Što morate znati o drogama?

Što su psihodepresori?

To su sredstva umirujućeg, uspavljujućeg djelovanja i u malim količinama mogu učiniti da se osoba osjeća opuštenije i manje zakočeno. U većim količinama utječu na koncentraciju, koordinaciju pokreta, usporavaju i oštećuju sposobnost reagiranja na podražaje, a mogu dovesti do nesvjesti, kome, pa i smrti. Kod uporabe se razvija psihička i fizička ovisnost različitog intenziteta.

Od opijatskih droga najpoznatiji je i najsnažniji heroin. Opijatski lijekovi imaju dugu tradiciju u klasičnoj medicini i neki derivati opijuma, kao morfin i kodein koristili su se, a i danas se koriste za ublažavanje bolova i kao sredstvo protiv kašlja. Od sintetičkih opijatskih droga najpoznatiji je lijek protiv bolova koji služi i u liječenju, odnosno terapijskom postupku odvikavanja intravenski heroinskih ovisnika - metadon.

Opijate karakterizira stalni rast tolerancije, što znači da što se droga uzima duže i u sve većim količinama, njeno je djelovanje sve slabije. Heroin izaziva snažnu psihičku i fizičku ovisnost. Nakon nekog vremena osjećaj ugode slabi i postaje sve kratkotrajniji te je osoba prisiljena uzimati sve veće količine droge kako bi izbjegla znakove apstinencijske krize. Heroin se u početku uzima ušmrkavanjem ili pušenjem, a kada nakon nekog vremena dođe do porasta tolerancije, onda se, kako bi se sa što manjom dozom postigao što brži i jači efekt, počinje ubrizgavati u venu. Intravenska uporaba heroina nosi mnoge zdravstvene rizike.

Mortalitet među ovisnicima o heroinu je visok, a najčešći uzroci smrti su predoziranje ili nečista droga, samoubojstva, ali i ostale bolesti povezane s intravenskim uzimanjem kao infekcije, uključujući AIDS. Od kroničnih bolesti većina ovisnika preboli ili trajno ostaje nositelj virusa hepatitisa B i C.

Što su psihostimulatori?

Njihovo djelovanje karakterizira ubrzavanje prijenosa poruka u živčanom sustavu, ubrzanje rada srca, povišenje krvnog tlaka i porast tjelesne temperature, smanjuju osjećaj gladi i umora te povećavaju budnost, poboljšavaju raspoloženje sve do euforije, ali mogu potencirati antisocijalno i agresivno ponašanje. Pri uporabi velikih količina mogu uzrokovati tjeskobu i paniku te psihotične reakcije slične shizofrenim psihozama, najčešće s paranoidnim idejama.

Blagi stimulatori su i kava i čaj, a u tu skupinu svrstava se i nikotin (premda će pušači tvrditi da im pomaže pri opuštanju). Stimulatori u smislu droga su amfetamini. U tu se skupinu svrstavaju lijekovi koji se koriste samo uz liječnički nadzor te ilegalni amfetamini, koje mladi obično nazivaju speed. Te se droge uzimaju ušmrkavanjem, gutanjem ili intravenski.

Danas je vjerojatno najčešće rabljeni psihostimulator ecstasy, koji ima i halucinogeno djelovanje pa se ponekad ubraja i u tu skupinu. Ecstasy je stekao veliku popularnost među mladima koji posjećuju rave-partyje, jer omogućava višesatno plesanje i smatra se da emocionalno približava drugima, pojačava senzibilitet, empatiju i bliskost. Danas se ecstasy proizvodi u ilegalnim laboratorijima i na tržište dolazi u obliku tableta (popularno nazvanih "bomboni"), raznih oblika s različitim ucrtanim znakovima. Zbog izrazito nečiste supstance od koje se proizvodi, oni koji kupe i uzmu tabletu ecstasyja nikada ne mogu znati koji je u njoj stvarni sastav droge. U njoj može biti i kokaina, amfetamina, kofeina, ali i cementa i drugih tvari. Uobičajeni kratkotrajni štetni učinci su jako znojenje, tahikardija (ubrazan rad srca), slabost i grčevi muskulature. Ozbiljnija dugoročna štetna djelovanja su teška ili fatalna oštećenja vrućinom, sniženje tekućine i elektrolita te poremećaji funkcije središnjega živčanog sustava, srca, bubrega i jetre. Razvija se psihička ovisnost. U početku je djelovanje droge na središnji živčani sustav izrazito snažno, no s vremenom može uzrokovati trajno oštećenje neurona u mozgu te uzimanje rezultira iscrpljenošću i apatijom. Kako to konzumenti pokušavaju nadoknaditi većim količinama droge, ubrzava se propadanje pojedinih dijelova središnjega moždanog sustava. Osim toga, u malog dijela ljudi čak i jednokratna uporaba uobičajenih doza može uzrokovati teška, pa i smrtonosna otrovanja. Pritom, uz psihičke poremećaje, može doći do jake hipertermije, sve do 43°c, jer ecstasy vjerojatno djeluje na centar za regulaciju temperature u mozgu. To može uzrokovati zgrušavanje krvi, raspadanje bjelančevina u organizmu, razgradnju mišićnog tkiva, akutno zatajenje srca i bubrega.

