Papa test

Kada obaviti Papa-test?

Svaka žena koja je postala seksualno aktivna ili navršila 18 godina trebala bi obaviti Papa-test i to jednom godišnje, kontinuirano tijekom cijelog života. Takvim provođenjem Papa-testa smanjuje se rizik umiranja od raka vrata maternice za 90%. Test je najbolje provesti između 10. i 20. dana od prvog dana zadnje menstruacije, a nikako za vrijeme krvarenja jer će u takvim slučajevima eritrociti prekriti epitelne stanice koje se testiraju i onemogućiti postavljanje ispravne dijagnoze. Dva do tri dana prije odlaska na testiranje ne bi trebalo koristiti vaginalne lijekove, kreme, pjene, pudere ili kupke, a također jedan do dva dana prije testa ne bi trebalo imati seksualne odnose. Sve nabrojeno može utjecati na interpretaciju testa i onemogućiti otkrivanje abnormalnih stanica.

Što je Papa-test?

Papa-test je potpuno bezbolan, a izvodi ga ginekolog dok žena leži na ginekološkom stolu. Uvođenjem spekuluma u rodnicu ginekolog prikazuje vrat maternice te drvenom spatulom i drvenim štapićem omotanim vatom uzima obrisak sa stražnjeg svoda rodnice, rodničkog dijela vrata maternice te iz kanala vrata maternice. Obrisak se s drvene spatule i štapića prenosi na stakalce koje se uranja u alkohol radi fiksiranja (očuvanja) stanica te se boji specijalnom metodom kako bi se uzete stanice mogle mikroskopski analizirati.

U kliničku praksu je Papa-test uveden pedesetih godina prošlog stoljeća, a uveo ga je američki liječnik grčkog podrijetla Papanicolau po kojem je test i dobio ime. Kao i svi drugi testovi on nije apsolutno nepogrešiv te u nekim slučajevima može biti "lažno negativan" ili "lažno pozitivan". Kada se u Papa-testu ne otkriju postojeće abnormalne stanice tada se za test kaže da je "lažno negativan", a kada se u testu otkriju abnormalne stanice, a koje to u biti nisu onda se za test kaže da je "lažno pozitivan". Da bi se izbjegli lažno pozitivni i negativni rezultati potrebno se držati prethodno navedenih uputstava o ponašanju prije Papa-testiranja, a samo uzimanje Papa-testa kao i njegovu interpretaciju trebaju provoditi iskusni i visokokvalificirani liječnici ginekolozi i citolozi.

Čak i u slučajevima kada su zadovoljeni svi prethodni uvjeti postoji mogućnost pogreške u interpretaciji nalaza ili test može biti neadekvatan za interpretaciju. Najčešći uzroci pogrešaka u interpretaciji testa ili neadekvatnosti testa za interpretaciju nastaju kao posljedica: neadekvatnog uzimanje stanica za analizu, premalog broja stanica u razmazu, prenošenja stanica na stakalce u više nivoa, neadekvatne fiksacije (očuvanja) i bojanja stanica što može dovesti do promjena na stanicama koje onda mogu nalikovati abnormalnim stanicama, uzimanje testa u vrijeme menstruacije ili u slučajevima jake upale kada eritrociti i upalne stanice mogu prekriti abnormalne stanice. Bez obzira na navedene moguće pogreške točnost Papa-testa iznosi 75 do 80%, a u kombinaciji s kolposkopijom i histološkom analizom točnost mu se penje na 95%.

Nalaz Papa-testa

Nalaz Papa-testa može biti:

1. uredan
2. bez nalaz abnormalnih stanica, ali uz upalne promjene te eventualno vidljive i prepoznatljive uzročnike
3. abnormalan nalaz

U slučaju urednog Papa-nalaza preporuča se, kao što je već rečeno, Papa-test ponavljati jednom godišnje.

U slučajevima kada se u Papa-nalazu nalaze upalne promjene potrebno je provesti liječenje te ponoviti Papa-nalaz nakon završenog liječenja. Osim upalnih promjena Papa-nalazom mogu se ponekada prepoznati i specifični uzročnici upale. Najčešće se kao uzročnici upale nalaze: Leptotrix vaginalis, Gardnerella vaginalis, Trichomonas vaginalis, Chlamydia trachomatis i različite gljivice (npr. Candida i Actinomyces) te tzv. "miješana flora". "Miješana flora" je naziv za nakupine kokoidno-štapićastih bakterija, koje nije moguće detaljnije definirati. Nalaz Bacillusa vaginalisa (Döderleinov bacil) ne predstavlja patološki nalaz jer je ta bakterija dio prirodne vaginalne flore.

Papa-testom mogu se uočiti i promjene na stanicama vrata maternice koje upućuju na infekciju virusima HSV (virus herpesa simpleksa) ili HPV (humani papilomavirus). Posebno je značajna infekcija HPV-om koji se smatra jednim od glavnih uzročnika pojave karcinoma vrata maternice, a u Papa-razmazu se očituje nalazom karakterističnih stanica koje se nazivaju koilociti. HPV je česta spolno prenosiva bolest, pogotovo u mlađih žena i žena s više seksualnih partnera. Do 60% seksualno aktivnih žena mogu biti nosioci virusa bez simptoma. U slučajevima infekcije virusom HPV potrebno je provesti liječenje te tipizaciju HPV-a. Tipizacijom HPV-a može se odrediti da li virus spada u skupinu virusa visokog rizika te je time i rizik za nastanak karcinoma vrata maternice veći.

U slučajevima kada je Papa-nalaz abnormalan ne treba odmah pomišljati na karcinom jer stanice mogu biti abnormalne, a da još uvijek nisu karcinomske. Također valja upamtiti da abnormalna stanja ne postaju uvijek zloćudna, iako u takvim stanjima postoji povećana vjerojatnost za pojavu karcinoma te stoga osobe s takvim nalazom zahtijevaju daljnje praćenje i/ili obradu.

Tumačenje kratica u nalazu Papa-testa

Glavna korist Papa-testa jest mogućnost otkrivanja abnormalnih stanica koje potencijalno mogu prijeći u karcinom, stoga je važno upoznati se s određenim termine koji se često ponavljaju u PAPA-testu. Tako se nalaz stanica povećanog potencijala od prelaska u maligne može označiti kao displazija blagog, umjerenog i teškog stupnja, a umjesto toga se može koristiti i termin cervikalna intraepitelna neoplazija (skraćeno CIN) te, ovisno o zahvaćenosti epitela, promjene grupirati u CIN I, CIN II ili CIN III. S druge strane, termini ASCUS i AGCUS označavaju atipične pločaste, tj. žlijezdane stanice neodređenog značenja.

U slučajevima kada je Papa-nalaz abnormalan ne treba odmah pomišljati na karcinom jer stanice mogu biti abnormalne, a da još uvijek nisu karcinomske. Također valja upamtiti da abnormalna stanja ne postaju uvijek zloćudna, iako u takvim stanjima postoji povećana vjerojatnost za pojavu karcinoma te stoga osobe s takvim nalazom zahtijevaju daljnje praćenje i/ili obradu.