Astmatski napad

Što je astma?

Astma je kronična upalna bolest dišnih putova (bronha) obilježena preosjetljivošću (hiperreaktivnošću) na različite vanjske i unutarnje čimbenike. Vanjski su čimbenici najčešće povezani s alergijskom reakcijom izazvanom alergenima, a unutarnji s upalnim odgovorom imunoloških stanica i tvarima koje one izlučuju. Najčešći unutarnji (nealergijski) pokretači (okidači) astme su virusne infekcije (upale gornjeg dišnog sustava), hladni zrak, zagađeni zrak, tjelesni napor, acetilsalicilna kiselina i drugi nesteroidni protuupalni lijekovi, emocionalni stres, dim cigarete. U oba slučaja dolazi do kontrakcije glatkih mišića u stijenci bronha, otoka sluznice bronha i povećanog stvaranja sluzi u sekrecijskim stanicama sluznice bronha, što dovodi do povećanog otpora strujanju zraka kroz sužene bronhe (bronhoopstrukcija). Javlja se zaduha, nadražajni kašalj, piskanje i stezanje u prsima. To je stanje važno znati prepoznati na vrijeme i započeti liječenje odmah.

Ranije se astmatski status označavao kao astma, koja, usprkos liječenju, neprekidno traje više od 24 sata, a danas kao teška opstrukcija bronha, koja se niti nakon 60 minuta nakon započinjanja liječenja, ne poboljšava.

Simptomi astmatskog napada

Tipična slika astmatskog napada započinje nadražajnim kašljem bez iskašljaja, stezanjem u prsima, osjećajem gušenja, bolesnik se bori za zrak, postaje zabrinut jer usprkos najvećim naporima ne uspijeva doći do dovoljne količine zraka za disanje, osjeća da ne može raširiti prsni koš. Uznemiren i prestrašen traži položaj koji bi mu olakšao disanje. Ako je u krevetu, naginje se naprijed, sjeda s rukama oslonjenim na madrac da bi ramena visoko održao. Ako stoji, uplašeno se okreće tražeći zrak, naginje se kroz prozor, ili opkoračivši stolicu, grčevito stežući naslon, kao da želi poboljšati rad pomoćnih disajnih mišića. Lice bolesnika je cijanotično, blijedo ili sivo, orošeno hladnim znojem, s iskolačenim, ustrašenim očima. Kako ne može govoriti, jaukanjem poziva u pomoć. Pomoćni udisajni vratni mišići, mišići prsne i trbušne stijenke su kontrahirani, a prsni koš je kao fiksiran u raširenom položaju. Udisaj je površan, kratak i jako ograničen, a onda se ta mala količina udahnutog zraka odmah, bez stanke, uz veliki napor izdiše, uz čujno piskanje, koje je izraz velikog napora da bi se zrak izdahnuo kroz sužene dišne putove.

Pretrage i nalazi

Zbog smanjenja razine kisika u krvi dolazi do poremećaja svijesti bolesnika (psihička i tjelesna uznemirenost, pospanost, smetenost), frekvencija pulsa je preko 120/min, izražen je paradoksni puls (jači puls za vrijeme izdisaja, a slabiji pri udisaju), disanje je površno, ubrzano (frekvencija iznad 30/min). Prilikom pregleda, liječnik slušanjem disanje gotovo ne čuje. Opstrukcija dišnih putova se može objektivizirati mjeračem vršnog protoka zraka (engl. peak flow meter) ili spirometrijom, mjerenjem forsiranog izdisajnog volumena u prvoj sekundi (engl. forced expiratory volume in the first second; FEV₁).Pulsnim oksimetrom dobiju se vrijednosti, najčešće, ispod 90%, što zahtijeva što raniju plinsku analizu arterijske krvi.

