KBC Rijeka
Indeks tjelesne mase (ITM; engl. body mass index), koji predstavlja omjer tjelesne mase izražene u kilogramima i kvadrata tjelesne visine u metrima, koristi se za određivanje stupnja uhranjenosti, a o debljini govorimo kada on iznosi više od 30.
Debljinu često nazivamo i bolešću životnog stila s obzirom na to da ona pretežno nastaje uslijed dugotrajno prisutne neravnoteže između kalorija unesenih putem hrane i pića te kalorija potrošenih u vidu tjelesne aktivnosti, a ne zbog genetike ili metabolizma u kojima mnogi prvo potraže opravdanje za njihovo stanje.
To da je debljina jedan od vodećih javnozdravstvenih problema i medicinskih izazova 21. stoljeća potvrđuju i recentne procjene Svjetske zdravstvene organizacije.
Vodeći se potonjima, u svijetu trenutno ima oko dvije milijarde ljudi (39% svjetske populacije) s prekomjernom tjelesnom masom (ITM ≥ 25), odnosno oko 650 milijuna debelih osoba (13% svjetske populacije).
Za usporedbu, u Republici Hrvatskoj živi oko 60% muškaraca i 50% žena s prekomjernom tjelesnom masom, a procjenjuje se da smo nacija s 18,7% debelih.
Komplikacije debljine brojne su i česte, a razvijaju se neprimjetno, podmuklo i postupno tijekom godina.
Stoga, kako bismo što bolje uprizorili i naglasili ozbiljne posljedice koje debljina ima po čovjekovo zdravlje, valja istaknuti nekoliko poznatih zabrinjavajućih činjenica:
(1) u osobe s tjelesnom masom za 60% većom od normalne/optimalne udvostručava se pobolijevanje (morbiditet) za sve bolesti, smrtnost je također dva puta veća, a značajno opadaju i stupanj funkcionalne sposobnosti te sve komponente kvalitete života pojedinca;
(2) opasnost po zdravlje povezana s debljinom gotovo je istovjetna onoj zbog pušenja;
(3) prekomjerna tjelesna masa i debljina rizični su čimbenik za pet vodećih kroničnih nezaraznih bolesti (srčanožilne bolesti, šećerna bolest tipa 2, kronična opstruktivna bolest pluća, neki zloćudni tumori, mentalni/psihički poremećaji), od kojih danas umire više od 80% stanovništva Republike Hrvatske.
Debljina je kronična bolest koja ne prolazi spontano sama, već su za njezino liječenje potrebne dugoročne promjene životnog stila, prehrane, tjelesne aktivnosti i spavanja - koje potom rezultiraju postupnim smanjenjem tjelesne mase.