Uzimanje ecstasyja još je jedan put u heroinsku ovisnost. Naime, nakon snažnog "dizanja" i neprospavane noći, neki će se konzumenti dati nagovoriti da prije odlaska kući ušmrču "lajnu heroina" kako bi se "spustili" i lakše zaspali. Organizmu će, i u onih koji nisu tako kobno završili svoje razdoblje konzumacije ecstasyja, trebati više mjeseci za oporavak svih funkcija (i mozga). U mnogih se dugo zadržavaju simptomi depresije, razdražljivosti, teškoće koncentracije ili agresivnost.

Od psihostimulatora najsnažniju ovisnost uzrokuje kokain, koji se na ilegalnom tržištu pojavljuje kao bijeli, svjetlucavi prašak. uglavnom ne uzrokuje fizičku ovisnost, ali stvara snažnu psihičku ovisnost te može već nakon prve uporabe uzrokovati nesavladivu žudnju za ponovnim uzimanjem. Droga se najčešće ušmrkava pa stoga osobe koje je koriste često diraju nos kao da ih svrbi ili su prehlađeni. Kokain djeluje kratko, pa se za održavanje učinka mora uzimati često. Kokain mijenja karakter osobe, može dovesti do teških psihičkih oštećenja, te simptoma sličnih psihozi. prekomjerno podraživanje živčanoga sustava može uzrokovati povišenje krvnoga tlaka, poremećaje srčanog ritma pa i iznenadnu smrt zbog prsnuća krvnih žila u mozgu ili prestanka rada srca.

Što su halucinogeni?

To su tvari koje uzrokuju psihičke poremećaje, odnosno mijenjaju doživljaj stvarnosti. Osobe pod djelovanjem halucinogena mogu "vidjeti" ili "čuti" stvari i/ili zvukove koji ne postoje, a drugačija je i kvaliteta percepcije, te se može doživljavati kao da se zvukovi vide ili bolje čuju. Kako se mijenja i doživljaj vlastitoga tijela, osoba može imati osjećaj da se može kretati kroz prostor ili vrijeme, da npr. može letjeti (te to uistinu pokušati). Osim toga povećava se općenita aktivnost, nekontrolirano se govori i/ili smije, pojačano znoji, može se pojaviti i osjećaj straha, panike i progonjenja, uz mučninu i grčeve u trbuhu. Pod utjecajem halucinogena doživljaji mogu biti ugodni, ali i neugodni, praćeni dugotrajnim strahom i panikom. Fizička ovisnost se ne razvija, a psihička ovisnost može biti različitog intenziteta. Više tjedana pa i mjeseci nakon uzimanja halucinogena u pojedinaca mogu se javiti prolazni poremećaji percepcije slični psihotoksičnom djelovanju halucinogena ("flashback").

Najpoznatiji halucinogen je LSD. Uz njega se u halucinogene svrstavaju meskalin, koji se dobiva iz vrste kaktusa i psilocibil, koji se dobiva iz vrste gljiva. Halucinogena djelovanja može uzrokovati i droga fenilciklidin ili pcp. Mladi su u nas uzimali i sjemenke biljke bunike ili kužnjak, sa željom da izazovu halucinogeno djelovanje, a neki nabavljaju i halucinogene gljive. I ecstasy i marihuana imaju dijelom i halucinogeno djelovanje.