Anoreksija nervoza - dijagnoza i liječenje

Što je anoreksija nervoza?

Izraz anoreksija grčkog je podrijetla (an- je prefiks koji označava negaciju, a orexis znači apetit) te u doslovnom prijevodu znači gubitak apetita. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija zapravo predstavlja bolest uma. Mnogi ljudi s anoreksijom sebe smatraju prekomjerno uhranjenima, iako su pothranjeni. Često mjere tjelesnu težinu, jedu samo male količine i samo određenu hranu. Neki će vježbati pretjerano, prisiliti se na povraćanje ili koristiti laksative kako bi izgubili na težini. Obilježje bolesti jest i gubitak menstruacije u trajanju od najmanje tri mjeseca. Bolesnici obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća i često traže savršenstvo, služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi; bolesnici koji pate od anoreksije u pravilu neće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno.

Zašto nastaje anoreksija?

Postoje dokazi za biološke, psihološke, razvojne i sociokulturne čimbenike rizika, ali točan uzrok poremećaja prehrane je nepoznat. Bolest je u nekim slučajevima nasljedna - naime, istraživanja su pokazala povezanost bolesti s čak 43 gena. Kod jednojajčanih blizanaca primijećeno je poklapanje od više od 50%. Prenatalne i perinatalne komplikacije mogu biti čimbenik u razvoju anoreksije, kao što su majčine anemije, šećerna bolest i srčane abnormalnosti. Neuroendokrina deregulacija je također jedan od uzroka bolesti. Naime, promijenjene signalne molekule pomoću kojih se odvija komuniciranje između crijeva, mozga i masnog tkiva, mogu doprinijeti patogenezi bolesti, prekidanjem regulacije gladi i sitosti.

Neki bolesnici su pretpostavili kako su razvili anoreksiju kao reakciju na infekciju. Nadalje, primijećeno je da je anoreksija češća u populacijama u kojima je viša stopa pretilosti. Također, puno je veća vjerojatnost pojave anoreksije u pubertetu, a neka od objašnjenja hipoteze su povećanje masnog tkiva u djevojke, hormonalne promjene, društvena očekivanja zbog povećanja neovisnosti i autonomije. Postoje i teorije o seksualnom zlostavljanju u djetinjstvu ili nefunkcionalnim obiteljima kao uzroku anoreksije, no za njihovu potvrdu su potrebna daljnja istraživanja.

Što se tiče društvenih uzroka, dokazano je kako ljudi koji se bave profesijama gdje društveni pritisak za biti mršav veoma jak (poput modela ili plesačica) češće obolijevaju od anoreksije. Postoji i povećana stopa anoreksije u sportovima s naglaskom na estetiku, kao i u sportovima u kojima sudionici moraju povećati tjelesnu masu kako bi se mogli natjecati (hrvanje, trčanje). Neprestano izlaganje medijima koji predstavljaju tjelesne ideale mogu postati uzrok tjelesnog nezadovoljstva i anoreksije.

Predisponirajući čimbenici u poremećaju hranjenja su: ženski spol, pozitivna obiteljska anamneza, osobnost koja teži perfekcionizmu, poteškoće u prikazivanju negativnih emocija, poteškoće u rješavanju unutarnjih i vanjskih sukoba, nisko samopouzdanje. 

Tko obolijeva od anoreksije?

Poremećaji hranjenja (anoreksija, bulimija, prejedanje) pogađaju oko 4 % adolescenata. Teška anoreksija nervoza je rijetka, te pogađa oko 0,5% stanovništva. Međutim, blaži slučajevi vjerojatno nisu dijagnosticirani. Ovaj poremećaj je primarno pojava karakteristična za pubertet i mlađe odraslo doba. Oko 95% slučajeva anoreksije otpada na žene. Anoreksija je mnogo češća u industrijaliziranim društvima gdje vitkost predstavlja preduvjet privlačnosti. Prije dvadesetak godina ova pojava je bila poglavito vezana za obitelji sa srednjim i visokim prihodima, međutim danas zahvaća praktički sve društvene slojeve.

