Dijabetička dijeta ima ključnu ulogu u liječenju svih tipova šećerne bolesti. Prehrana mora biti raspoređena u 3 glavna obroka i 2-3 međuobroka, koji se ne smiju niti izostavljati, niti spajati. Pri odabiru namirnica, mora se postići da u ukupnom dnevnom unosu hrane 50-60% pripada ugljikohidratima, (i to namirnice koje ne uzrokuju nagle i dugotrajne skokove glukoze u krvi - mahunarke, neke vrste tjestenine, riže, dok se koncentrirani šećeri ne preporučuju), oko 30% masnoćama, (i to do 10% namirnicama bogatim zasićenim masnoćama - masnoće životinjskog porijekla: maslac, mast, mliječni proizvodi, jaja, meso - koji uzrokuju aterosklerozu, i oko 20% namirnica bogatih nezasićenim masnim kiselinama - masnoće biljnog porijekla - maslinovo, sojino, bundevino, kukuruzno ulje, margarin, bademi, lješnjaci, kikiriki - koji sadrže esencijalne masne kiseline, koje su neophodne za metabolizam), a 15-20% pripada bjelančevinama (životinjskog porijekla - meso, riba, mlijeko, jaja; ali i biljnog porijekla - grah, grašak, bob, soja, gljive). Izračun dnevnog unosa kalorija određuje se pojedinačno prema indeksu tjelesne mase (omjer težine u kilogramima i visine u metrima četvornim). Alkohol ima visoku kalorijsku vrijednost, a nepovoljno djeluje i na metabolizam masnoća, može istovremeno s lijekovima prouzročiti neke nepovoljne reakcije, te se uopće ne preporuča osobama sa šećernom bolešću.
Tjelesna aktivnost ima veliki značaj u liječenju šećerne bolesti jer pospješuje cirkulaciju krvi, povećava potrošnju glukoze u mišićima čak i do 20 puta u odnosu na mišiće u mirovanju, a povećava i broj receptora za korištenje glukoze u stanicama. Također povećava korištenje masnoća, smanjuje razinu masnoća u krvi i tako smanjuje nastanak ateroskleroze.
Edukacijom o šećernoj bolesti Edukacijom o šećernoj bolesti, osobe sa šećernom bolešću lakše i potpunije prihvaćaju bolest, edukacijom o dijeti, tjelesnoj aktivnosti, samokontroli i liječenju, svakako se postiže bolja regulacija šećera u krvi.
Samokontrola glukoze u krvi, i glukoze i ketona u mokraći, uporabom osjetljivih test-trakica i aparatića omogućava česte provjere vrijednosti glikemije u svako doba, više puta dnevno, kako bi se pravile potrebne korekcije liječenju, u cilju bolje regulacije šećera u krvi. Bez redovite samokontrole glukoze u krvi nema dobre regulacije glukoze u krvi, niti zadovoljavajućeg liječenja. Danas se smatra nužnim određivati šećer u krvi najmanje 2x dnevno, i to u određenim vremenskim periodima (pred doručak, dva sata poslije doručka, pred ručak, dva sata poslije ručka, pred večeru, dva sata poslije večere, pred spavanje, i u 3 sata ujutro), tako da se kroz nekoliko dana oblikuje profil glukoze u krvi.
Liječenje šećerne bolesti tip 2 provodi se oralnim antidijabeticima (tablete), inzulinom, ili kombinacijom tableta i inzulina.
Kada se dijetom i tjelovježbom ne postiže zadovoljavajuća regulacija glukoze u krvi započinje se liječenje oralnim antidijabeticima (tabletama). Oralni antidijabetici djeluju na više načina, te je zbog toga moguća i njihova kombinacija u cilju bolje regulacije šećerne bolesti. Jedni djeluju već u crijevima, usporavajući i smanjujući apsorpciju hrane iz crijeva, drugi povećavaju lučenje inzulina iz beta-stanica gušterače, treći smanjuju proizvodnju i otpuštanje glukoze iz jetre, ili smanjuju inzulinsku rezistenciju. Uključivanje jednog ili više lijekova istovremeno, kao i dozu ijeka određuje liječnik - dijabetolog.
Inzulinom liječimo bolesnike koji boluju od šećerne bolesti tip 1, ali i u tipu 2, kada maksimalnom dozom oralnih antidijabetika ne možemo postići zadovoljavajuću regulaciju šećera u krvi. Inzulinom moramo liječiti i bolesnike koji imaju akutne komplikacije šećerne bolesti i komu, kad imaju i neke druge bolesti (infekcije, kirurški zahvat), bolesnike kojima su uništene beta-stanice gušterače (operacijom, kroničnim upalama, tumorima). Trudnice sa šećernom bolešću moraju biti liječene inzulinom. Inzuline dijelimo na inzuline kratkog djelovanja (brz početak i kratko vrijeme djelovanja), inzuline dugog djelovanja (kasniji početak i ravnomjerno dugotrajno djelovanje od 16 do 24 sata,) i predmiješane inzuline - kombinacije ova dva inzulina u različitim omjerima. Inzulini u liječenju dijabetesa tipa 2 daju se u jednoj ili više doza, samostalno ili u kombinaciji sa oralnim antidijabeticima (tabletama). Svi načini liječenja šećerne bolesti imaju samo jedan cilj- dobru regulaciju šećerne bolesti i sprečavanje nastanka komplikacija šećerne bolesti. Živjeti sa šećernom bolešću nije lako, bolesnici su prisiljeni na mnoga odricanja, promjenu načina života. Komplikacije dovode do trajnih invalidnosti i povećanja smrtnosti, što uz porast broja oboljelih postaje svjetski zdravstveni problem.