Infekcije kao uzrok neplodnosti

Definicija neplodnosti

Neplodnost možemo podijeliti na primarnu i sekundarnu neplodnost. Primarnu neplodnost ili infertilnost definiramo kao nemogućnost začeća djeteta nakon godine dana redovitih spolnih odnosa bez korištenja zaštite. Naime, prema statistikama, čak 75 posto plodnih parova uspije zanijeti u prvih šest mjeseci. Kod sekundarne se neplodnosti pak radi o nemogućnosti postizanja trudnoće nakon barem jedne uredne prethodne trudnoće. O subfertilnosti ili umanjenoj plodnosti govorimo kada par trudnoću postiže nakon duljeg vremenskog razdoblja nego što je to slučaj kod normalno plodnog para.

Uzroka neplodnosti ima mnogo te je uobičajena podjela na muške i ženske, s tim da na svaki od njih otpada otprilike 35 posto. Često se u pozadini krije više od jednog uzroka, stoga još 20 posto otpada na kombinirane slučajeve u kojima su neplodna oba partnera, dok je u preostalih 10 posto točna etiologija nepoznata. 

Do infertilnosti i subfertilnosti mogu dovesti metabolički, imunološki, endokrini, mehanički te brojni drugi poremećaji u urednom funkcioniranju našeg organizma. Velik utjecaj na plodnost ima i sam način života - teško podnošenje svakodnevnog stresa, loša ishrana, alkohol, pušenje, brojni psihički problemi, pa i pretjerano uzimanje određenih lijekova. No jedan od ključnih uzroka često se neopravdano zanemaruje, a to su infekcije.

"Dežurni krivci"

Stručnjaci se slažu da se infekcije danas nalaze među vodećim uzrocima neplodnosti. Taj se podatak prvenstveno odnosi na uzročnike spolno prenosivih bolesti, premda se nipošto ne smiju zanemariti uzročnici koji se ne prenose isključivo spolnim putem. S obzirom na naš geografski položaj i smanjenu incidenciju određenih uzročnika, od izuzetne je važnosti znati na što je bitno obratiti pažnju.

Od bakterijskih uzročnika najvažniji su Chlamyidia trachomatis (klamidija), urogenitalne mikoplazme, Gardnerella vaginalis (često u kombinaciji s Mycoplasmom hominis i anaerobnim bakterijama poput peptostreptokoka), kao i beta-hemolitički streptokok grupe B. Uzročnici kao što su Treponema pallidum (sifilis) te Neisseria gonorrhoeae ili gonokok (gonoreja) danas su puno rjeđi.

Od virusa bi trebalo spomenuti HPV (humani papiloma virus) koji nije direktno povezan s razvojem neplodnosti, no kako može izazvati promjene u vidu abnormalnosti stanica na vratu maternice, svakako se preporuča redovito testiranje na njegovu prisutnost. Trichomonas vaginalis spada u skupinu parazita i također može oštetiti reproduktivnu sposobnost.

Važnost prepoznavanja simptoma

Premda se infekcije nekim uzročnicima manifestiraju specifičnim simptomima, gotovo svi mogu izazvati istu ili vrlo sličnu kliničku sliku. Zato je uloga liječnika da prema prikupljenim podacima postavi sumnju na mogućnost infekcije i usmjeri daljnju obradu ka točnoj dijagnozi.

Osim upale rodnice (vaginitis, tj. kolpitis) ili stidnice (vulvitis), infekcije ženskog spolnog sustava obuhvaćaju čitav niz bolesti koje se mogu javiti pojedinačno i u različitim kombinacijama. Upala vrata maternice (cervicitis), upala sluznice maternice (endometritis) te upala jajovoda i jajnika (salpingitis, tj. adneksitis) često čine jednu cjelinu i označavamo ih skupnim izrazom - zdjelična upalna bolest (nerijetko se navodi samo skraćenica PID, odnosno pelvic inflamatory disease). Čak 12 posto djevojaka u adolescenciji oboli od zdjelične upalne bolesti, što dakako može rezultirati razvojem neplodnosti. Naime, kasno ustanovljena i neliječena infekcija dovodi do stvaranja ožiljaka i začepljenja jajovoda, što povećava rizik za pojavu izvanmaternične trudnoće i neplodnosti.

Simptomi infekcije kod muškarca variraju od nespecifičnog peckanja u uretri, povišene tjelesne temperature, bolova u donjem dijelu trbuha i pritiska u perianalnoj regiji, pa do jako osjetljive prostate i bolne ejakulacije. Treba imati na umu da neliječene infekcije dovode do smanjivanja ukupnog broja spermija u ejakulatu (oligozoospermija), njihove nedovoljne pokretljivosti (astenozoospermija), a mogu izazvati čak i neprohodnost sjemenovoda. Budući da infekcije kod muškaraca često mogu biti bez ikakvih simptoma, ne iznenađuje što postotak neplodnih muškaraca iz godine u godinu sve više raste.

Zaključak

Prije detaljne obrade svih mogućih uzroka neplodnosti, svakako bi trebalo isključiti da se u podlozi svega ne skriva neka od infekcija. Stoga bi se u dogovoru s liječnikom najprije trebalo testirati na uzročnike bolesti koji bi mogli dovesti do otežanog zanošenja ili potpune neplodnosti. Uzimanje briseva ne iziskuje mnogo vremena, većina navedenih uzročnika dobro reagira na antibiotsku terapiju, a pogođenim parovima može uštedjeti mnogo dragocjenog vremena.

Tek po završetku liječenja dokazanog infekta savjetuje se krenuti u daljnju obradu; detaljan pregled žene koji uključuje ginekološki ultrazvuk, folikulometriju (praćenje porasta folikula, tj. strukture koja sadrži jajnu stanicu), ispitivanje prohodnosti jajovoda i kompletan hormonalni profil, te urološki pregled muškarca uz prethodan nalaz spermiograma.