Visoke stope debljine u djece

Mediteranske zemlje imaju najviše stope debljine, ali situacija u njima se počinje poboljšavati, pokazuju rezultati iz novog izvještaja Europske inicijative praćenja debljine u djece (COSI) prezentiranog na Europskom kongresu o debljini.

Izvještaj sadrži najnovije dostupne podatke o djeci u dobi od 6 do 9 godina iz 36 zemalja Europske regije WHO-a.

U nekim od ovih zemalja uslijedit će i upitnik kojim će biti prikupljeni podaci iz 2021. godine o utjecaju pandemije na status uhranjenosti djece.

Prekomjerna tjelesna masa i debljina izravno su povezane s nezaraznim bolestima koje su opasne po život poput kardiovaskularnih bolesti, šećerne bolesti i raka.

COVID-19 će vjerojatno imati negativan utjecaj na razine debljine u djece u Europskoj regiji WHO, pa tako i na rezultate sljedećih krugova COSI istraživanja.

Zatvaranje škola i zaključavanje uslijed pandemije (eng. lockdown) mogu utjecati na pristup školskim obrocima i tjelesnim aktivnostima za djecu, pojačavajući nejednakosti.
Strategije za prevenciju debljine u djece bi zato za vrijeme ove pandemije trebale ostati prioritet.

Učestalost prekomjerne tjelesne mase i debljine stabilizirala se ili pala u nekim od 13 europskih zemalja u kojima je bilo moguće istražiti trendove kroz vrijeme.

U Grčkoj, Italiji, Portugalu i Španjolskoj, državama koje su imale najviše stope debljine, baš kao i Sloveniji, pokazao se trend pada učestalosti prekomjerne tjelesne mase i debljine.

Pad prevalencije prekomjerne tjelesne mase bio je u rasponu od 4 do 12 postotnih bodova za dječake i od 3 do 7 postotnih bodova za djevojčice.

Posljednjih godina neke od ovih zemalja implementirale su mjere preporučene od strane WHO kako bi im pomogle u rješavanju problema visokih stopa debljine, kao što su porez na zaslađene napitke, restrikcije u oglašavanju prehrambenih proizvoda i dodatni sati tjelesne i zdravstvene kulture.

Posljednji COSI podaci dolaze iz 36 zemalja koje su sudjelovale u istraživanju tijekom školskih godina 2015./2016. i 2016./2017. kada je izmjereno oko 250000 djece osnovnoškolske dobi.

Ukupno, prevalencija prekomjerne tjelesne mase (uključujući debljinu) bila je 29% za dječake i 27% za djevojčice u dobi od 6 do 9 godina; prevalencija debljine bila je 13% za dječake i 9% za djevojčice.

Najviši udjeli prekomjerne tjelesne mase i debljine zabilježeni su u mediteranskim zemljama kao što su Cipar, Grčka, Italija i Španjolska, gdje je preko 40% dječaka i djevojčica živjelo s prekomjernom tjelesnom masom, a 19% do 24% dječaka i 14% do 19% djevojčica s debljinom. U Hrvatskoj je prekomjernu tjelesnu masu imalo 37% dječaka i 29% djevojčica, dok je debljinu imalo 16% dječaka i 10% djevojčica.

U prosjeku gotovo 80% djece doručkovalo je svaki dan, oko 45% jelo je voće svakodnevno, a oko 25% je svakodnevno konzumiralo povrće. Ipak, brojke vezane uz ove zdrave navike jako variraju na razini zemalja: svakodnevna konzumacija bila je u rasponu od 49% do 96% za doručak, od 18% do 81% za voće, a od 9% do 74% za povrće. U Hrvatskoj je svakodnevno doručak jelo 77% djece, voće 34% djece, a povrće samo njih 17%.

Učestala konzumacija slatkih grickalica (27% djece ukupno) bila je raširenija od konzumacije slanih grickalica (14%). Postotak djece koja imaju nezdravu naviku jedenja ovakve hrane više od 3 dana u tjednu također je jako varirao među državama - od 5% do 62% za slatke grickalice i od manje od 1% do 35% za slane grickalice. U Hrvatskoj je slatke grickalice više od tri puta tjedno jelo 31% djece, a slane njih 12%.

U prosjeku 1 od 2 djece koristilo je aktivni prijevoz (hodanje ili bicikliranje) za put do škole i iz škole. U svim zemljama većina djece provela je barem 1 sat dnevno igrajući se vani (u rasponu od 62% do 98% u različitim zemljama). U Hrvatskoj se 92% djece aktivno igralo barem 1 sat dnevno.

Djeca obrazovanijih roditelja imala su veću vjerojatnost da će biti uključena u sport ili ples u većini zemalja. Razlika među djecom roditelja s visokim i niskim razinama obrazovanja premašila je 20 postotnih bodova u 7 zemalja, od kojih je jedna i Hrvatska. Nasuprot tome, djeca manje obrazovanih roditelja imala su veću vjerojatnost da će do škole ili iz škole ići pješice ili biciklom.