravite plan za prestanak pušenja
2. Mislite pozitivno
3. Prepoznajte situacije u kojima žudite za cigaretom te ih izbjegavajte
4. Razmislite o prehrani (poznato je da je nakon neke vrste hrane žudnja za cigaretom veća)
5. Promijenite piće nakon kojeg vam odgovara cigareta (npr. uz kavu)
6. Osigurajte podršku okoline za prestanak pušenja, obitelji, prijatelja
7. Pokrenite se – dokazano je da čak i pet minuta vježbanja smanjuje žudnju za cigaretom
8. Držite se nepušača, ne gledajte pušače i ne zavidite im
9. Napravite popis razloga za prekid pušenja
10. Koristite nikotinsku nadomjesnu terapiju koja udvostručuje šansu za uspjeh (žvakaće gume, flasteri, pastile, tablete ispod jezika, inhalatori)

Dodatni savjeti

Ne savjetuje se koristiti light tj. "lagane cigarete" jer je mišljenje da je u njima manja količina štetnih sastojaka velika zabluda. One se rade iz nikotina koji se pregrijava a u njega se upuhuje CO2, ugljični monoksid. Također se buše rupe uz filter da se dim pri uvlačenju miješa sa zrakom, ali to dovodi do jačeg uvlačenja te je količina udahnutih štetnih tvari ista. Duhanu se također dodaju razni aditivi, te je tako npr. u SAD-u odobreno oko 500 aditiva za proizvodnju cigareta.

Elektronske cigarete prema sveopćem mišljenju manje su štetne od običnih cigareta. Međutim, uvlačenje bilo kakvog dima u pluća s česticama nikotina i pratećih tvari je nezdravo i štetno. Zaključak Svjetske zdravstvene organizacije je da je njihovo korištenje samo uvod u pušenje pravih duhanskih cigareta – napose kod mladih koji počinju s e-cigaretama a nastavljaju s pravim. Najčešći sastav tekućine za e-cigarete je glicerol, propilen glikol, nikotin i arome. Nadalje, u New Yorku i još nekim dijelovima SAD-a e-cigareta je zabranjena u restoranima, barovima i na radnom mjestu.

Kratkoročni i dugoročni pozitivni učinci u prestanka pušenja

20 minuta nakon popušene zadnje cigarete krvni tlak i puls se počinju vraćati na niže vrijednosti.

8 sati nakon zadnje cigarete razina ugljičnog monoksida (CO) vraća se na normalnu razinu, što povećava razinu kisika u krvi i u svim tkivima.

24 sata nakon zadnje cigarete već se polako smanjuje rizik od srčanog i moždanog udara, a to se događa zato što se smanjuje grč tj. vazokonstrikcija arterija i vena koje postaju šire, pa se povećava protok krvi u svim organima, što zajedno sa smanjenjem razine dušičnog monoksida dodatno povećava razinu kisika u tkivima.

48 sati nakon zadnje cigarete počinje se vraćati osjet okusa i mirisa, ali se oporavljaju i ostali živčani završeci.

72 sata nakon zadnje cigarete počinje se osjećati lakše disanje, prvenstveno zbog poboljšanja rada resica na sluznici dišnih puteva te se lakše izbacuje sekret, ali se i smanjuje bronhokonstrikcija pa bronhi postaju širi što olakšava prolaz zraka; nakon tri dana nepušenja počinje oporavak plućnog kapaciteta.

Tjedan dana nakon zadnje cigarete je prekretnica u smislu oporavka zdravlja ali i u smislu uspješnosti odvikavanja od pušenja; pušači koji uspješno prebrode prvi tjedan nepušenja imaju devet puta veću vjerojatnost da će uspješno prestati pušiti.

Dva tjedna nakon zadnje cigarete događa se daljnji oporavak plućne funkcije što dovodi do lakšeg disanja, a uslijed poboljšane oksigenacije svih tkiva vraća se i fizička i tjelesna snaga.

Jedan mjesec nakon zadnje cigarete nastupa daljnji oporavak fizičke snage cijelog organizma i oporavak plućne funkcije, smanjenje stvaranja sluzi u bronhima, bolji rad trepetljika u plućnom epitelu koje odstranjuju sluz, te je tako smanjena mogućnost bakterijskih infekcija.

Tri mjeseca nakon zadnje cigarete poboljšava se plodnost kod žena te kod trudnica smanjuje rizik preranog poroda.

Šest mjeseci nakon zadnje cigarete bitno se smanjuje kašalj i iskašljavanje, a nastaje i psihički oporavak te bolja tolerancija stresa.

Godinu dana nakon zadnje cigarete vidljiv je bitan oporavak plućne funkcije te je sada i vidljiva značajna financijska korist.

Tri godine nakon zadnje cigarete rizik od srčanog udara izjednačava se s nepušačima.

Pet godina nakon zadnje cigarete rizik od raka pluća je prepolovljen.

Petnaest godina nakon zadnje cigarete rizik od srčanog i moždanog udara je na razini nepušača, a rizik od raka pluća gotovo je izjednačen s nepušačima.

Zaključak

Prestanak pušenja težak je i kompleksan proces i stoga treba iskoristiti sve resurse za pomoć – od obitelji do liječnika. Donijeti odluku o prestanku pušenja i provesti je u djelo nije lako. Pušenje je više od fizičke ovisnosti o nikotinu, to je i psihološka ovisnost. Pitanje je zašto netko uopće puši – je li to predah od napornog dana, je li to trenutak mira kada možete biti sami sa svojim mislima ili je to pak prilika za bijeg, opuštanje ili nagradu.

Kod donošenja odluke o prestanku pušenja potrebno je znati i shvatiti da nije važno koliko ste dugo pušili i koliko ste cigareta pušili. Važan je samo cilj koji je postavljen i čvrsta odluka. Ukoliko ste i prije pokušavali prestati pušiti i niste uspjeli, to ne smije biti prepreka za novi pokušaj. Sa svakim novim pokušajem šanse za prestanak su veće.

I na kraju nešto vrlo bitno – potražite stručnu pomoć, odnosno pomoć liječnika koji će vas (ako je potrebno) usmjeriti na stručne multidisciplinarne programe. U tom smislu već više godina djeluje i Zagrebačka škola nepušenja, gdje se provodi stručni grupni i individualni program. Ukoliko je potrebno na raspolaganju su još i razna nikotinska zamjenska sredstva, što u mnogim zemljama svijeta predstavlja standardni farmakološki oblik liječenja a cilj mu je da pušač prolazno dobiva manju dozu nikotina nego za vrijeme pušenja s ciljem smanjenja simptoma ustezanja. U prvu liniju farmakološke terapije za prestanak pušenja uključen je još i bupropion te vareniklin, ali je potrebno znati da se sva ta sredstva moraju uzimati samo uz preporuku i kontrolu iskusnog liječnika.