Znakovi i simptomi anoreksije

Kod osobe s anoreksijom nervozom može biti prisutan velik broj kliničkih simptoma i znakova koji mogu uzrokovati komplikacije u svakom organskom sustavu. Neki od simptoma bolesti su:

• Odbijanje održavanja normalnog indeksa tjelesne težine za bolesnikovu dob
• Amenoreja - gubitak menstruacije
• Strah od čak i najmanjeg porasta tjelesne težine
• Očiti, brzi i dramatični gubitak težine za najmanje 15% ispod normalne tjelesne težine
• Rast dlaka na licu i tijelu, lomljivija kosa, žuta i nezdrava koža
• Abnormalna zaokupljenost hranom poput zbrajanja kalorija ili opsjednutog proučavanja kuharica
• Potiskivanje spolne želje
• Hladne ruke i stopala na uobičajenoj sobnoj temperaturi
• Kronična nesanica i umor
• Rituali poput sjeckanja hrane na male komade, odbijanja hranjenja uz prisutnost drugih
• Uzimanje laksativa, tableta za mršavljenje, namjerno povraćanje odmah nakon obroka
• Izrazita tjelovježba
• Kriva percepcija tijela kao debelog iako svi kažu kako je bolesnik premršav
• Hipotenzija i poremećaj srčane frekvencije
• Depresija
• Želja za samoćom, izbjegavanje obitelji i prijatelja
• Promjene raspoloženja
• Halitoza (loš zadah) zbog povraćanja

Postavljanje dijagnoze anoreksije

Procjena anoreksije uključuje ispitivanje psihičkog i fizičkog stanja oboljelog, dakle trenutno raspoloženje i sadržaj misli (s naglaskom na stavove o tjelesnoj težini i obrascima prehrane), okolnosti u kojima se osoba nalazi, dosadašnje bolesti, sadašnje simptome te obiteljsku anamnezu. Anoreksija je obično očita na osnovi karakterističnih simptoma i znakova, napose gubitka više od 15% tjelesne težine u mlade osobe koja se boji debljine, gubi menstruaciju, poriče bolest i inače se doima u dobrom stanju. Za dijagnozu je ključno otkrivanje središnjeg "straha od debljine" kojeg gubitak težine ne ublažava.

Razlikujemo dva podtipa anoreksije nervoze. Kod restriktivnog tipa oboljeli ograničavaju unos hrane, a do gubitka na tjelesnoj težini dolazi zbog restriktivne dijete, prekomjernog vježbanja ili uzimanja tableta za mršavljenje. Prejedajući tip s čišćenjem pak karakteriziraju epizode prejedanja i čišćenja (samoinicirano povraćanje, zlouporaba laksativa, diuretika i emetika). Težinu bolesti određujemo prema indeksu tjelesne težine (BMI). Kod blage bolesti BMI je veći od 17, u umjerenom obliku BMI je između 16 i 16.99, u ozbiljnom je raspon između 15 i 15.99, a ekstremnu bolest obilježava BMI manji od 15.

Liječenje anoreksije

Svi bolesnici zahtijevaju dugotrajno liječenje kako bi popravili psihičke funkcije i spriječili recidive. Kao prvo, najvažnije je vratiti bolesnikovu tjelesnu težinu na normalnu razinu. Vrlo je važna raznolikost hrane te adekvatan unos kalorija. Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati ovisno o stadiju u kojem se bolest prepozna, kao i bolesnikovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna u slučajevima kad je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine.

U središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je također važna kod mlađih bolesnika. Od preparata se često propisuju cinkov sulfat, dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe. Bez liječenja, smrtnost je blizu 10% kod težih oblika, ali uz adekvatnu terapiju čak polovica bolesnika većinom vraća svu izgubljenu težinu te dolazi do povlačenja svih endokrinih i drugih komplikacija.