Alergijski rinitis i ambrozija

O alergijama i alergijskom rinitisu

Alergijske bolesti su kronične, nezarazne bolesti koje se danas smatraju bolešću civilizacije ili bolestima 21. stoljeća. Imaju karakter moderne epidemije i prema predviđanjima Svjetske zdravstvene organizacije do 2020. godine u Europi će svako drugo dijete biti na nešto alergično. Iako se radi o bolestima koje ne ugrožavaju život već samo narušavaju kvalitetu života, ta je činjenica zabrinjavajuća. Naime, prema podacima SZO 10-25% ljudi boluje od nekog oblika alergijskog rinitisa (u Hrvatskoj oko 15%).

Prema genetskoj predispoziciji ako je jedan roditelj alergičar, vjerojatnost da će dijete biti alergičar se uvećava za 30%, a ako su oba roditelja alergičari vjerojatnost se uvećava za 50-70%. Ekološka teorija predmnijeva da su alergije posljedica ekoloških onečišćenja (prvenstveno zraka, kao i hrane različitim aditivima). Prema higijenskoj hipotezi ljudi su premalo izloženi zaraznim bolestima te mikroorganizmima s kojima smo bili u kontaktu tijekom čitave evolucije, što izaziva imunološki poremećaj koji vodi u alergijsku dijatezu.

Alergijski rinitis je u svakom slučaju globalni zdravstveni problem te jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku obiteljske medicine. Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije više od 600 milijuna ljudi boluje od alergijskog rinitisa, od čega 40% otpada na djecu. Po učestalosti alergijske bolesti su na trećem mjestu kroničnih bolesti među djecom do osamnaeste godine života. U pokušaju da se objasne epidemiološki trendovi u alergijskim bolestima nastale su teorije koje su definirale rizične čimbenike za razvoj i porast alergija (higijenska i ekološka teorija, te genetska predispozicija).

Alergijski rinitis i astma – dva naličja istog problema

Osnovna funkcija nosa jest priprema udahnutog zraka iz vanjske okoline za ulazak u pluća. Nos služi kao filter, ovlaživač i grijač zraka. Zrak zagrije na približno 37 °C, vlaži ga te odstranjuje sve čestice koje su veće od 5-6 mikrometara. Ako je nos bolestan, tada ne može obavljati svoju funkciju, pa u pluća neće ulaziti kvalitetno pripremljen zrak; stoga postoji znatno veća vjerojatnost nastanka bolesti donjih dišnih putova – astma.

Alergijski rinitis i astma sastavnice su alergijskog sindroma jedinstvenih dišnih putova te se često pojavljuju zajedno. Oko 40% pacijenata s alergijskim rinitisom ima astmu, a oko 80% pacijenata s astmom ima i nosne simptome. Ove kliničke entitete karakterizira epidemiološka povezanost, slični genetski i okolišni čimbenici rizika te činjenica da je alergijski rinitis izravni čimbenik rizika od nastanka astme. Imunopatologija astme i rinitisa je identična, a koncept jedinstvenih dišnih putova ima izravne dijagnostičke i terapijske implikacije. Suvremeno liječenje temelji se na primjeni učinkovite protuupalne terapije na obje razine, osobito intranazalnih i inhalacijskih kortikosteroida, te antileukotrijena i specifične imunoterapije.

Alergijske bolesti dišnog sustava spadaju među najčešće alergijske bolesti, pa tako Svjetska zdravstvena organizacija klasificira alergije kao četvrtu najvažniju bolest. U doba puberteta najčešća alergijska bolest postaje alergijski rinitis, koji kasnije kroz život čvrsto drži prvo mjesto, a oko 80-90% djece s alergijskim rinitisom simptome ima i u odrasloj dobi. Astma se obično javlja između druge i treće godine života, a kasnije zahvaća 5-7% odraslih ljudi. Od astme boluje između 8-15% djece, a iako ih od 40-80% do odrasle dobi “ozdravi”, u djetinjstvu i mladenaštvu im zadaje mnoštvo problema.

