Febrilne konvulzije relativno su često stanje u djece predškolske dobi, s kliničkom prezentacijom sličnom epilepsiji. Pojavljuju se tijekom infekcija praćenih visokom temperaturom u otprilike 3% djece u dobi između 6 mjeseci i 5 godina. Mogu trajati od nekoliko sekundi do preko 20 minuta (najčešće traju 1-2 minute, a napadi trajanja iznad 20 minuta zovu se konvulzivni status). Postoji više faktora rizika za pojavu febrilnih konvulzija tijekom vrućice. Tu ubrajamo obiteljsko naslijeđe, muški spol, pušenje majke tijekom trudnoće i nižu porodnu masu djeteta. Febrilne konvulzije nešto se češće pojavljuju prilikom virusnih infekcija, pogotovo tijekom trodnevne groznice (exanthema subitum), a često se znaju pojaviti i nakon cijepljenja za DiTePer (difterija-tetanus-hripavac).
Do konvulzija najčešće dolazi tijekom prvog naglog porasta temperature (često prije nego su ga roditelji zamijetili), a manifestiraju se na jedan od sljedećih načina:
Najčešći su napadi tipa grand-mal (generalizirani toničko-klonički) obilježeni prvom fazom u kojoj se dijete ukoči (često praćeno zvukom sličnom vrisku zbog udisaja kroz stisnuto mišićje ždrijela), izgubi svijest i padne te drugom fazom u kojoj dolazi do sporih ritmičkih trzajeva mišića. Nakon napada dolazi do opuštanja svih mišića na tijelu, uključujući i sfinktere, pa se lako može dogoditi da se dijete pomokri ili pusti stolicu.
Parcijalni (djelomični, fokalni) napad najčešće je obilježen trzajevima jednog dijela tijela (npr. stopala ili podlaktice) uz očuvanu svijest, ali se može očitovati i na druge načine - kao ispadi vegetativnog sustava (slinjenje), osjeta, vida ili sluha.
Febrilne konvulzije dijele se na jednostavne (70% slučajeva) i složene (30% slučajeva).
Za jednostavne je karakteristično:
Kod složenih konvulzija nalazimo:
Febrilne konvulzije, iako najčešći, nisu jedini uzrok pojave konvulzija u visokoj temperaturi. Uz febrilne konvulzije, mogući uzroci pojave konvulzija u visokoj temperaturi su:
U praksi se do dijagnoze febrilnih konvulzija dolazi tek pošto su dostupnim dijagnostičkim metodama (laboratorijske i radiološke pretrage, EEG, lumbalna punkcija) isključeni gorenavedeni uzroci. Takav pristup nužan je prije svega da bi se isključio bakterijski meningoencefalitis kao uzrok konvulzija, koje su nerijetko prvi znak te po život opasne bolesti.
Febrilne konvulzije nisu epilepsija. Iako se febrilne konvulzije manifestiraju pravim epileptičkim napadom, takvi napadi su izolirani. Epilepsija je kronična bolest mozga s ponavljanim epileptičkim napadima i korelirajućim EEG-nalazom koja zahtijeva trajnu farmakoterapiju. Febrilne konvulzije doduše povećavaju rizik od nastanka epilepsije u kasnijoj životnoj dobi (incidencija epilepsije je 1-2% u djece koja nisu imala febrilne konvulzije, 5% u onih koji su imali jednostavne konvulzije, a 20-30% u onih koji su imali složene konvulzije).