Testovi bronhoprovokacije

Definicija bronhalne hiperreaktivnosti

Bronhalna hiperreaktivnost  je svojstvo dišnih putova da pojačano reagiraju na minimalne količine nespecifičnog podražaja, koji u zdravih ispitanika ne može izazvati suženje dišnih putova. Klinički testovi za ispitivanje bronhalne hiperrekativnosti temelje se na spoznaji da je razlika u ponašanju dišnih putova osobe s bronhalne hiperreaktivnosti prema zdravom ispitaniku samo kvantitativne naravi. Stupanj reaktivnosti dišnih putova se općenito podudara s razinom upale (tzv. surogatni marker upale) i kliničkim stupnjem težine bolesti.

Indikacije za bronhoprovokaciju

Postoji nekoliko važnih indikacija za provođenje bronhoprovokacijskih testova. To je prvenstveno postavljanje dijagnoze astme. Shodno tome, testovi se koriste kod bolesnika sa simptomima koji upućuju na astmu i normalnom funkcijom pluća, zatim kod bolesnika s atipičnim simptomima bronhospazma te kod bolesnika s kroničnim kašljem. Koriste se i kod sumnje na profesionalnu astmu, a svoju primjenu nalaze i kao "screening test" kod nekih zanimanja (prvenstveno u vojsci i kod ronioca). U indikacije za bronhoprovokaciju spada i procjena odgovora na propisanu terapiju, a služi nam i za identifikaciju specifičnih okidača za pojavu astme (profesionalna i okolišna ekspozicija, aditivi u hrani).

Direktni nespecifični bronhoprovokacijski testovi

Direktni nespecifični bronhoprovokacijski testovi djeluju putem direktne stimulacije receptora glatke muskulature. U tu se svrhu koriste metakolin i histamin koji izazivaju bronhokonstrikciju u ekvivalentnim koncentracijama. Metakolin se koristi češće jer ima manje nuspojava, a predstavlja sintetski derivat acetilkolina. Dolazi u obliku suhog kristaliničnog praška čije su otopine stabilne na nižim temperaturama (4 ◦C) do tri mjeseca.

Rezultat testa prikazuje se kao provokacijska koncentracija koja uzrokuje pad FEV₁ (forsirani ekspiratorni volumen tijekom prve sekunde ekspiracije) za 20% - PC₂₀FEV₁ ili kao provokacijska doza koja uzrokuje pad FEV₁ za 20% - PD₂₀FEV₁. Dobiva se automatski iz logaritamske krivulje na dijagramu doza-odgovor linearnom interpolacijom između zadnje dvije točke. U tablici su navedeni stupnjevi bronhalne reaktivnosti, tj. hiperreaktivnosti ovisno o rezultatu provedenog testa.

Indirektni nespecifični bronhoprovokacijski testovi

Indirektnim nespecifičnim bronhoprovokacijskim testovima izazivamo oslobađanje upalnih medijatora. U tu svrhu se može koristiti adenozin monofosfat, manitol, tjelesni napor ili eukapnička hiperventilacija. Tjelesni napor nam tako služi za dijagnozu bronhokonstrikcije inducirane pretjeranom fizičkom aktivnošću, kada je spirometrija u mirovanju uredna. Vrši se na pokretnoj traci ili biciklu u trajanju oko 10 minuta.

Spirometrija se vrši prije opterećenja te 5, 10, 15, 20 i 30 minuta nakon opterećenja (bronhokonstrikcija obično nastaje 10 do 15 minuta po završetku testa). Test se smatra pozitivnim kada FEV₁ padne za 10-15%.

Kontraindikacije za provođenje testova

Kontraindikacije za provođenje testova bronhoprovokacije možemo podijeliti u apsolutne i relativne.

Apsolutne kontraindikacije su teška opstrukcija (FEV₁ < 50% od očekivanog ili < 1,0 L), infarkt miokarda ili moždani udar u posljednjih mjesec dana, aortalna ili cerebralna aneurizma te neregulirana arterijska hipertenzija (sistolički tlak viši od 200 mmHg, dijastolički tlak viši od 100 mmHg).

Relativne kontraindikacije su umjerena opstrukcija (FEV₁ > 50%, ali < 60% od očekivanog ili < 1,5 L), nemogućnost adekvatnog izvođenja spirometrije, značajan odgovor na fiziološku otopinu (> 10% pad FEV₁), infekcija gornjeg ili donjeg respiratornog sustava u zadnjih 2 do 6 tjedana, terapija inhibitorima kolinesteraze (za mijasteniju gravis), trudnoća i dojenje.

Čimbenici koji utječu na interpretaciju testa

Na rezultate bronhoprovokacijskog testiranja mogu utjecati sljedeći čimbenici:

• akutna upala dišnih putova (prehlada, gripa), zbog čega je potrebna pauza od 4-6 tjedana
• cijepljenje živom atenuiranom vakcinom (morbili, parotitis, rubeola, polio, pertusis, gripa), zbog čega je potrebna pauza od 3-6 tjedana
• udisanje dišnih iritansa u visokim koncentracijama, zbog čega je potrebna pauza do objektivnog oporavka
• pušenje (aktivno/pasivno), zbog čega je potrebno sustezanje od nekoliko sati
• konzumacija kave, čaja, kola pića, čokolade i drugih namirnica koje sadrže kofein na dan izvođenja testa
• veliki tjelesni napor na dan izvođenja testa

Zaključak

Kako je u nekim slučajevima astmu teško dijagnosticirati, nespecifični testovi bronhoprovokacije pokazali su se kao izvrstan dijagnostički alat. Bitno je naglasiti kako se sva bronhoprovokacijska testiranja izvode se u remisiji bolesti, pri normalnoj funkciji pluća.