Kako prepoznati KOPB?

Uzroci nastanka i glavni simptomi KOPB-a

Glavni uzrok nastanka kronične opstruktivne bolesti pluća (KOPB) jest pušenje (aktivno ili pasivno), dok okolišni čimbenici rizika (poput stalne i profesionalne izloženosti zagađenom okolišu kao što su prašina ili različite kemikalije), učestale respiratorne infekcije u djetinjstvu, genetski čimbenici, ali i socijalno-ekonomski status mogu pogodovati u razvoju ove bolesti.

S obzirom da simptomi kronične opstruktivne bolesti pluća variraju ovisno o stupnju oštećenja pluća, oni se razvijaju postepeno i u različitom intenzitetu. Najčešći simptomi koji se povezuju s KOPB-om su kronični kašalj, otežano disanje, piskanje u prsima, umor i učestale respiratorne infekcije, dok gubitak tjelesne težine, jutarnje glavobolje i otekline nogu (zglobova) su simptomi koji se razvijaju u težim stadijima bolesti.

Kronični kašalj

Kašalj je način na koji se dišni putovi i pluća "čiste" od sluzi i drugih plućnih iritansa. Treba napomenuti da je upravo kronični kašalj najčešće prvi znak KOPB-a. U početku bolesti javlja se povremeni kašalj na koji se često ne obraća pozornost, sve dok kašalj ne postane svakodnevan, gotovo "tvrdokoran". Obično se radi o produktivnom kašlju, što znači da je kašalj popraćen izbacivanjem sluzi koja može biti prozirna, premda u nekim slučajevima navedena sluz može biti bijele ili žuto-bijele boje. U nekim slučajevima kašalj zna biti toliko izražen da izazove i povraćanje.

Nije rijedak slučaj da nakon preboljele respiratorne infekcije (bez obzira na provedenu medikamentoznu terapiju u vidu korištenja antibiotika ili prirodnih ljekovitih sredstava) kašalj zaostane kroz jedan dulji vremenski period. Uvaženu narodnu uzrečicu koju koriste pušači, a koju bi mogli sažeti kao "kašalj je dobar, jer se tako čiste pluća" treba primiti s velikom dozom opreza; naime, upravo takav, učestali i produktivan kašalj, predstavlja jedan od prvih simptoma KOPB-a kod pušača.

Otežano disanje i piskanje u prsima

Otežano disanje (ili zaduha) također je jedan od simptoma KOPB-a. U početku bolesti zaduha se javlja samo pri fizičkim aktivnostima (primjerice, kod hoda uz stepenice), no kako bolest napreduje, zaduha se javlja i tijekom mirovanja. Često starija populacija doživljava zaduhu kao normalnu pojavu zbog starosne dobi i gubitka kondicije, na što treba obratiti pažnju kako bi se KOPB otkrio na vrijeme te kako bi se pravodobno započelo s liječenjem.

Nadalje, kod KOPB-a dolazi do suženja dišnih putova što remeti prolazak zraka i posljedičnu izmjenu plinova. Izdišući zrak kroz sužene dišne putove često se može čuti muzikalan zvuk – tzv. piskanje ili "zviždanje". Kod osoba s KOPB-om najčešće se radi je upravo sluz ta koja sužava dišne putove i koja doprinosi pojavi navedenog muzikalnog zvuka. Treba imati na umu kako se pojava piskanja može javljati i u nekim drugim plućnim bolestima.

Ostali simptomi

Kako je kod KOPB-a otežano "čišćenje" pluća od različitih patogenih mikroorganizama (poput bakterija i virusa), ali i ostalih plućnih iritansa, posljedično se povećava rizik od razvoja dišnih infekcija poput prehlade, gripe i pneumonije. Shodno tome oboljeli od KOPB-a imaju učestale infekcije dišnog sustava koje ponekad znaju trajati puno dulje nego kod zdravije populacije.

