Iznenadna srčana smrt i sport

Razlozi

Najčešći razlozi potencijalnih incidenata tijekom i nakon tjelovježbe su kardiovaskularni događaji, tj. srčana aritmija koja nije uvijek posljedica sportskog napora već bolesti koja nije prepoznata na vrijeme.

Kod mlađih sportaša uzrok iznenadne smrti najčešće su različite kongenitalne kardiovaskularne bolesti (hipertrofijska kardiomiopatija, aritmogena displazija desnog ventrikula, anomalije koronarnih arterija, produženi QT-interval i dr.) neotkrivene prije početka bavljenja sportom.

Kod tjelesno aktivnih pojedinaca starijih od 35 godina uzrok iznenadne smrti su uglavnom aterosklerotične promjene koronarnih arterija s njihovim komplikacijama (infarkt miokarda, fibrilacija ventrikula, srčani arest).

Zahtjevi današnjeg vrhunskog sporta postaju sve suroviji, a ambicije sve su veće dok su mogućnosti organizma ograničene. Današnji sport zahtijeva ponekad i nadljudske napore sportaša. U takvoj ambiciji sportaš je prisiljen intenzivirati svoj trenažni proces smanjujući pritom vrijeme za odmor i oporavak organizma.

Nema sumnje u to kako je sport i sportska aktivnost zdrava i poboljšava životni status, ali kad intenzivno tjelesno vježbanje prelazi granice našeg tijela, onda fizička aktivnost može bit pogubna, osobito u onih kod kojih postoji neprepoznata bolest.

Rizik od iznenadne srčane smrti

Najbolja su prevencija za sportaše temeljiti sistematski pregledi kojima je svrha upravo rano i pravodobno otkrivanje strukturalnih ili funkcionalnih srčanih anomalija.

Rizik od iznenadne srčane smrti procjenjuje se temeljitim i preciznim razgovorom s bolesnikom (anamneza), pregledom i po potrebi dodatnim pretragama koje opisuju stanje srčanog mišića i električnog sustava srca.

Kod anamneze je posebno važna tzv. obiteljska anamneza, tj. podatak o tome je li netko u obitelji umro iznenadnom srčanom smrću. Pri tome su posebno sumnjive nagle smrti kod do tada naizgled zdravih članova obitelji u mlađoj životnoj dobi.

Kardiološki pregled može otkriti znakove strukturne bolesti srca (primjerice šum na srcu može značiti bolest srčanih zalistaka), dok dodatne pretrage daju važne informacije o radu srca kao crpke, odnosno njegovom električnom sustavu.

Najvažnije pretrage su elektrokardiogram (EKG), ultrazvuk srca, test opterećenja (ergometrija), 24-satni holter EKG-a (snimanje rada srca tijekom 24 sata), kao i laboratorijski nalazi krvnih pretraga (uključujući hormone štitnjače).

Osobe s dijagnosticiranom srčanom bolešću (hipetrofijska kardiomiopatija, aritmogena displazija desnog ventrikula, miokarditis, produženi QT-interval i dr.) ne smiju se baviti natjecateljskim sportom. Rekreativna tjelesna aktivnost im je dopuštena te ona mora biti kontinuirana i opterećenje mora biti niskog do umjerenog intenziteta.

Što se može učiniti?

U novije vrijeme i u Hrvatskoj, a posebice u sklopu Zagrebačkog športskog saveza, djeluju ambulante u kojima, prema zakonu o športu, dvaput godišnje liječnici sportske medicine i liječnici u klubovima obavljaju ciljane preglede. Njihov sustav školovanja je modificiran i prilagođen novim uvjetima, prema programima Medicinskog fakulteta. Također je formirana radna skupina Hrvatskog kardiološkog društva. Svijest o ovom problemu vidno se promijenila na bolje.

U trenutku nastupa iznenadne srčane smrti postoji mogućnost prekida zloćudnog poremećaja srčanog ritma i sprečavanja trajnog oštećenja mozga uslijed zastoja cirkulacije. Moždana smrt nastupa nakon 4 do 6 minuta po prestanku srčanog rada. Kod srčanog aresta cirkulaciju je moguće održavati mjerama oživljavanja (umjetno disanje, masaža srca) sve dok se električnim putem ne prekine zloćudni poremećaj srčanog ritma.

Stoga je važna stvar rani pristup unesrećenome i provođenje kardiopulmonalne resuscitacije koji povećavaju izglede za preživljavanje kod osobe koja se nađe u stanju srčanog aresta te bi svaki sportski objekt trebao sadržavati automatski eksterni defibrilator (AED) putem kojeg se osobi pruža pomoć u prvih par minuta.

Liječenje srčane bolesti koja može dovesti do zloćudnog poremećaja srčanog ritma temelj je sprečavanja iznenadne srčane smrti. Nadalje, kod odabranih bolesnika, postoji mogućnost postavljanja posebnog uređaja koji može prepoznati i elektrošokom prekinuti srčanu aritmiju i na taj način vrlo učinkovito spriječiti iznenadnu srčanu smrt. Ovaj se uređaj naziva implantabilni kardioverter-defibrilator (engl. implantable cardioverter-defibrillator, ICD) i posebno je učinkovit kod osoba koje su već preživjele iznenadnu srčanu smrt.