Genitalna HPV infekcija je spolno prenosiva bolest uzrokovana humanim papilomavirusom. Ime se odnosi na skupinu virusa s više od 100 tipova, od kojih je više od 30 spolno prenosivo. U većine inficiranih HPV-om neće se razviti nikakvi simptomi, a infekcija će proći sama od sebe. Tipove virusa koji izazivaju značajnije abnormalnosti na papa-testu nazivamo "tipovima visokog rizika". Naime, infekcija ovim tipovima može dovesti do razvoja karcinoma vrata maternice, vanjskog spolovila, vagine, anusa ili penisa. Druge tipove, koji obično uzrokuju manje citološke abnormalnosti na papa-testu ili genitalne bradavice (kondilome), nazivamo tipovima "niskog rizika".
Svaka osoba koja je ikad imala genitalni kontakt s osobom koja je inficirana HPV-om također može biti inficirana HPV-om. To se odnosi i na muškarce i žene koji infekciju dalje mogu prenijeti na svoje spolne partnere, a da pri tom ni ne znaju da su inficirani. Tipovi HPV-a koji inficiraju genitalni sustav primarno se šire spolnim putem. Sasma rijetko, tijekom vaginalnog poroda, može doći do prijenosa virusa s majke na dijete. Još rjeđe se kod djeteta koje je prolaskom kroz porođajni kanal došlo u kontakt s virusom nađu kondilomi u predjelu grkljana.
Većina ljudi koji su nosioci HPV-a ne znaju da su inficirani; naime, virus živi u stanicama kože ili sluznice te obično ne izaziva simptome. Kod nekih ljudi javljaju se kondilomi ili promjene na vratu maternice, vanjskom spolovilu, anusu ili penisu, a danas, na sreću, sve rjeđe, i genitalni ili analni karcinomi. Kondilomi se obično prezentiraju kao mekane, vlažne, uzdignute, ravne ili papilomatozne, pojedinačne ili multiple tvorbe, ružičaste do crvene boje. Mogu se pojaviti nekoliko tjedana ili mjeseci nakon spolnog kontakta s inficiranom osobom, ali se ne moraju pojaviti uopće. Metode uklanjanja uključuju aplikaciju krema od strane pacijenata ili postupke koje provodi liječnik. Nijedan terapijski postupak nije generalno bolji od drugog, niti je idealan za sve slučajeve i kliničke prezentacije.
Kod žena se HPV većinom dijagnosticira na temelju abnormalnog nalaza papa-testa. Postoje također i specifični testovi za dokazivanje prisutnosti virusa u organizmu, a najćešće se radi o molekularnim metodama dijagnostike pomoću kojih se identificira virusni genetski materijal. Kod muškaraca još nema pravog testa za dijagnozu HPV-infekcije, premda se također sve češće koriste molekularne metode.
Ne postoji specifični "lijek" za HPV-infekciju, iako kod većine žena infekcija prođe sama od sebe (radi se o tzv. spontanom klirensu potaknutom našim imunosnim sustavom). Liječenje je usmjereno prema promjenama na koži ili sluznici koje nastaju kao posljedica HPV-infekcije.
Svi tipovi HPV-a mogu izazvati blage promjene u papa-testu bez ozbiljnih posljedica, ali neki od njih mogu, u rijetkim slučajevima, dovesti i do karcinoma vrata maternice. Međutim, kod većine, tj. u oko 90% žena, nalaz kojim identificiramo prisutnost HPV-a postane negativan. S druge strane, u određenog, manjeg broja žena, HPV-infekcija traje dulje i kao takva je glavni čimbenik rizika za razvoj karcinoma vrata maternice. Redovitim ginekološkim pregledima s papa-testom će se na vrijeme uočiti početne promjene na vratu maternice i provesti adekvatno liječenje. Koliko je važan redoviti papa-test pokazuje i činjenica da velika većina žena s karcinomom vrata maternice nije redovito testirana.
