Za neke bolesnike astma ostaje slabo kontrolirana bolest sa stalnim simptomima, čestim egzacerbacijama, stalnom i varijabilnom opstrukcijom dišnih putova i s čestom potrebom za korištenjem beta-2-agonista unatoč agresivnom tretmanu. Teška ili refraktorna astma frustrirajući je problem i za bolesnike i za kliničare koji ih liječe. Na ove bolesnike otpada najmanje polovica izravnih i neizravnih troškova liječenja astme. Astmatičari čija je bolest nedovoljno kontrolirana unatoč širokom korištenju lijekova za astmu pet puta češće koriste hitnu medicinsku skrb od onih s blagom do umjereno teškom astmom. Za njih je i dvadeset puta vjerojatnije da će zahtijevati bolničko liječenje.
Cilj optimalnog liječenja astme je postizanje potpune kontrole i kvalitete života s najmanjom dozom lijekova (posebice sistemskih kortikosteroida). Izbor terapije je diktiran težinom bolesti, terapeutskim odgovorom, drugim bolestima pacijenta, kao i neželjenim nuspojavama lijekova.
Liječenje astme uključuje medikamentozne, higijensko-epidemiološke i edukacijske mjere. Medikamentozno liječenje astme definirano je GINA-smjernicama. Lijekovi koji se koriste u liječenju astme mogu se svrstati u dvije osnovne skupine:
Budući da je astma kronična upalna bolest važno je prvenstveno liječiti upalu pa je stoga prva skupina lijekova (kontroleri) najvažnija u pravilnom liječenje astme, dok su lijekovi iz druge skupine (reliveri) dodatna terapija bolesti. Ovdje valja naglasiti i iznimku po kojoj prema GINA-smjernicama jedino u povremenoj astmi nije potrebna trajna protuupalna terapija, dok je ona za sve ostale stupnjeve (trajna astma) potrebna.
Po GINA-smjernicama kao najjači protuupalni lijekovi navode se inhalacijski kortikosteroidi. Ovo su najpotentniji protuupalni lijekovi i osnova su u liječenju trajne astme. Na našem tržištu nalaze se trenutno tri lijeka koji se primjenjuju u liječenju: budezonid, ciklezonid i flutikazon. Primjenjuju se inhalacijom (udisanjem) iz posebnih spremnika (inhalera) i za njihovo korištenje važna je pravilna tehnika primjene (udisanja).
U Hrvatskoj je u primjeni više tipova tipa spremnika lijeka (inhalera). Prvi i najstariji je tradicionalno poznat kao pumpica. Lijek se u pumpici nalazi pomiješan s potisnim plinom i nakon potiska bude izbačen u obliku aerosola. Postoje i drugi, noviji oblici spremnika s lijekom, a najvažnija je razlika to što u njima nema potisnog plina. Lijek se u nalazi u obliku sitnog praha kojeg treba vlastitom snagom udaha unijeti u pluća. Osim inhalacijskih kortikosteroida, u protuupalne lijekove ubrajamo i antagoniste leukotrijena, a na našem tržištu dostupan je montelukast. Ovi lijekovi djeluju samo na jednu skupinu čimbenika alergijske upale pa samim time imaju slabiji protuupalni učinak od inhalacijskih kortikosteroida. Obično se koriste kao dodatna terapija inhalacijskim kortikosteroidima.
Riječ je o bronhodilatatorima, lijekovima koji dovode do širenja dišnih putova i na taj način olakšavaju protok zraka kroz njih. Ovi lijekovi djeluju samo na simptome astme (olakšavaju tegobe).
Osnovno liječenje trajne astme mora biti uzimanje protuupalnog lijeka odnosno inhalacijskog kortikosteroida. Redovito uzimanje dovodi do liječenja upale pa samim time i sprječavanja posljedičnog suženja dišnih putova. Na taj način opada potreba za lijekovima koji šire dišne putove, što se danas navodi kao cilj dobro kontrolirane astme. Lijekovi koji spadaju u ovu skupinu su:
Bronhodilatatori dugog djelovanja koriste se i u trajnom liječenju astme, osobito ako se radi o umjerenoj i teškoj trajnoj astmi, a njihova je kombinacija s inhalacijskim kortikosteroidima preporučena i smjernicama za liječenje.
U novije se vrijeme sve više oboljelih od astme liječi kombinacijom protuupalnog i bronhodilatacijskog lijeka. Ovakva kombinacija istodobno djeluje protuupalno i trajno proširuje dišne putove. Po smjernicama, ove kombinacije mogu se koristiti u liječenju umjerene i teške trajne astme, a glavna prednost je što pružaju bolju kontrolu bolesti uz niže doze inhalacijskog kortikosteroida.
Na našem tržištu nalaze se tri takva lijeka:
Ove lijekove potrebno je uzimati redovito u dozi ovisnoj o težini bolesti.
Inhalacijska terapija je najdjelotvorniji oblik terapije jer lijek dospijeva izravno u pluća, čime se izbjegavaju učinci lijeka na ostale organe (sistemske nuspojave). Moguće je primijeniti puno manju dozu lijeka da bi se postigao jednak terapijski učinak kao nakon primjene tableta.
Inhalacijski lijekovi koriste se pomoću specijalnih spremnika za doziranje lijeka (inhaleri) koji su mali i prikladni za individualnu upotrebu.
Uzimanje lijeka putem pumpice kod nekih bolesnika nije moguće jer iziskuje koordinaciju potiska i udaha. U takvim slučajevima preporuča se korištenje pumpice u kombinaciji sa specijalnim komorama ("spacerima") za udisanje. Ove komore pomažu da se lijek pravilnije i u punoj dozi unese u pluća. Osobito je važna njihova primjena kod male djece (do 5 godina) jer je kod njih nemoguće postići pravilni unos lijeka iz pumpice bez ovakvog pomagala.