Rak prostate je u današnje vrijeme, kao i u skoroj budućnosti, najveća pošast muške populacije. Jedan od vodećih problema raka prostate jest taj što od njega obolijevaju sve mlađi muškarci. Tu se prije svega misli na muškarce u pedesetim i ranim šezdesetim godinama, koji - uz to što žele biti izliječeni od raka prostate - žele poslije liječenja imati jednaku ili gotovo jednaku kvalitetu života kao i prije obolijevanja. Ovdje se prije svega misli na dobru kontinenciju (kontrolu mokrenja) te potenciju. Za mlade ljude, koji su još spolno aktivni, gubitak potencije nakon operacije raka prostate predstavlja veliki problem.
Danas postoji nekoliko modifikacija operativnih tehnika koje nam omogućavaju održanje potencije nakon operacije prostate u velikom postotku operiranih. Jedna od tih metoda, koja se za sada pokazala izuzetno dobrom, jest operacija pomoću Water-Jeta, odnosno - popularno nazvanog - "vodenog noža".
Operacija započinje klasičnim operativnim rezom od pupka prema pubičnoj kosti. Odvaja se trbušna muskulatura te se pristupa na samu prostatu. Dolaskom do prostate kreće najdelikatniji dio operacije, trenutka kada se tzv. peripelvična fascija zajedno s izuzetno tankim i osjetljivim krvnim žilama i živcima odvaja od prostate kako bi se očuvala potencija. Taj se dio operacije izvodi pod lupama, koje mora imati svaki operater koji se upušta u čuvanje živaca za potenciju. Odvajanje žilnih struktura i živaca ključno je za očuvanje potencije i iziskuje posebnu spretnost operatera.
Tehnikom pomoću "vodenog noža" to se odvajanje radi pomoću vrlo tankog mlaza vode, koji je najnježniji i najpoštedniji za takve osjetljive strukture. Radi se o sondi promjera nekoliko mikrona kroz koju izlazi tanki mlaz vode pod pritiskom od 20 bara. Taj mlaz vode uvodi se u rez na peripelvičnoj fasciji, te on odiže strukture s krvnim živcima i žilama. Za vrijeme tog dijela operacije hemostaza (kontrola krvarenja) mora biti besprijekorna budući da krv u tom prostoru smeta vizualizaciji tankih živaca čime je onemogućena njihova identifikacija pa tako i njihovo odvajanje od prostate. Živčane strukture odvajaju se od baze prostate pa do njezinog vrha, odnosno uretre (mokraćne cijevi) koja mora biti jasno prikazana. Izolirana uretra zatim se prereže i prostata se diže bez pripadajućih neurovaskularnih (živčano-žilnih) struktura odgovornih za potenciju. Na kraju operacije, kada se u potpunosti odstrani prostata, u intraoperativnom polju mogu se i golim okom vidjeti dva debela neurovaskularna snopa - čime se dokazuje da je operacija urađena korektno te da postoji mogućnost da je kod bolesnika očuvana potencija.
Uspješnost očuvanja potencije tehnikom pomoću Water-Jeta je oko 80%. Najvažnije je da je bolest uhvaćena u ranoj fazi kada je takva operacija i moguća. Postoje strogi parametri u bolesnika koji imaju rak prostate da bi se podvrgli takvoj operaciji. To je prije svega niska vrijednost PSA-a, nizak Gleasonov skor, negativan rektalni nalaz, mali broj pozitivnih cilindara kod biopsije prostate. Postoje još neki parametri na koje urolog mora obratiti pozornost prilikom planiranja samog zahvata, ali su manje bitni od gore navedenih.