U kasnijim stadijima KOPB-a može se zamijetiti gubitak tjelesne težine. Naime, dodatni napor potreban za proces disanja kod oboljelih izaziva i povećanu potrošnju energije (kilokalorija) u odnosu na kalorijski unos, što izaziva gubitak tjelesne težine. Također, gubitak teka (izazvan kroničnim umorom i nedostatkom zraka) može pogodovati gubitku tjelesne težine.

U nekim se slučajevima oboljeli se žale na jutarnje glavobolje koje su uzrokovane povećanom koncentracijom ugljičnog dioksida u krvi zbog otežanog disanja, a ujedno i zbog otežane izmjene plinova u plućima.

Kako bolest napreduje, dolazi do "iscrpljivanja" srca koje mora uložiti više snage da "pumpa" krv kroz oštećena pluća, zbog čega se javljaju i otekline nogu (poglavito gležnjeva). Na kraju, u kasnijim stadijima bolesti se može vidjeti i kronični umor. Glavni čimbenici koji doprinose njegovu razvoju su otežano disanje s poremećenom izmjenom plinova te učestali kašalj.

Problem pušenja i zagađenja okoliša

Pušenje je najznačajniji čimbenik rizika za KOPB. U odnosu na nepušače, u pušača (napose cigareta) su učestalost poremećaja plućne funkcije, stupanj godišnjeg slabljenja plućne funkcije te smrtnost od KOPB-a značajno veći. Pasivno pušenje (što podrazumijeva učestali boravak u prostorijama s drugim pušačima) također pogoduje nastanku kronične opstruktivne bolesti pluća.

Profesionalna izloženost plućnim iritansima (kao što su pare, iritansi i dimovi) u velikoj količini te kroz dulji vremenski period također može pogodovati nastanku KOPB-a. Izloženost iritansima, organskim prašinama i senzibilizirajućim agensima može izazvati hiperreaktivnost bronha – osobito u slučaju postojećih profesionalnih oštećenja ili astme. Valja imati na umu da ako ste aktivni ili pasivni pušač, ili ste često u doticaju s agensima koji mogu iritirati pluća (rad sa štetnim plućnim agensima, kemikalije i zagađen zrak), spadate u skupinu osoba s visokim rizikom od razvoja KOPB-a.

Otkrivanje bolesti

Izrazito je bitno na vrijeme prepoznati ovu bolest kako bi se započelo adekvatno liječenje iste, kao i spriječila njezina progresija što može rezultirati značajnim smanjenjem kvalitete života, ali i rezultirati smrtnim ishodom. Stoga ako se prepoznajete u nekoliko od navedenih simptoma/tegoba, ukoliko ste pušač (bivši ili aktivni) ili ste profesionalno izloženi štetnim kemikalijama ili plućnim iritansima, vrijeme je da se obratite liječniku. Jednostavna pretraga koju liječnik može učiniti, a koja daje primjeren uvid u funkciju pluća naziva se spirometrija.

Spirometrija je pretraga kojom se procjenjuje funkcija pluća; njome se na temelju parametara kapaciteta pluća i protoka kroz dišne putove utvrđuju poremećaji dišne funkcije. Sama pretraga je tehnički nezahtjevna i bezbolna. Tijekom izvođenja spirometrije zrak se svom snagom udiše, a potom sav zrak iz pluća izdahne u usnik spirometra. Spirometar mjeri količinu (volumen) udahnuta zraka u određenome vremenu izdisaja. Izdisaj je potrebno višekratno ponavljati (do osam puta). Prvi puta se do kraja izdiše polagano, drugi puta vrlo brzo.

Dobra suradljivost je ključna za izvođenje pretrage. Uređaj na papiru iscrtava krivulje izdisaja koje omogućuju adekvatnu procjenu plućne funkcije (ukupne zapremine pluća, tj. vitalne kapacitete, brzinu izdahnutoga zraka, kao i moguće smetnje). Na temelju rezultata spirometrijskog testiranja liječnik može procijeniti funkciju pluća, utvrditi eventualni poremećaj plućne funkcije te propisati adekvatnu terapiju (u prvom redu lijekove).