Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Manji dio oboljelih je hospitaliziran, a većina se liječila ili se liječi ambulantno.
Najviše oboljelih je iz zapadnog dijela Gorskog kotara - Čabra, Fužina, Delnica i Mrkoplja.
Povećan broj poljskih miševa koji prenose tu virusnu bolest je rezultat blage zime i dostupnosti hrane, pa je tako povećana i mogućnost zaraze kod ljudi.
Miševi u izlučevinama nose virus, a ljudi u proljeće više borave u šumi ili čiste spremišta i drvarnice u kojima su miševi boravili.
Tražeći hranu, miševi dolaze u blizinu ljudi i naselja, pa je važno ne ostavljati hranu ili ostatke hrane na mjestima na kojim bi im mogli biti dostupni.
Tijekom boravka u prirodi i na otvorenom potreban je oprez, a virus se, osim udisanjem, može prenijeti i neopranim rukama.
Treba izbjegavati ležanje na tlu, a pri čišćenju spremišta ili drvarnica preporučuje se koristiti maske i rukavice.
Među simptomima mišje groznice su povišena tjelesna temperatura, zimica i tresavica, glavobolja te bolovi u predjelu bubrega.
Mišja groznica je naziv bolesti koji se u javnosti često koristi za hemoragijsku groznicu s bubrežnim sindromom (HGBS).
HGBS je virusna zoonoza, prvenstveno bolest šumskih mišolikih glodavaca poznata kao bolest prirodnih žarišta.
Bolest uzrokuju hantavirusi.
U Hrvatskoj je bolest prisutna pretežito u kontinentalnim područjima, s različitom učestalošću od godine do godine.
Bolest se najčešće ne prenosi sa čovjeka na čovjeka.