IRB: Novi uvid u ponašanje bakterijskih biofilmova

Ovo istraživanje baca sasvim novo svjetlo na dosadašnje spoznaje o prvim oblicima života na Zemlji, a rezultati su objavljeni u uglednom znanstvenom časopisu Molecular Biology and Evolution.

Bakterije, kao dominantni oblik života, nastanjuju svaki poznati okoliš na Zemlji uključujući ljudski organizam. Bez suživota s našim simbiotskim bakterijama, čijih stanica i gena ima više nego naših, ljudska egzistencija uopće nije moguća.

U javnosti i znanstvenim krugovima bakterije se najčešće promatra kao primitivne jednostanične organizme, a zbog drevnog podrijetla bakterija je uvriježeno stajalište da je jednostanično biće nalik bakterijama bilo prvi oblik život na Zemlji.

Međutim istraživanje koje je proveo međunarodni tim znanstvenika koji okuplja timove iz Laboratorija za evolucijsku genetiku na IRB-u, Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te Chalmers Sveučilišta u Goeteborgu i Tehničkog sveučilišta u Danskoj, pokazuje da smo podcijenili složenost bakterija.

Većina bakterija živi na površinama gdje im se stanice grupiraju u kompaktne zajednice koje se nazivaju biofilmovi. Kako bi rasvijetlili pravu narav bakterijskih biofilmova istraživački tim razvio je nove evolucijske alate i primijenio ih na rastućim biofilmovima u laboratoriju.

Otkriveno je da je razvoj bakterijskih biofilmova usporediv s embriogenezom životinja, što znači da su bakterije pravi višestanični organizmi.

Uzmemo li u obzir da su najstariji poznati fosili bakterijski biofilmovi, onda je vrlo vjerojatno da je i prvi život bio višestaničan organizam, a ne jednostaničan kao što se do sada smatralo.

Najnoviji rezultati istraživanja međunarodnog tima dovode u pitanje poseban status višestaničnosti kod eukariota, te pokazuju da su bakterije složeniji organizmi nego što se mislilo.
Alati koji su razvijeni u ovoj studiji mogu također pomoći u traženju efikasnih rješenja za kontrolu biofilmova, što predstavlja neriješeni problem u industriji i medicini.

Kritični prijelazni stadiji razvoja biofilma mogu sada postati meta koju se može ciljati putem gena koji su specifično uključeni u tim stadijima.

To može promijeniti pravila igre u liječenju bolesti povezanih s disbalansom biofilmova