Imam 23 godine. S dijabetesom sam se upoznala prije dvije godine, kada sam dobila napad bubrežnog kamenca; GUK je tada bio 16,8. Nakon toga je slijedio odlazak endokrinologu koji mi je ustanovio dijabetes tipa 2, HbA1c je bio 8.8, GUK pod opterećenjem je bio 15,6. Visoka sam 1,68 m, tada sam imala 78 kg, bila sam na dijabetičkoj dijeti i skinula sam 10 kg, da bi se nakon toga u kratkom vremenu možda dva mjeseca popela na 80. Tada smo prešli na terapiju metforminom 2 puta na dan po 850 mg. HbA1c je opet bio 8,8 cijelih godinu i pol, što su mi rekli da nije dobro, a jetrene probe su bile uredne. Inače sam u 21 godini rodila dijete i tijekom trudnoće nije bilo problema, inače sam od prve mensutruacije pa do trudnoće imala problema sa cistama i policističnim jajnicima. Od 10 mjeseca prošle godine pa do 6 mj ove godine sam izgubila 21 kg, slučajno sam nakon nekog vremena izmjerila šećer bio je 29, tada sam odležala 6 dana u bolnici, neurološki pregled je bio ok, pluća i srce ok. Očni uredan. HbA1c je bio 11,8. Nakon dva dana postavili su mi dijagnozu dijabetesa tipa 1 i endokrinolog mi je rekao da od njega bolujem sigurno preko 4 godine. Sada sam na inzulinu, 16 jedinica uz doručak i 8 jedinica uz večeru. Ali često imam hipoglikemije i to tek primjetim kad padne na 2,2 ili 2 i tada popijem sok. Međutim, imam problema sa hipoglikemijom u trenucima kada recimo imam ispite. Kako im reći da imam problema sa hipoglikemijom pri takvim trenucima u životu kada imam tremu? Kako si mogu pomoći? Da li bi možda mogla izostaviti to jutro inzulin, pa si dati večernju dozu? Na koliko imam pravo kartica godišnje za mjerenje šećera? Da li ih mogu podizati svaka tri mjeseca ili razmak mora biti veći?

Pacijentica ima šećernu bolest tip I vjerojatno već unatrag 4 godine. Bilo bi dobro da se liječenje odmah započelo inzulinskom terapijom. Terapija inzulinom se daje prema preporuci dijabetologa. Za titriranje doze se uglavnom daju upute pacijentima da na temelju samokontrole titriraju terapiju kako bi se izbjegle hipoglikemije kao i hiperglikemije. Danas postoje različite vrste inzulina i analoga inzulina koji se daju u jednokratnoj (24-satnoj dozi), čime se znatno izbjegavaju moguće hipoglikemije. Uz njih se prema potrebi daju i kratko tj. ultrakratkodjelujući inzulini radi postprandijalnih pikova tj. porasta glikemije nakon jela. Preporučam da se pacijentica javi na neku od dijabetoloških klinika i da se učini dnevni profil glikemije, kao i kontrola HbA1c, nakon čega očekujem da će liječnik dijabetolog dati odgovarajuću inzulinsku terapiju, upute o samokontroli, kontroli eventualnih komplikacija šećerne bolesti i načinu prehrane.

Ante Barbir, dr. med., specijalist endokrinolog