Liječenje i kontrola astme

Simptomi astme

Astma je kompleksna heterogena bolest karakterizirana kroničnom upalom dišnih puteva i hiperreaktivnošću bronhalne sluznice na direktne i indirektne podražaje. U Hrvatskoj od astme boluje oko 5-6% ukupne populacije. Primarni simptomi astme su suhi kašalj, osjećaj nedostatka zraka uz čujno disanje poput piskanja, stezanje u prsnom košu. Simptomi variraju u intenzitetu i vremenu kada se javljaju a rezultat su promjenjive opstrukcije dišnih puteva koja prolazi spontano ili nakon uzimanja odgovarajućih lijekova.

Što je astmatski napad?

Astmatski napadi predstavljaju progresivno pogoršanje simptoma astme i parametara plućne funkcije koji zahtijevaju povećanu upotrebu lijekova i traženje liječničke pomoći koja može rezultirati hospitalizacijom. 60% svih napada astme kod odraslih i 85% kod djece je uzrokovano virusnim infekcijama posebice u kombinaciji s izloženosti alergenima. Dijagnoza astme se potvrđuje postojanjem tipične kombinacije simptoma i objektivnih pokazatelja poput postojanja reverzibilne opstrukcije dišnih puteva na spirometriji ili na mjerenju vršnog ekspiratornog protoka (PEF).

Individualan pristup liječenju

Ponekad pacijenti teško prihvaćaju dijagnozu kronične bolesti jer se većinom radi o osobama mlađe životne dobi. U liječenju astme je vrlo bitna suradnja između liječnika i pacijenata, međusobno povjerenje i edukacija pacijenta o svim aspektima bolesti, terapijskim opcijama i načinima samopomoći. Nakon postavljanja dijagnoze astme i otkrivanja njezinih pokretača određuju se farmakološke i nefarmakološke mjere liječenja. U prošlosti su farmakološke mogućnosti liječenja astme bile ograničene a teški oblici bolesti nisu bili rijetkost. Posljednjih desetljeća na tržištu su brojni inhalacijski lijekovi koji se jedostavno primjenjuju i doziraju, imaju minimalne nuspojave a odlične rezultate u kontroli simptoma.

Nefarmakološke mjere podrazumijevaju savjete u vezi izbjegavanja specifičnih i nespecifičnih okidača astme, prestanak pušenja, redukciju prekomjerne tjelesne težine, vježbe disanja. Farmakološka terapija se sastoji od protuupalnih lijekova i bronhodilatatora. Odluka o tretmanu se određuje na osnovu učestalosti i težini simptoma, vrijednostima parametara plućne funkcije te se primjenjuje postupno liječenje po stupnjevima bolesti (GINA smjernice, engl. Global Initiative for Asthma).

Kako postići dobru kontrolu bolesti?

Kako bi se postigla kontrola astme potrebno je odabrati odgovarajuće lijekove i individualno ih dozirati, usvojiti dugoročni pristup liječenju, liječiti akutne napade, otkriti i izbjegavati faktore koji pogoršavaju astmu, liječiti komorbiditete, pratiti i prilagođavati terapiju prema težini simptoma. Adekvatnost propisane terapije se u početku treba razmotriti svaka 2-3 mjeseca. Pristup je individualan te se može dogoditi da se terapija u početku češće mijenja.

Osnovno liječenje trajne astme je uzimanje protuupalnog lijeka odnosno inhalacijskog kortikosteroida. Pacijenti ponekad izbjegavaju redovito uzimanje ove terapije, poglavito u periodima kada nemaju izražene smetnje. Važno je da liječnik pacijentu objasni način djelovanja lijeka  i potrebu njegovog kontinuiranog uzimanja na njemu razumljiv način. Treba naglasiti da je astma kronična bolest koja je prisutna i kada nema simptoma a potreban je manji okidač da pokrene kasakadu neželjenih događaja. U novije vrijeme dostupne su fiksne kombinacije inhalacijskog kortikosteroida i bronhodilatatora u jednom inhaleru. Ova kombinacija istovremeno djeluje protuupalno i proširuje dišne puteve a glavna joj je prednost što pruža bolju kontrolu bolesti uz niže doze inhalacijskog kortikosteroida.

Inhalacijska terapija

Inhalacijska terapija je najdjelotvorniji oblik terapije jer lijek dospijeva izravno u pluća čime se izbjegavaju učinci lijeka na druge organe. Tako je moguće primijeniti puno manju dozu lijeka uz postizanje jednakog terapijskog učinka kao nakon primjene veće doze u obliku tableta. Lijekovi se primjenjuju udisanjem iz posebnih spremnika (inhalera) za što je potrebno usvojiti pravilnu tehniku primjene. Pacijenti moraju biti educirani o tehnici inhaliranja te je potrebno inhaler nositi na kontrolne preglede kako bi se tehnika provjerila pred medicinskim osobljem i korigirale eventualne pogreške. Na taj način  lijek dospije direktno na mjesto upale, lokalno djeluje i ne zadržava se u području usne šupljine gdje može uzrokovati gljivičnu infekciju i promuklost.

