Što može izazvati napadaj migrene?

Migrena kao onesposobljavajuća bolest

Migrena je jedna od najčešći neuroloških poremećaja s velikim utjecajem na kvalitetu života oboljelog, a u prilog tome govori i činjenica da je migrena druga najonesposobljavajuća globalna bolest. Unatoč tome, migrena je nepravedno zanemaren javnozdravstveni problem te je iz tog razloga često i neadekvatno liječena bolest.

Migrena se definira kao napadaj jednostrane, pulsirajuće glavobolje, umjerenog do jakog intenziteta trajanja 4 do 72 sata, praćena mučninom i/ili osjetljivošću na svjetlo i zvuk. Glavna značajka migrene jest pogoršanje boli uobičajenom fizičkom aktivnošću (poput hodanja ili penjanja uz stepenice), a postoje dvije osnovne vrste migrene:

• Migrena bez aure
• Migrena s aurom kod koje je glavobolja praćena ili udružena s prolaznim, žarišnim neurološkim poremećajem

Farmakološko liječenje obje vrste migrene je najvećim dijelom isto, uz poneke razlike ovisno o dominantnim i popratnim simptomima.

Što može izazvati migrenski napadaj?

Migrena je kompleksno stanje te samo liječenje predstavlja veliki izazov u kojem jednaku važnost ima nefarmakološko i farmakološko liječenje. Cilj liječenja je kontrola simptoma kako bi se smanjio utjecaj na kvalitetu života pacijenta. Upravo je identifikacija čimbenika rizika za napadaj migrene prvi korak u liječenju migrene.

Kod pacijenata s učestalim napadajima, preporučljivo je voditi dnevnik provocirajućih, tj. rizičnih čimbenika. Pacijentu je potrebno dati listu najčešćih ‘okidača’ napadaja, a zadaća pacijenta je svakodnevno bilježenje prisutnosti čimbenika rizika bez obzira ima li pacijent taj dan migrenski napadaj ili nema. Prosječno dvije trećine pacijenata javlja prisutnost određenih čimbenika rizika. Kod pojedinog pacijenta često je prisutno više njih, a migrena je često genetski određena te se kombinacijom genetike i provocirajućih faktora snizuje prag za pojavu napadaja migrene.

U svakom slučaju, pravodobna identifikacija okidača napadaja omogućuje provođenje mjera uspješnog izbjegavanja i promjena čimbenika rizika gdje god je to moguće. Upravo je njihovo izbjegavanje ključan aspekt u liječenju migrene, osobito za pacijente koji nisu skloni ili žele smanjiti izloženost farmakološkom liječenju migrene. Bitno je naglasiti da kod mnogih pacijenata, čimbenik rizika se ne može identificirati, dok se neki ne mogu izbjeći.

Što najviše potiče migrenske napadaje?

U poznate čimbenike rizika, tj. ‘okidače’ za napadaj migrene ubrajaju se:

• Spavanje – nedostatak ili previše sna, promjena rutine spavanja
• Alkohol – kao što je crveno vino
• Promjene životnih navika i rutine – gladovanje, propušteni obrok (osobito doručak i/ili ručak), dugotrajna putovanja
• Dehidracija – nedovoljan unos ili pretjerani gubitak tekućine
• Jaki podražaji – dugotrajna izloženost (svjetlo, zvuk, jaki mirisi kao što su parfemi, boje, petrol)
• Određena vrsta hrane i pića – čokolada, cheddar sir, mononatrijev glutamat (aditiv hrani, pojačivač okusa), aspartam (umjetni zaslađivač koji se koristi kao zamjena šećeru u hrani i piću) i prerađeni mesni proizvodi; ipak, treba naglasiti kako su navedeni okidači manje česti nego što je uobičajeno mišljenje. Hrana se smatra okidačem ako se migrena javi unutar šest sati od uzimanja određene hrane, a prestankom uzimanja dolazi do poboljšanja.
• Poremećaji raspoloženja – depresija i tjeskoba (liječenje uključuje odgovarajuću specifičnu terapiju)
• Menstrualni ciklus – hormonalne promjene mogu biti provocirajući čimbenici za migrenu, osobito promjene oko menstruacije i za vrijeme ovulacije. Manji dio žena ima čistu menstrualnu migrenu, odnosno vrstu migrene koja se javlja isključivo par dana oko menstruacije. Žene s tom vrstom migrene mogu imati koristi o različitih hormonskih lijekova.
• Tjelesna aktivnost – nedostatak tjelesne aktivnosti ili pretjerana tjelesna aktivnost
• Trauma glave i vrata – liječenje uključuje fizioterapiju
• Okolišni faktori - promjene vremenskih uvjeta (promjene tlaka zraka), jako svjetlo, sunčeva svjetlost, buka
• Pušenje
• Kofein – promjene u unosu poput naglog prekida uzimanja, pretjerano uzimanje kofeina (više od 3-4 šalice kave na dan)
• Stres – učestali okidač napadaja migrene (uključen u 80 posto napadaja) čije liječenje uključuje promjenu životnog stila, metode smanjenja stresa i strategije suočavanja sa stresom. Okidač može biti i relaksacija nakon stresnog razdoblja (npr. nakon ispita, kraj radnog tjedna, prvi dani godišnjeg odmora) što može dovesti do tzv. "vikend" migrene.

Ono što posebno potiče napadaje migrene jest prethodno spomenuti  stres. Upravo je pitanje "Može li stres pogoršati moju glavobolju?", jedno od najučestalijih pitanja u našoj neurološkoj ambulanti. Naime, u stanjima visokog stresa, ispoljava se neodgovarajući odgovor na stresnu situaciju, poput sklonosti katastrofizaciji i tjeskobi, a koji potom dovodi do daljnjeg funkcionalnog poremećaja te pojave migrene. Postoje metode koje su se pokazale kao vrlo učinkovite u liječenju stresa, poput vježbi relaksacije, kognitivno-bihevioralne terapije i biofeedbacka. Upravo znanjem kako kontrolirati stres i uspješnom kontrolom stresa, za očekivati je smanjena učestalost napadaja migrene izazvane stresom.

Učinkovite metode za liječenju stresa

Vježbe relaksacije koje uključuju vježbe disanja ili meditaciju pomažu u smanjenju fizioloških mehanizama koji aktiviraju pojavu glavobolje. Pacijente se uči kako da uvježbaju metode koje u vrlo kratkom vremenu smanjuju stres.

Kognitivno-bihevioralna terapija je metoda kojom se nastoji promijeniti kriva uvjerenja i misli, koje su potom izvor stresa.

Biofeedback koristi elektroničke uređaje koje obavještavaju pacijenta o fiziološkim procesima udruženim s glavoboljom, poput promjene mišićne napetosti, krvnog tlaka, srčane frekvencije i aktivnosti mozga, s ciljem da pomognu pacijentu da na vrijeme utječe na fiziološke odgovore kako bi smanjili ili prevenirali glavobolju.

Jedna od često spominjanih metoda je i akupunktura koja ima konfliktne dokaze o učinkovitosti, ali nije kontraindicirana. Stoga, ako pacijent pokaže interes i želju da se liječi akupunkturom, ako je ista dostupna, moguće je o njoj razmisliti kao o jednoj od mogućnosti.

Za gore navedene metode liječenja, potrebno je vrijeme i ustrajnost, podjednako od pacijenta i liječnika. Dodatno, nedostatak predstavlja što navedene bihevioralne metode nisu široko dostupne, nedostatak dovoljno educiranog osoblja za njihovo provođenje te visoka cijena.

Zaključak

Migrena predstavlja kompleksno stanje koje predstavlja veliki izazov u liječenju. Važno je naglasiti da osim dobro poznatog farmakološkog liječenja, jednaku ulogu u liječenju migrene ima nefarmakološko liječenje, u kojem ključnu ulogu ima prepoznavanje provocirajućih čimbenika rizika (tzv. okidača) za napadaj migrene. Samo međusobnom suradnjom pacijenta i liječnika, odgovarajućom edukacijom pacijenta i stručnošću liječnika moguće je uspješno liječenje migrene.