Najsigurniji način za eliminaciju rizika od HPV-infekcije jest apstinencija od spolnog odnosa s drugim osobama, no to je istovremeno za većinu osoba teško prihvatljiv način smanjivanja rizika. Za one koji ipak odluče biti spolno aktivni, izlaz predstavlja dugotrajni, obostrano monogamni odnos s neinficiranom osobom. Ipak, u svakom pojedinom slučaju je teško ustanoviti HPV-status spolnog partnera koji je ranije bio spolno aktivan. Za spolno aktivne osobe, a koje nisu u dugotrajnoj, obostrano monogamnoj vezi, smanjenje broja partnera smanjuje rizik od infekcije HPV-om. Upotreba kondoma smanjuje učestalost karcinoma vrata maternice za koji se smatra da je bolest vezana uz HPV-infekciju. S druge strane, uloga kondoma u prevenciji HPV-infekcije još nije poznata, budući da do HPV-infekcije može doći kako na dijelovima koje kondom pokriva, a napose u ostalim, nepokrivenim dijelovima. Unatrag nekoliko godina je razvijeno cjepivo koje danas predstavlja najsigurniji način prevencije HPV infekcije.
Postoji. Tri su vrste cjepiva koje sadržavaju neinfektivne komponente od dva do devet različitih tipova HPV-a među kojima su i oni koji se najčešće dovode u vezu s karcinomom vrata maternice.
Jedno cjepivo nudi zaštitu od četiri tipa HPV-a, uključujući tipove 16 i 18 koji su uzrokom 70% karcinoma vrata maternice te tipove 6 i 11 koji uzrokuju oko 90% kondiloma. Cjepivo je testirano i na muškarcima i na ženama. Drugo cjepivo sprečava infekciju tipovima 16 i 18, a testirano je samo na ženama. Najnovije cjepivo, osim za tipove 16,18, 6 i 11, pruža zaštitu još za pet tipova HPV-a: 31, 33, 45, 52, and 58. Sva cjepiva su se pokazala učinkovitim u sprječavanju promjena na vratu maternice koje uzrokuju tipovi HPV-a čije komponente sadržavaju.
Istraživanja su pokazala da su cjepiva visoko učinkovita u prevenciji HPV-infekcije navedenim tipovima te skoro 100% učinkovita u prevenciji stanja koje uzrokuju tipovi HPV-a koje određeno cjepivo pokriva.
Osobe cijepljene dvovalentnim i četverovalentnim cjepivom su praćene tijekom više od 10 godina. Tijekom tog perioda nije primijećen pad protektivnih svojstava cjepiva, premda se istraživanja o trajanju zaštite od HPV-infekcije nastavljaju.
Treba znati da cjepivo ne liječi postojeće infekcije HPV-om niti promjene na vratu maternice koje su povezane s HPV-om. Stoga će i nadalje biti važno da spolno aktivne osobe smanjuju vjerojatnost infekcije HPV-om, kao i drugim uzročnicima spolno prenosivih bolesti drugim raspoloživim metodama. Također, važnost redovitog probira za karcinome povezane s HPV-om se cijepljenjem ne umanjuje.
Od 2006. godine do sada je distribuirano više od 120 milijuna doza cjepiva. Osim blagih nuspojava (koje uključuju bol, crvenilo i edem na mjestu aplikacije te gubitak svijesti koji se može dogoditi kod aplikacije svake injekcije), zasad nema dokaza o ozbiljnijim nuspojavama. Shodno tome se cjepivo ocjenjuje sigurnim i pouzdanim.
Cjepivo je najučinkovitije ako se primjeni prije stupanja u spolni život. Tako većina nacionalnih programa preporučuje cijepljenje oko trinaeste godine života.
Da, i to iz nekoliko razloga. Prvo, cjepivo neće pružati zaštitu od svih tipova HPV-a. Drugo, neke žene možda neće dobiti sve potrebne doze cjepiva pa tako ni zaštita neće biti potpuna. Promjena postupnika probira za karcinom vrata maternice u populaciji žena koje su primile cjepivo ovise o stanju procijepljenosti u pojedinoj populaciji te o nacionalnim programima prevencije promjena na vratu maternice.