Dijagnostika i liječenje klamidijske infekcije

Dijagnostika klamidijskih infekcija

Postoji nekoliko tipova laboratorijskih metoda za dokazivanje klamidijske infekcije. Laboratorijska dijagnostika genitalnih klamidijskih infekcija primarno se temelji na izravnim metodama dokaza samog uzročnika. U ove metode ubrajamo kultivaciju (izolacija mikroorganizma na staničnim kulturama), metode dokaza klamidijskih antigena (metodama imunofluorescencije i imunoenzimskim metodama) te metode detekcije nukleinskih kiselina (hibridizacijske metode i metode amplifikacije nukleinskih kiselina).

Uzorak za laboratorijsku dijagnostiku dobiva se brisom endocerviksa (vrata maternice) kod žene, odnosno brisom uretre (mokraćne cijevi) kod muškaraca. Danas se i urin može koristiti kao uzorak.

Posljednjih godina ulogu zlatnog standarda dijagnostike klamidijske infekcije preuzele su metode amplifikacije nukleinskih kiselina (NAAT) kao što su "polymerase chain reaction" (PCR) i "ligase chain reaction" (LCR) zbog visoke osjetljivosti na uzorcima uzetim iz uretre i cerviksa u simptomatskoj i asimptomatskoj populaciji. Vrlo osjetljivi (80% do 90%) i specifični (>98%) NAAT-testovi zamijenili su prijašnji "zlatni standard" kulture na McCoy-stanicama (samo 60% do 80% osjetljivosti). Međutim, zbog direktnog prikaza karakterističnih inkluzija, specifičnost kulture je 100% (nema lažnonegativnih nalaza). Zbog toga je kultura još uvijek metoda izbora u nekim slučajevima, kao što je dokazivanje zlostavljanja djece, te dijagnosticiranje C. trachomatis u uzorcima izvan genitalnog trakta.

Brzi testovi ili "point-of-care"-testovi, mada imaju nisku osjetljivost, imaju prednost brzog dobivanja rezultata dok je pacijent još prisutan, te ukoliko je nalaz pozitivan, mogućnost liječenja pod liječničkim nadzorom. Prednost je i znatno niža cijena brzih testova od skupljih NAAT-testova. Najveći nedostatak ovih testova je niska osjetljivost. Uporaba brzih testova u detekciji klamidijskih genitalnih infekcija je opravdana u visokorizičnim populacijama, gdje je prevalencija visoka i postoji vjerojatnost da se žene neće vratiti po rezultat i liječenje, te visoki rizik prijenosa infekcije na partnera u periodu između testiranja i gotovih rezultata i liječenja.

Razvoj testova baziranih na amplifikaciji nukleinskih kiselina (NAAT) izuzetno je važan događaj na području klamidijske dijagnostike. Zbog iznimne osjetljivosti i visoke specifičnosti ovi testovi omogućuju uporabu neinvazivnih uzoraka (urin i vaginalni sekret) za skrining asimptomatskih osoba koje inače ne bi same došle zatražiti liječničku pomoć. Ovo je izuzetno važno s obzirom da je većina klamidijskih infekcija i u žena i u muškaraca asimptomatska.

Klamidijske infekcije možemo utvrditi i serološkom metodom - određivanjem serumskih protutijela. Test se može koristiti za istraživanje uzroka neplodnosti i epidemiološka istraživanja, ali ne i za dijagnosticiranje genitalnih klamidijskih infekcija.

Liječenje klamidijskih infekcija

Za liječenje klamidijskih infekcija postoje vrlo uspješni antimikrobni lijekovi - antibiotici. Glavni cilj liječenja je: prvo, eradikacija infekcije donjeg genitalnog trakta kako bi se spriječio razvoj bolesti u gornjem reproduktivnom traktu žene koje vode do ozbiljnih, trajnih posljedica po reproduktivno zdravlje. Drugo, pravovremeno, rano liječenje može spriječiti prijenos infekcije na druge partnere i vertikalni prijenos s majki na novorođenčad. Konačno, novija istraživanja ukazuju da klamidijske i ostale spolno prenosive infekcije igraju ulogu u povećanom riziku zaraze HIV-om, ali i u razvoju premalignih lezija i raka vrata maternice. Zato je vrlo važno liječiti sve inficirane osobe, simptomatske kao i asimptomatske.

