Liječenje i edukacija bolesnika s astmom

Alergeni

Prva mjera u liječenju alergijske astme (kao i kod svih drugih alergijskih bolesti) je izbjegavanje kontakta s alergenom. Inhalacijski alergeni, najčešći okidači tegoba u alergijskoj astmi, dijele se na cjelogodišnje i sezonske. U prvu skupinu spadaju alergeni s kojima bolesnik može doći u kontakt tijekom cijele godine - grinje, plijesni, epitel - dlaka ili perje različitih životinja. U drugu skupinu spadaju alergeni s kojima se dolazi u kontakt ovisno o godišnjem dobu i podneblju u kojem se pojavljuju - peludi različitih stabala, trava i korova.

Kako s cjelogodišnjim alergenima u pravilu dolazimo u kontakt u zatvorenim prostorima u kojima provodimo veći dio vremena, kod alergije na njih nužno je provođenje mjera kontrole mikrookoliša - okoliša u kojem provodimo veći dio vremena. Navedeno podrazumijeva održavanje navedenih prostora čistim, bez suvišnih zavjesa i tepiha, sa što više površina koje se mogu vlažno brisati ili usisavati usisavačima s adekvatnim filtrima (HEPA ili vodeni filtri). Nužno je izbjegavanje držanja kućnih ljubimaca koji imaju dlaku (posebice mačke) ili perje kao i prestanak pušenja svih ukućana.

Kod alergije na sezonske alergene pojava tegoba može se izbjeći ili umanjiti izbjegavanjem boravka u prirodi u sezoni pojave određene peludi (pratiti peludni kalendar), zadržavanjem u zatvorenim, klimatiziranim prostorima, redovitim umivanjem i tuširanjem kao i redovitim mijenjanjem i pranjem odjeće po ulasku u stambeni prostor nakon boravka na otvorenom. Ako je moguće, idealna mjera u navedenom smislu je promjena klime u vrijeme pojave sezonskog alergena na koji je pacijent senzibiliziran (npr. boravak na moru za vrijeme cvjetanja ambrozije).

Lijekovi

Sljedeća mjera u liječenju alergijske astme je primjena lijekova. Kod prepisivanja lijekova za kontrolu bolesti liječnik na umu uvijek ima idealno stanje bolesnika koji boluje od alergijske astme, a to je odsutnost svih simptoma uz upotrebu što manjih doza lijekova, u adekvatnom trajanju. Terapija kod liječenja alergijske astme uvijek započinje minimalno 2-3 tjedna prije očekivanih tegoba (npr. kod alergije na ambroziju terapija počinje početkom kolovoza i traje do kraja listopada svake godine). Provodi se lijekovima za kontrolu bolesti (najčešće inhalacijski kortikosteroidi), kontinuirano, u periodu koji je liječnik naveo pri posljednjoj kontroli. U slučaju pogoršanja/egzacerbacije bolesti, u terapiju se samo kao privremena mjera dodaju i lijekovi koji olakšavaju simptome (npr. bronhodilatator salbutamol). Učestalo uzimanje lijekova koji olakšavaju simptome zahtijeva dodatne preglede mimo redovnih kontrola i u pravilu povećanje doze postojećih ili dodavanje drugih lijekova za kontrolu bolesti, rjeđe promjenu postojeće terapije. Najčešće greške kod primjene lijekova pri liječenju alergijske astme su izostanak pravodobnog početka terapije, samoinicijativni prekid ili smanjivanje doze lijeka te nepravilno uzimanje prepisanog lijeka.

Imunoterapija

Imunoterapija ili hiposenzibilizacija je oblik liječenja alergijske bolesti primjenom malih i rastućih koncentracija alergena na koje je bolesnik senzibiliziran radi poticanja razvoja tolerancije na taj alergen. Kod osoba kod kojih je cijeli postupak (koji traje u pravilu 3-5 godina) uspješno proveden, ponovni kontakt s alergenom neće izazvati simptome bolesti ili će oni biti znatno blaži nego prije. Terapija se primjenjuje u obliku potkožnih injekcija ili kapi koje se uzimaju pod jezik. Najviše uspjeha postiže se kod mlađih bolesnika s blaže izraženim simptomima alergijske bolesti (npr. alergijski rinitis) te izraženom senzibilizacijom na manji broj alergena. Posebno je indiciran kada mjere izbjegavanja alergena nisu moguće ili su ograničeno primjenjive. Danas se vode mnoge polemike o uspješnosti imunoterapije, dok prepreku češćem provođenju često predstavlja i skupoća preparata, koje bolesnici sami plaćaju.

Kontrola astme

Kako bi se ostvario konačni cilj idealne kontrole astme kao kronične bolesti nužne su redovite kontrole (optimalno 3-4 x godišnje) na kojima se uz procjenu stanja bolesnika fizikalnim pregledom i funkcijskim testovima (redovito spirometrija i FeNO, po potrebi i drugi testovi; alergološko testiranje i laboratorijska obrada ponavljaju se svake 2-3 godine, iznimno češće) radi i kontinuirana edukacija. Osim u kontaktima s liječnikom na kontrolnim pregledima, danas popularna i uspješna metoda edukacije je i "škola astme", kojom se postižu odlični rezultati, posebno u edukaciji djece astmatičara i njihovih roditelja. Cilj edukacije je prihvaćanje i razumijevanje osobitosti bolesti i terapije, ispravno uzimanje terapije, pravodobno prepoznavanje i objektiviziranje simptoma pogoršanja te prepoznavanje situacija u kojima treba potražiti liječničku pomoć.

Zaključak

Adekvatno prepoznavanje i početak liječenja alergijske astme preduvjet su daljnjeg pravilnog razvoja pluća i njihove funkcije. Odgađanje početka odgovarajuće terapije dovodi do razvoja težih stupnjeva bolesti s težom i dugotrajnijom uspostavom potpune kontrole bolesti, u pravilu s višim dozama ili većim brojem lijekova. Nasuprot tome, rano postavljanje ispravne dijagnoze i pravovremeni početak adekvatnog liječenja kroz neko vrijeme dovodi do smirivanja upale u dišnim putovima pri čemu simptomi bolesti postaju minimalni ili potpuno kontrolirani.