"Prijelom boksača" (engl. Boxer’s Fracture)

Anatomske osobitosti

Kosti zapešća (lat. ossa metacarpalia) su duge kosti skrivene u dlanu, a ima ih pet. One funkcionalno i anatomski povezuju kosti pešća (lat. ossa carpi) i kosti prstiju šake (lat. ossa digitorum manus). Kosti zapešća su duguljastog oblika, a na njima valja razlikovati bazu, trup, vrat te glavicu. Najkraća je prva, koja je slobodna i postavljena ispod ostalih kostiju zapešća, a najduža je treća kost zapešća.

Uzroci nastanka

Taj prijelom najčešće nastaje prilikom udarca stisnutom šakom u tvrdi objekt, tj. u slučaju kada se najsnažnije udari zglobom petoga prsta tako da se mali prst potiskuje u dlan. Rjeđe može nastati i prilikom udarca u vršak petoga prsta.

Podložnost ozljedi

U općoj populaciji taj je prijelom tipičan za ulične tučnjave. Stoga se u anglosaksonskoj literaturi često rabi naziv "brawler^'s fracture" (engl. brawl - tučnjava, gužva). U populaciji sportaša ga najčešće nalazimo u kontaktnim borilačkim sportom. Osim njih, tom su prijelomu češće izloženi sportaši koji sudjeluju u igrama s loptom (udarac loptom!), kao npr. košarkaši, odbojkaši. rukometaši, igrači bejzbola i drugi.

Simptomi

Vodeći simptom jest bol, a ona se izrazito pojačava pri pokušaju pomicanja petog prsta, kao i prilikom pritiska na samu kost. Uvijek je prisutna oteklina, a vrlo često se nalazi krvni podljev (hematom) u području zgloba petoga prsta. Deformitet se najbolje uočava pri usporedbi s drugom, zdravom rukom, a prilikom pokušaja formiranja šake peti prst obično bude usmjeren prema palcu i često prelazi preko prstenjaka umjesto da bude usporedan s njim. Katkad mogu na koži šake i osobito petog prsta biti vidljive oguljotine i/ili posjekotine koje upućuju na sraz s nekim tvrdim objektom.

Samopomoć

Valja odmah potražiti liječničku pomoć, a prije samog dolaska liječniku samopomoć valja biti usmjerena na smanjivanje otekline i boli. Treba imobilizirati šaku i ručni zglob ili bar pridržavati ozlijeđenu ruku zdravom. Osim toga, treba primijeniti hlađenje ledom (ne neposredno na kožu i ne masirati!) na bolno mjesto tijekom desetak minuta, i to valja ponavljati nakon petnaest minuta odmora sve do dolaska liječniku.U slučaju da su prisutne posjekotine treba na ranu staviti sterilnu gazu i/ili povoj s ciljem smanjivanja rizika infekcije.

Dijagnostika i liječenje

Značajnu pozornost liječnik pridaje bolesnikovu iskazu o nastanku ozljede, osobito ukoliko je došlo do oštećenja kože i pojave otvorenih rana na koži. Naime, u tim slučajevima postoji velika mogućnost postojanja stranog tijela u rani (primjerice zuba, dijela zida ili sl.) što znatno mijenja uobičajeni postupak liječenja. Uobičajeni je postupak da liječnik, nakon što je tijekom kliničkog pregleda posumnjao u postojanje prijeloma, utvrđuje prijelom na rendgenskim snimcima šake koje se čine u dva smjera. Iako se u medicinskoj literaturi navodi da se neoperacijski mogu liječiti takvi prijelomi ukoliko kut među ulomcima nije veći od 60 stupnjeva, danas se smatra da neoperacijskim načinom valja liječiti samo one kod kojih kut među ulomcima nije veći od 30 stupnjeva.

Osnova neoperacijskog liječenja jest imobilizacija šake i prstiju. Nakon što liječnik vlastitim rukama namjesti prijelom (manuelna repozicija) postavlja se sadrena imobilizacija i to tako da je peti prst savijen (flektiran) u svom korijenu (metakarpofalangealni zglob) za oko 70 stupnjeva, a osim toga i ručni zglob valja biti savijen za oko 20 stupnjeva. Prilikom postavljanja imobilizacije posebnu pozornost valja obratiti položaju prsta s ciljem izbjegavanja uvrtanja prsta (malrotacija). Zbog toga se, kao i zbog provjere položaja ulomaka nakon repozicije, uvijek čini i kontrolna rendgenska snimka nakon postavljanja imobilizacije.

Valja naglasiti da je repozicija tog prijeloma u pravilu poprilično lagana, no često, usprkos valjanoj imobilizaciji dolazi do pomaka ulomaka pa obvezatno valja nakon tjedan dana ponoviti rendgensku snimku. Za zacjeljivanje prijeloma obično je dostatno nošenje imobilizacije tijekom tri do četiri tjedna.

U slučajevima u kojima je kut medu ulomcima veći od 30 stupnjeva i u slučajevima u kojima se ne može zadržati položaj ulomaka usprkos valjanoj imobilizaciji potrebno je kirurško liječenje pri kojem se čini osteosinteza ulomaka i to pomoću vijaka i male pločice ili Kirschnerovih žica. I nakon operacijskog zahvata potrebna je imobilizacija u trajanju od tri tjedna.

Povratak radnim i sportskim aktivnostima

Nakon skidanja imobilizacije potrebno je još provesti i rehabilitaciju u trajanju od bar četiri tjedna prije potpunog povratka radnim i sportskim aktivnostima. Uz posebno izrađene plastične ortoze u sportovima u kojima ruka nije znatnije opterećena moguć je i raniji početak sportske aktivnosti.

Potrebno istaknuti

Još jednom valja istaknuti da je neophodna anatomska repozicija prijeloma i to bilo neoperacijskim bilo operacijskim načinom liječenja, s ciljem da se izbjegne nezadovoljavajući položaj petoga prsta kao i smetnje pri pregibanju prstiju u dlan (formiranje šake).