Liječenje genitalne klamidijske infekcije sastoji se od antibiotskog liječenja inficirane osobe, ali istovremeno i svih njezinih partnera. Prvi izbor u liječenju danas predstavlja azitromicin, 1 gram u jednokratnoj dozi peroralno, a drugi lijek izbora je doksiciklin, 100 mg peroralno dvaput na dan tijekom 7 dana. Azitromicin i doksiciklin imaju jednaku stopu izlječenja, tj. efikasnost u eradiciranju klamidijske infekcije (95%). Nekomplicirani klamidijski cervicitis i uretritis se adekvatno liječe bilo jednokratnom dozom azitromicina ili višekratnom terapijskom dozom doksiciklina kroz 7 dana. Azitromicin ima specifične prednosti, uključujući dugi poluživot od 60 do 75 sati, produljenu biosposobnost (zbog njegove stabilnosti u želučanoj kiselini), visoku intracelularnu koncentraciju, usporavanje i zadržavanje polimorfonukleara i makrofaga za koje se smatra da prenose antibiotik do mjesta infekcije, visoku efikasnost jednokratne doze te mogućnost nadziranog liječenja. Jedna od najvažnijih prednosti jednokratne doze je visoka suradljivost pacijenta, osobito u onih koji imaju poteškoće u pridražavanju režima uzimanja lijekova. Ove prednosti prevladavaju nad glavnim nedostatkom azitromicina, a to je visoka cijena u odnosu na doksiciklin. U slučaju kronične infekcije, kao i kod pojave komplikacija, terapija se može provoditi azitromicinom ili doksiciklinom dulje vrijeme i u višoj dozi. Terapijski dolaze u obzir i eritromicin, cefalosporini i drugi slični antimikrobni lijekovi. U liječenju klamidijskih genitalnih infekcija u trudnica, primjenjuje se azitromicin, eritromicin ili amoksicilin. Vrlo je važno da da se lijek uzima do kraja predviđene "kure", makar simptomi i nestali prije toga.

S obzirom na učinkovitost azitromicina i doksiciklina, retestiranje (kontrolni bris) nakon provedenog liječenja nije potrebno. Retestiranje treba provesti kad simptomi perzistiraju, kad postoji sumnja na reinfekciju, te u slučaju trudnoće i liječenja neplodnosti. Provodi se nakon 3 tjedna od završenog liječenja.

Izuzetno je važno istodobno liječiti oba (odnosno sve) partnera. To se odnosi na spolne partnere unazad 60 dana od pojave simptoma ili pozitivnog testa na klamidiju. Danas se preporuča dati lijek i za partnera jer, posebno muški partneri, uz izostanak simptoma često neće sami potražiti lijek. Na ovaj način se može spriječiti daljnje širenje infekcije. Naime, nerijetko jedan od partnera biva reinficiran klamidijom jer drugi partner nije uzimao lijek. Žene u kojih je došlo do reinfekcije imaju veći rizik za zdjeličnu upalnu bolest. Stoga od spolnih odnosa treba apstinirati ili spolne odnose treba održavati uz primjenu prezervativa sve dok se ne utvrdi je li partner proveo liječenje na odgovarajući način. I tijekom i nakon liječenja treba poštovati upute o apstinenciji od spolnih odnosa.

Zdjelična upalna bolest zahtijeva složenije liječenje. Liječenje obuhvaća uporabu lijeka protiv klamidija i anaerobnih bakterija i potrebno ga je započeti čim prije kako bi se spriječile posljedice na reprodukcijsku sposobnost. Liječenje može biti peroralno ili parenteralno. Najčešća kombinacija je azitromicin i metronidazol/klindamicin ili doksiciklin i cefalosporini treće generacije. U slučaju teškog općeg stanja pacijentice i lokalnog nalaza u zdjelici, pacijentica se treba hospitalizirati.

Savjeti za osobe klamidijskom infekcijom

• apstinirati od seksualnih odnosa najmanje 7 dana nakon jednokratne doze liječenja azitromicinom ili završetka liječenja doksiciklinom
• apstinirati od seksualnih odnosa najmanje 7 dana nakon što su svi partneri završili liječenje
• registrirati sve partnere unatrag 60 dana prije pojave simptoma ili postavljene dijagnoze kod pacijenta, kako bi dobili empirijsku terapiju (bilo da ih se uputi u odgovarajuću zdravstvenu službu da prime terapiju, bilo da se za njih terapija dostavi preko pacijenta)
• savjetovati o upotrebi prezervativa i "sigurnijem seksu"
• savjetovati o primjeni odgovarajuće kontracepcije
• pozvati na ponovljeno testiranje na klamidiju za 3-4 mjeseca u žena koje nisu trudne, odnosno za 3 tjedna ako su trudne