Liječenje astmatskog napada

Liječenje astmatskog napada započinje hitnom primjenom kisika, visokih doza brzo djelujućih bronhodilatatora (salbutamol) u obliku inhalacija putem raspršivača ili zračne komorice (dva do četiri potiska svakih 20 minuta u prvom satu) i sistemskih kortikosteroida u infuzijama. Ako nema poboljšanja može se primijeniti drugi brzo djelujući bronhodilatator (ipratropijev bromid) preko zračne komorice. Mogu se dati i ampule s ipratropij bromidom/salbutamolom za primjenu putem inhalatora ili ventilatora s intermitentnim pozitivnim tlakom. Adrenalin se ne daje kod astmatskog napada, osim ako bronhoopstrukcija nije posljedica anafilaktične reakcije. Ukoliko dosadašnje liječenje ne dovodi do poboljšanja, primjenjuje se neinvazivna ili invazivna mehanička ventilacija. Smrtnost takvih bolesnika na mehaničkoj ventilaciji je oko 20%.

Zašto dolazi do astmatskog napada?

Nije poznato zašto u nekih bolesnika u određenom trenutku dolazi do astmatskog napada. Veći rizik za taj najteži oblik astme imaju:

• bolesnici koji se redovito ne kontroliraju kod liječnika i njihova astma nije kontrolirana
• bolenici koji su bili u kontaktu s alergenom ili su bili izloženi iritansu za njihovu astmu
• bolesnici u kojih je potvrđena alergija na hranu
• bolesnici koji su ranije imali astmatski napad
• bolesnici koji su ranije liječeni mehaničkom ventilacijom zbog astmatskog napada
• bolesnici koji su bolnički liječeni ili zatražili hitnu liječničku pomoć zbog pogoršanja astme, u prethodnih 12 mjeseci
• bolesnici koji trenutačno ne uzimaju inhalacijske kortikosteroide
• bolesnici koji uzimaju ili su nedavno uzimali kortikosteroide u obliku tableta
• bolesnici koji se “predozirani” s brzo djelujućim bronhodilatatorom (jedan raspršivač salbutamola mjesečno)
• bolesnici s čestim noćnim simptomima astme
• bolesnici koji boluju od psihijatrijske bolesti ili imaju određene psihosocijalne teškoće

Može li se spriječiti astmatski napad?

Nije moguće spriječiti sve astmatske napade. No, moguće je poduzeti neke korake kako bi vjerojatnost njihova nastupa bila manja:

• uzimati lijekove točno po preporukama liječnika (u prvom redu inhalacijski kortikosteroidi)
• izbjegavati alergene (prašina, pelud, dlake) i iritanse (dimovi, pare, mirisi, hladni zrak, kemikalije na radnom mjestu)
• izbjegavati teže fizičke napore, kod astme uzrokovane naporom
• konzultirati se s liječnikom o mogućnosti otkrivanja čimbenika koji bi mogli dovesti do astmatskog napada
• redovito koristiti mjerač vršnog protoka zraka i postupiti po uputama, ako su vrijednosti vršnog izdisajnog protoka zraka (engl. peak expiratory flow; PEF) niže od normalnih, čak ako simptomi astme i nisu izraženi
• odlaziti redovito na kontrolne liječničke preglede, kako bi znali da je astma kontrolirana i da se lijekovi za astmu koriste pravilno
• liječnik astmatičaru mora biti oslonac, pružajući mu sigurnost ohrabrujućim stavom, posebno ako bolesnik ima iskustvo teških napada astme

Ipak, u određenog broja bolesnika provokacijski čimbenik za astmatski napad ostaje nepoznat.

Zaključno

Broj astmatskih napada je u posljednjih 15 do 20 godina značajno pao, otkako se liječenje provodi prema smjernicama globalne inicijative za astmu (engl. Global Initiative for Asthma; GINA). Tome je doprinio i veliki broj novih lijekova, redovita edukacija bolesnika i provođenje osobnog protuastmatskog plana. Usprkos tome, astmatski napad se može dogoditi te je potrebno uvijek ukazivati na ovaj najteži oblik astme.