"Lake" droge

Marihuana i hašiš

Marihuana je među mladima najlakše dostupna i najrasprostranjenija  ilegalna "laka" droga. Dobiva se sušenjem cvjetnih vršaka indijske konoplje, nerijetko ilegalno uzgojene na skrovitim prostorima i u nas. Kao sredstvo ovisnosti najčešće se uživa pušenjem, miješanjem suhoga lišća s nešto duhana i motajući cigarete u posebne papiriće (rizle) koje se u žargonu nazivaju joint.

Uzimanje ima različita djelovanja, od kojih su najčešći osjećaj opuštanja i relaksacije, dobrog raspoloženja, ponekad uz nekontroliran smijeh. Kod osoba koje u sebi nose sklonost psihičkim bolestima (npr. shizofreniji) uživanje marihuane može višestruko povećati opasnost od očitovanja bolesti. Kod većih doza mogu nastupiti i halucinacije, karakterističan poremećaj osjećaja za vrijeme za koje se čini da prolazi mnogo sporije te poremećaj ravnoteže, što sve može bitno smanjiti sposobnost koncentracije i sposobnosti koordinacije.

Marihuana je opasna pri vožnji automobila ili rukovanja bilo kojim alatom ili strojem koji zahtijeva preciznost i koordinaciju pokreta. Uglavnom ne stvara fizičku ovisnost, ali redovita, teška uporaba može dovesti do psihičke ovisnosti s posljedičnom socijalnom i psihološkom disfunkcijom. Postoje djelomična međuovisnost i međutolerancija s alkoholom.

Ogromna popularnost marihuane dijelom leži u vjerovanju da je potpuno neškodljiva. No usprkos niskom toksicitetu marihuana predstavlja rizik za kronična oštećenja. Iako uporaba marihuane ne dovodi do ozbiljnog oštećenja memorije, pažnje i kognitivnih funkcija, istraživanja su pokazala da dugotrajna uporaba dovodi do suptilnijih oštećenja memorije, pažnje te organizacije i integracije kompleksnih informacija. Postoje dokazi da akutna intoksikacija marihuanom u osjetljivih osoba može dovesti do psihotične reakcije i da ima potencijalno blokirajuće djelovanje na kratkotrajno pamćenje.

Što su otapala kao droge?

Kod jednog dijela vrlo mladih adolescenata prvi susreti s drogom su snifanjem, tj. udisanjem ljepila ili drugih otapala. To je sve manje popularno, ali se i danas može naći skupina gotovo djece koja, kako bi postigla stanje omamljenosti, razmazuje ljepilo po najlon vrećicama i stavlja ih na nos ili usta. Kako se djelovanje postiže ne samo udisanjem para, već i djelomičnom hipoksijom (nedostatkom kisika) mozga, jer se udiše već izdahnuti zrak u vrećici, konzumacija tih sredstava može biti potencijalno opasna.

Uzimanje tableta (s alkoholom)

Uzimanje različitih tableta koje su uglavnom dostupne u gotovo svakoj obitelji (protiv bolova, za spavanje, antiparkinsonici i sl.) jedina je vrsta zloporabe sredstava ovisnosti koja je u gotovo svim zemljama učestalija u ženskom spolu. Kako među odraslima žene više naginju uzimanju lijekova općenito, pa i navedenih lijekova za bolove, za spavanje, za smirenje, protiv depresije i sl., smatra se da je jedan dio ponašanja uvjetovan oponašanjem majčinoga modela. Podsvjesno je opravdanje da ako to čine odrasli (majka), onda to ponašanje ne može biti rizično i nepoželjno.

Kako bi se pojačalo djelovanje tableta, često se uzimaju zajedno s alkoholom (to je također karakteristično za djevojke). Konačni učinak ovisit će o vrsti tableta koja je uzeta i o količini alkohola kojom je praćena, a može varirati od uznemirenosti, razdražljivosti, dezorijentiranosti sve do halucinacija.

Zašto je ovisnost kronična moždana bolest?

Značajan utjecaj na moždanu funkciju utvrđen je za mnoge droge. No ne samo da aktivno uzimanje droga djeluje na mozak, dugotrajnije uzimanje droga dovodi do opsežnih promjena u moždanoj funkciji koje traju dugo i nakon što osoba prestane uzimati drogu. Mozak ovisnika je drugačiji od mozga zdrave osobe. u ljudskom mozgu se nalazi dio evolucijski primitivnih moždanih struktura. Te su moždane strukture odgovorne za emocije, motivaciju, osjećaj straha, ljutnje i tjeskobe. Ovaj sustav kontrolira i primarne nagone kao što su potreba za hranom, pićem, spolni nagon i sl., te se smatra da je odgovoran za održanje i opstanak vrste.

Zadovoljenjem primarnih potreba (npr. zadovoljenjem osjećaja gladi), podražavaju se te strukture unutar sustava, te se stvara osjećaj nagrade, ugode i zadovoljstva, koji je temeljno vrlo važna biološka sila našeg opstanka. Mozak te emocije pohranjuje i "pamti" kao obrasce nagrade i ugode (ili neugode ako nagon nije zadovoljen). Upravo ti procesi su zapravo ključno zbivanje u fenomenu razvoja ovisnosti.

Naime, uzimanjem sredstava ovisnosti, preko specifičnih receptora na mozgu, umjetno se aktiviraju centri ugode i postiže se prolazan osjećaj ugode odnosno nagrade. Taj osjećaj mozak pamti kao ugodan doživljaj i informaciju pohranjuje u centrima zaduženim za dugoročno pamćenje i učenje. "pamćenje" mozga aktivira obrazac naučenog ponašanja te uvjetuje stalno i ponovljeno uzimanje sredstva ovisnosti kako bi se osjećaj ugode ponovo postigao. Tako ovisnost postaje proces koji sam sebe podržava. Kada se razvije ovisnost, kod nedostatka droge, podiže se razina "hormona stresa".

To stvara snažan osjećaj neugode odnosno kazne, koji se također pohranjuje u mozgu. Da bi uklonio ovaj osjećaj neugode, ovisnik poseže za drogom kako bi uspostavio "ravnotežu". Kod kronične bolesti ovisnosti, zbog tolerancije na velike doze droge, kod uzimanja sredstava ovisnosti osjećaj ugode se više ne postiže.

Ovisnik uzima drogu isključivo radi izbjegavanja neugode, odnosno uklanjanja simptoma apstinencijske krize. Zbog te vezanosti uz promjene u strukturi i funkciji mozga danas se ovisnost smatra kroničnom moždanom bolešću.