Cilj liječenja astme

Cilj svake terapije je dovesti pacijenta u fazu da nema simptome ili ima najmanje moguće simptome. Osobe koje boluju od astme moraju uvijek uz sebe imati  inhaler s kratkodjelujućim bronhodilatatorom (najčešće salbutamol) koji će brzo prekinuti napad ili olakšati smetnje. Napadi astme dolaze iznenada, a lijekovi u obliku tableta ili kapsula ne pomažu u hitnim stanjima jer je početak vremena njihovog djelovanja odgođen. Svi pacijenti s astmom moraju biti educirani o načinima samopomoći, mogućnostima uzimanja dodatne doze lijeka, maksimalnom broju doza koje mogu uzeti u 24 sata. Osnovni protuupalni lijekovi se moraju uzimati svakodnevno

Pacijenti koji boluju od astme trebaju pratiti pokazatelje koji omogućuju uvid u stupanj kontrole bolesti. To omogućuje lakšu individualizaciju terapije i samim tim se postiže bolja kontrola bolesti. Bitno je pratiti prisutnost dnevnih i noćnih smetnji te potrošnju salbutamola na dnevnoj ili tjednoj razini. Otkrivanje i izbjegavanje pokretača astme trebao bi biti dio detaljnog plana uspješnog liječenja i kontrole bolesti. Dodatna terapija koju pacijent uzima radi drugih bolesti može također pogoršati kontrolu bolesti kao što su npr. nesteroidni antireumatici, acetilsalicilna kiselina, beta blokatori, lijekovi za prehladu  i drugi te o njima treba upoznati liječnika kako bi se savjetovali o nužnosti uzimanja tih lijekova ili pronalaženju adekvatne zamjene. Preporuča se da svaki pacijent koji boluje od astme ima mjerač vršnog protoka zraka ( PEF). S mjeračem se lako rukuje a predstavlja kvantitativni pokazatelj bronhoopstrukcije što omogućava liječniku i pacijentu uvid u moguća pogoršanja. Preporuča se protok mjeriti 1-2 puta dnevno, svaki put tri puta a zapisivati treba najbolji rezultat te zapisane vrijednosti pokazati liječniku na sljedećoj kontroli. Tako se može procijeniti težina pogoršanja a u skladu s tim se radi plan terapije.

Zašto su važne redovite kontrole?

Važno je dolaziti na redovite liječničke kontrole kako bi se provjerio fizikalni nalaz na plućima te mjerili parametri plućne funkcije i objektivizirala težina tegoba mjerenjem brzine protoka zraka kroz dišne puteve. Karakteristika astme je prolazno suženje dišnih puteva. To znači da se nakon smirivanja napada dišni putevi vraćaju u prvobitno stanje prohodnosti. Ukoliko se astma uopće ne liječi, neredovito ili nepravilno liječi može doći do "fiksiranja" astme. Time su dišni putevi ostali trajno suženi na nekom stupnju te se terapijom više ne može postići značajno poboljšanje i uredna prohodnost što to za posljedicu ima teži stupanj bolesti i nižu kvalitetu života.

Zaključak

Važno je pratiti upute liječnika kod liječenja astme jer je prevencija novih astmatskih napada najvažnija komponenta adekvatne kontrole astme. Svako pogoršanje astme treba što ranije prepoznati i poduzeti mjere njegovog zaustavljanja i ispravnog liječenja. Redovito mjerenje plućne funkcije (najmanje 2x godišnje) i svakodnevno mjerenje vršnog protoka zraka u kućnim uvjetima važno je za praćenje rizika od napada. Nepravilnim i nedostatnim liječenjem  dolazi do povećanog rizika od pogoršanja bolesti, trajnih smetnji, smanjenja kvalitete života, trajnih promjena u strukturi dišnih puteva što rezultira smanjenjem plućne funkcije i u najtežim oblicima bolesti respiratornom insuficijencijom i smrću od astme. Najbolja kontrola se postiže redovitim uzimanje preporučene terapije i izbjegavanjem okidača bolesti. Astma je kronična bolest s kojom se može kvalitetno živjeti ako se pravilno liječi. Suradnja s liječnikom, usvajanje potrebnih edukativnih mjera i savjeta o liječenju su nezaobilazan dio na putu do dobre kontrole ove bolesti.