Upala uha je rijetko kada izolirana bolest, uglavnom se javlja u sklopu respiratornih infekcija nosa i ždrijela, jer upala iz nosa prodire kroz Eustahijevu tubu u srednje uho. Akutnu upalu srednjeg uha definiramo kao upalni proces koji zahvaća srednje uho, Eustahijevu tubu i mastoidne celule (šupljine u kosti iza uha), s prisutnošću sekreta u srednjem uhu. U djece je upala česta zbog specifičnih anatomskih struktura (kraća Eustahijeva tuba), nezrelosti imunološkog sustava, te hipertrofije limfatičnog tkiva.
Najčešći simptom upale uha je bol u uhu i povišena tjelesna temperatura. Za točnu dijagnozu upale uha važan je klinički pregled te anamneza od roditelja. Najčešći anamnestički podaci od roditelja su da je dijete prehlađeno par dana, curi mu nos, te se probudilo s bolovima u uhu. Važna je suradnja roditelja i djeteta pri pregledu. Dijete pri pregledu mora biti mirno da se zvukovod može očistititi od ušne smole, da se može vizualizirati bubnjić i postaviti točna dijagnoza. Ako se kod djeteta radi samo o blagoj hiperemiji bubnjića, te bistroj seromukoznoj sekreciji iz nosa vjerojatno se radi samo o virusnoj upali. Klinički pregled osim pregleda uha (otomikroskopija) podrazumijeva detaljan pregled nosa, nosnog dijela ždrijela (nazofarinksa) koji ponekad uključuje i fiberendoskopiju.
Vrlo je važno točno dijagnosticirati upalu uha i liječiti je. Nažalost najčešće djeca dolaze otorinolaringologu noću (pospano i plačljivo dijete) kada je teško postaviti točnu dijagnozu upale uha s tek početnim simptomima respiratornog infekta, uz blagi katar sluznice, te povišenu temperaturu. U takvim slučajevima je najbolje sniziti temperaturu, te ukapati nos ako je dijete prehlađeno, a onda danju doći na pregled kod svog pedijatra ili otorinolaringologa.
Liječenje kod virusnih upala je uglavnom simptomatsko. Za snižavanje temperature i ublažavanje boli preporuča se davanje paracetamola (Plicet). Za dekongestiju nosa koriste se kapi za nos. Toaletu nosa vrši se s fiziološkom otopinom ili sprejevima otopine morske soli. Nepotrebna primjena antibiotika kod virusnih upala u djece povezana je s brojnim nuspojavama - osip, mučnine, povraćanje, proljev kao i stvaranje rezistencije na antibiotke
U slučaju da je bubnjić jako hiperemičan (crven), izbočen, ili je već prisutna gnojna sekrecija (ponekad dođe i do spontane perforacije bubnjića) u zvukovodu kao i u nosu neophodno je uvesti i antibiotik u liječenje. Važno je prije antibiotske terapije uzeti bakteriološki bris nosa (nazofarinksa), te kod curećeg uha i bris uha. Kada i koji antibiotik propisati ovisi o kliničkoj slici i dobi djeteta te o uzročniku i njegovoj rezistenciji na antibiotik. Najčešći uzročnici bakterijskih upala su Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis. Amoksicilin, amoksicilin s klavulanskom kiselinom, azitromicin i cefalosporini su lijekovi izbora u liječenju bakterijskih upala srednjeg uha. Pored antibiotika svakako su neophodne i kapi za nos, kao i paracetamol.
Kod težih slučajeva i komplikacija upala srednjeg uha (mastoiditisa) potrebno je dijete hospitalizirati (ostaviti u bolnici) radi parenteralne terapije (liječenje injekcijama) i infuzije. Ako nakon 24 sata ne dolazi do poboljšanja neophodno je i kirurško liječenje. Jedna od komplikacija upala srednjeg uha kod djece je i meningitis koji je danas na sreću rijedak, ali ga je važno na vrijeme dijagnosticirati i na vrijeme liječiti.
Kod ponavljajućih upala uha neophodno je napraviti fiberendoskopiju nazofarinksa (optički vizualizirati adenoidne vegetacije ili "treću mandula") kako bi se otkrio mogući uzrok te učiniti obradu sluha (audiometriju i timpanometriju) i alergološku obradu.
Važnost timskog rada. Tko danas liječi upale uha - pedijatar, otorinolaringolog, infektolog, obiteljski liječnik? Većinu virusnih i bakterijskih upala liječe pedijatri. Komplikacije upala srednjeg uha (mastoiditis), cureća uha liječe otorinolaringolozi. Komplikacije poput otogenog meningitisa u timu liječe infektolozi i otorinolaringolozi. Recidivirajuće (koje se ponavljaju) i serozne otitise, koji imaju posljedice (provodnu nagluhost) liječe uglavnom kirurški otorinolaringolozi. Svakako treba naglasiti važnu ulogu audiologa u preoperativnoj dijagnostici sluha, te postoperativnom praćenju sluha.
Ako dijete ima učestale upale uha, otežano diše na nos, a roditelji primjećuju da slabije čuje ili zaostaje u govoru neophodan je pregled otorinolaringologa, audiologa i logopeda.
Najčešće posljedice čestih upala srednjeg uha su oslabljeni sluh (nagluhost). Ako nalazi audiometrije ukazuju na provodnu nagluhost, te sekret u srednjem uhu uz povišeni otpor, uz povećane adenoidne vegetacije (treću mandulu) neophodno je kiruško liječenje (operacija treće mandule, miringotomija, te postavljenje ventilacijskih cjevčica u uho).
Vrlo je važna i prevencija upala uha. Zadnje epidemiološke studije govore da su upale rjeđe kod djece koja su dojena, te u obiteljima gdje se ne puši. Zadnjih godina se provodi i cijepljenje protiv bakterija Haemophillus influenzae i Streptococcus pneumoniae.