Strabizam (škiljenje, razrokost)

Prateći strabizam dječje dobi

Najveću skupinu čini tzv. prateći strabizam dječje dobi (4-6% u populaciji). Kod novorođenčeta se češće može primijetiti da oči ne stoje paralelno nego su nestabilne ili vidljivo "bježe". Oči tek uče gledati i zajedno spajati slike oba oka u mozgu. Ako se položaj očiju ne ustali do 6 mjeseci života preporučuje se pregled oftalmologa, da se ustanovi o čemu se radi a prvenstveno da se isključe bolesne promjene u oku, koje mogu biti uzrok strabizma. Najčešće se ipak radi o "običnom tzv. pratećem strabizmu" sa greškom u građi očiju (najčešća je dalekovidnost), a oči su potpuno zdrave. Ovaj strabizam se u pravilu javlja u prve 2-3 godine, u dobi kada je razvoj vida najintenzivniji, pa često može negativno utjecati na razvoj vida koji je u tijeku. Mladi organizam prilagođuje se krivom položaju očiju na taj način da u "mozgu" potiskuje sliku oka koje bježi, a koristi samo oko koje gleda ravno naprijed (tako izbjegava pojavu dvoslika), ali kao posljedica nastaje slabovidnost oka koje bježi (ne koristi ga). To je vrlo značajan problem za budućnost djeteta, ali i za populaciju. Treba ga što ranije ustanoviti i liječiti.

Prema smjeru otklona može se razlikovati:

• EZOTROPIJA - "gledanje u križ" - ona je najčešća; Jedno oko bježi prema nosu (ili oba oka naizmjence). Javlja se najčešće u prve 2-3 godine života a najčešće je vezana uz dalekovidnost. Ovaj strabizam često prati slabovidnost (oko 50%).
• EGZOTROPIJA - "razrokost"; Jedno oko ili oba naizmjence bježe prema van (prema sljepoočnici). Javlja se nešto kasnije, a nerijetko se povećava rastom djeteta. Prati ga manja greška refrakcije (dalekovidnost, kratkovidnost). Slabovidnost je znatno rjeđa nego kod ezotropije.
• HIPERTROPIJA - bježanje oka prema gore; Otklon oka po vertikali se rjeđe susreće a osobito samostalno, a češće je povezan sa bježanjem po horizontali.

Koriste se sljedeće metode:

• Stalno nošenje naočala je obavezno Ordinira se odgovarajuća dioptrija (određena skijaskopijom kod širokih zjenica). Takve naočale omogućuju stvaranje jasne slike, potiču daljnji razvoj vida , smanjuju napor gledanja i veličinu kuta škiljenja.
• Okluzija (zatvaranje) "dobrog oka" kako bi prisilili slabovidno oko na funkciju. Provodi se po nekoliko sati svakodnevno, ovisno o vidu i dobi djeteta. Uz to se primjenjuje i rad na blizinu crtanje, slikovnice, čitanje što predstavlja svakodnevne vježbe kod kuće. Uz to se kod djece iza 4. godine mogu primijeniti i vježbe na aparatima koje stimuliraju slabovidno oko na funkciju.
• Kirurški zahvat često čini sastavni dio liječenja, ali sam nipošto ne može riješiti problem strabizma. Oči naime ne stoje anatomski paralelno nego ih stabilno paralelno, održava kvalitetna vidna funkcija. Operacija dolazi u obzir u slučajevima sa većim kutem škiljenja, u određenoj fazi tzv. konzervativnog liječenja. Najčešće se izvodi od 4.-6. godine života kod ezotropije, (rjeđe ranije, a samo iznimno prije 2. godine) Kod egzotropije se u pravilu operira kasnije. Nerijetko se strabizam operira u etapama 2 pa i 3 puta. Treba imati u vidu sve moguće okolnosti razvoja kako ne bi došlo rastom do prevelikog efekta.

Paralitički strabizam

Druga, znatno rjeđa skupina strabizma ima uzrok u kljenuti mišića koji pokreću oko (paralitički strabizam). Javlja se češće kod odraslih, u dobi kada je vid već oblikovan a odlikuje ga:

• ograničena pokretljivost oka u smjeru djelovanja kljenutog mišića
• pojava dvoslika (budući da je vid već oblikovan, dvoslike se ne mogu u mozgu isključiti potiskivanjem slike oka koje bježi, nego svako oko stvara svoju sliku).

Liječenje paralitičkog strabizma je usmjereno na osnovni uzrok pojave kljenuti (internistički, neurološki, neurokirurški). Simptomatski se daje okluzija (flaster) izmjenično na oba oka, kako bi se isključile nesnosne dvoslike. Ako ne dođe do popravka kljenuti, u fazi stabilizacije (6-12 mj.) može se izvršiti operativni zahvat, te eventualno ordinirati i posebne naočale sa prizmatskim lećama. Ova vrsta strabizma može se javiti i u djetinjstvu, pa i od rođenja, ali je češće vezana uz druge patološke promjene u organizmu. Ovaj oblik strabizma u djetinjstvu može rastom djelomice prijeći u tzv. prateći strabizam, sa gotovo urednom pokretljivošću. Tada ga treba liječiti po istim pravilima kao prije spomenuti prateći strabizam dječje dobi.