Vrste alergena i dominantna uloga ambrozije

Alergni se dijele na one kojima smo izloženi gotovo trajno (cjelogodišnji) ili samo sezonski. Najznačajniji cjelogodišnji alergeni su grinja kućne prašine, alergeni kućnih životinja, a rjeđe plijesni ili izlučevine žohara te alergeni hrane. Sezonski alergeni su peludi stabala, trava i korova, a za nastanak simptoma potrebna je određena koncentracija peludi u zraku. Distribucija peludi je regionalna, tako da nije podjednaka rasprostranjenost pojedinih alergena ni na razini Republike Hrvatski. Postoji posebno izrađen tzv. peludni kalendar ili biometeorološka prognoza gdje se može doznati kolika je koncentracija peludnih čestica u zraku.

Kao jedan od najjačih alergena u našem podneblju koji je došao na loš glas jest ambrozija. Ovaj korov je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika koja može narasti do 150 metara visine. Poznata je i pod nazivima partizanka, fazanuša ili pelinolisni limundžik. Latinsko ime roda Ambrosia potječe od istoimene grčke riječi i znači besmrtan, jer je prema predaji ambrozija bila hrana bogova koja ih je činila besmrtnim.

Procjenjuje se da je svaki deseti stanovnik Hrvatske alergičan na ambroziju, a broj oboljelih stalno se povećava jer se korov širi od 6-20 kilometara godišnje. Iz jedne biljke nastane do 60 tisuća sjemenki koje mogu preživjeti u zemlji više od 30 godina. Alergija na ambroziju može potaknuti tzv. križnu alergiju na pelud i hranu. Osim toga, tijekom cvatnje ambrozije može se pojaviti preosjetljivost na određene namirnice, kao što su lubenica, dinja, tikvica, krastavac, banana, kivi, kamilica i suncokret. 

Stanište i koncentracija ambrozije

Ambrozija raste na zapuštenim zemljištima i livadama, uz putove, a nalazimo je u polju među usjevima i u vrtu. Najrasprostranjenija je u Slavoniji, sjeverozapadnoj Hrvatskoj i primorsko-goranskom području, a sve se više širi i prema morskoj obali. Spada u vrlo invazivne biljke, cvate od srpnja do rujna, a najčešće je vrhunac cvatnje u kolovozu. U vrijeme cvatnje jedna biljka može proizvesti nekoliko bilijuna peludnih zrnaca koja se lako prenose zrakom, pa za vjetrovitog vremena pelud ambrozije putuje i do 600 kilometara. Smatra se da ukupna količina peludi koju u jednoj sezoni proizvede ambrozija premašuje količinu peludi svih ostalih biljaka (s iznimkom trava). Korovi obično uzrokuju alergijske tegobe pri koncentraciji od 50 ili više peludnih zrnaca u kubnom metru zraka, ali ambrozija je iznimka jer uzrokuje alergijsku reakciju već pri koncentraciji 20-30 peludnih zrnaca/m³.

Najveća koncentracija peludi je za sunčanih i vjetrovitih dana, ujutro i prijepodne, pa se tada ne savjetuje provjetravati stan, kao niti boraviti na otvorenom. U sezoni cvatnje ambrozije treba držati zatvorene prozore od stana i automobila tijekom vožnje. Kiša ispire pelud stoga je boravak na otvorenom dobro planirati poslije kiše, kada je koncentracija peludi u zraku najmanja. Ako imate pse i mačke, perite ih i četkajte, jer i oni skupljaju pelud. Nadalje, redovito pratite bioprognozu s alergijskim semaforom. Zbog snažnog, invazivnog razmnožavanja i poticanja alergijskih reakcija kod velikog broja ljudi, u Hrvatskoj je od 2007. godine na snazi Naredba o obaveznom uklanjanju ambrozije.

Zaključak

Kako simptomi alergijskog rinitisa (posebice nakon izloženosti ambroziji) smanjuje koncentraciju te mogu izazvati glavobolju, agitiranost i umor, ovaj entitet uvijek valja imati na umu te poduzeti adekvatne mjere sprječavanja problema. Izbjegavanje boravka i fizičkih aktivnosti u otvorenom prostoru za vrijeme velike koncentracije peludi u zraku predstavlja jednu od glavnih mjera prevencije.