Tjelovježba u šećernoj bolesti - tko smije vježbati

Tko smije vježbati

Svako povećanje tjelovježbe u odnosu na razinu na koju je osoba naviknuta, mora biti postupno. Iako medicinske pretrage prije poduzimanja takvih aktivnosti nisu uvijek potrebne, jedino savjetovanje s liječnikom može dati procjenu treba li ih obaviti. To se u prvom redu odnosi na osobe s kroničnim bolestima. Izniman oprez je potreban kod pojave tegoba u prsima ili nesvjestice. U prisutnosti određenih kroničnih komplikacija šećerne bolesti, vježbanje mora biti ograničeno odnosno prilagođeno.

Jača naprezanja, posebice dizanje tereta ne smiju obavljati bolesnici s težim retinopatijama, oštećenjem krvnih žila očne pozadine. U osoba s oštećenjem perifernih živaca i krvnih žila smanjen je osjet boli u nogama pa je povećan rizik za ozljedu i nastanak rana. U tim slučajevima neophodna je posebno udobna obuća. Tjelovježba se također treba prilagoditi izbjegavanjem dugotrajnih opterećenja stopala pa se preporučuju aktivnosti kao što su plivanje ili vježbanje rukama.

U šećernoj bolesti potreban je pojačan oprez odnosno tjelovježba se mora izbjegavati kada su vrijednosti glukoze u krvi vrlo visoke. Obvezatno tada treba provjeriti ketone u krvi ili mokraći i vježbati se uopće ne smije ako su ketoni povišeni.

Oprez od hipoglikemije

Povoljni učinak smanjenja razine glukoze u krvi za vrijeme vježbanja može postati opasan ako se razine glukoze previše snize i izazovu hipoglikemiju. To se može dogoditi u osoba koje uzimaju inzulin ili lijekove koji potiču lučenje inzulina, dok u ostalih koji se primjerice liječe metforminom, takva opasnost ne postoji.

Kako bi se spriječila pojava hipoglikemije za vrijeme tjelovježbe koja je unaprijed planirana, prednost se daje smanjenju prethodne doze inzulina odnosno tableta. U okolnostima kada tjelovježba nije bila unaprijed planirana, potrebno je uzeti dodatan obrok ugljikohidrata.

Osobe sa šećernom bolešću za vježbanje se uvijek trebaju pripremiti. Osnovno je pravilo pratiti i bilježiti razinu glukoze prije i nakon tjelovježbe. Tako će se saznati kako svaka osoba reagira i steći iskustvo za buduće usklađivanje obroka i lijekova. Ako se radi o dužoj aktivnosti, treba mjeriti glukozu u krvi i za vrijeme vježbanja kako bi se u slučaju prevelikog pada mogla na vrijeme prekinuti. Mora se uvijek imati obrok u pričuvi, a po potrebi glukagon koji se primjenjuje u slučaju teške hipoglikemije. Korisno je imati oznaku ili dokument da se radi o osobi sa šećernom bolešću.

Ako je moguće, umjesto dodatnog obroka, uvijek je korisnije smanjenje prethodne doze lijeka jer prečesto i pretjerano nadoknađivanje obroka može biti uzrok debljanja. S obzirom da je učinak tjelovježbe na smanjenje glukoze u krvi produžen i može trajati satima, dobar je savjet ne vježbati kasno navečer jer se inače osoba izlaže opasnosti od neugodne noćne hipoglikemije. U svakom slučaju, ako vrijednosti glukoze u krvi previše padnu, dolazi u obzir smanjenje i sljedeće doze lijeka.

Je li cilj postignut?

Kako bi učinkovitost tjelovježbe bila stvarna, vrijedno je mjeriti koliko ste vježbali. Potrebno je postaviti ciljeve u skladu sa svojim mogućnostima, a kada se dostignu, mogu se postupno povećavati, znači vježbati brže i duže. Taj mjerljivi napredak dodatni je poticaj za ustrajnost. Ako se posustane iz različitih razloga, nikada ne treba u potpunosti odustati, već se prilagoditi novim okolnostima i na novi način krenuti dalje.

Korist tjelovježbe za zdravlje može se i izravno provjeriti na osobnom primjeru. Dobro je znati podatke kakva je bila regulacija glukoze, masnoće i krvni tlak prije redovitog vježbanja kako bi se mogli usporediti s onima nakon određenog razdoblja vježbanja. Ti pokazatelji sigurno će biti dobar razlog za zadovoljstvo i daljnju ustrajnost.

Tjelovježba međutim, sama je sebi najbolji poticaj. Pružit će vam zadovoljstvo, samopouzdanje, susrete s novim ljudima, bolji san i na kraju ćete se osjećati opuštenije i odmornije.