Koprivu blanširati i nasjeckati, buču naribati (ili kupiti naribanu) posoliti i pustiti da odstoji. Dobro ocijediti (rukom istisnuti vodu, a može i kroz krpu).
U posudi izmiješati sir, 4 cijela jaja, 3 dL vrhnja, buče i koprive. Provjeriti slanost, eventualno dodatno posoliti i papriti.
Dno pleha dobivenog sa štednjakom nauljiti, staviti koru, lagano je premazati uljem, staviti drugu i na nju u hrpicama staviti trećinu nadjeva. Postupak ponoviti 3 puta. Ako ima 9 kora, jednu dodatno ubaciti u sredinu.
Zadnji sloj kora premazati s 2 dL vrhnja u kojem je razmućeno jaje. Prije pečenja obavezno razrezati na jednake kvadrate (4x5) da se ravnomjernije diže.
Peći u vrućoj pećnici na 200 ˚C 45 min.
Ogulite bijele šparoge, uronite ih na 7 minuta u kipuću slanu vodu tek toliko da voda pokrije šparoge. Izvadite, ocijedite i ohladite.
Umak: u 2 dcl vrhnja za kuhanje dodajte malu žličicu šafrana i pustite da prokuha, ohladite i pomiješajte s 3 žlice majoneze. Prelijte po sredini šparoga i poslužite uz komade prepečenca i hruskave salate.
Ne radi se o jelu koje zahtijeva veliko znanje u kuhanju, ali onaj tko spravlja ovo jelo mora imati osjećaj za pravilno doziranje pojedinih sastojaka. Dakle, male bijele lučice crvenog luka treba očistiti, lagano izvaditi tvrdu jezgru, te se skuhaju u slanoj vodi (12-15 minuta).
U suhu zdjelicu koju držite na laganoj vatri, stavite četiri žličice meda, kad se počinje rastapati šećer u medu polako umiješajte oko 15 g brašna (toliko da se sažme s medom). Kad smjesa postane crvenkasto-smeđa, počnite dodavati polako vodu s octom tako da se sve grudice ravnomjerno uklone. Postepeno smjesa postane homogena i glatka - pretvara se u sirup. U tu smjesu dodate kuhane lučice crvenog luka, poklopite i na najmanjoj vatri pustite da se lučice sažmu sa sirupom, nemojte ih dirati kuhačom, već samo povremeno potresite cijeli sadržaj u poklopljenoj zdjelici. Nakon 3-4 minute jelo je gotovo, može se kušati i po ukusu dodati još malo octa ako nije dovoljno kiselkasto.
Ovo niskokalorično jelo (oko 60 kcal po osobi) predstavlja idealan prilog brojnim jelima koja sadrže više masti i proteina, a manje ugljikohidrata. Zbog meda i lučica luka koje se većinom sastoje od ugljikohidrata, ovim jelom unosimo preko 90% ugljikohidrata, nešto manje od 8% bjelančevina ili proteina i samo neznatne količine masti (oko 1%).
Zbog svog blagotvornog učinka na čitav naš organizam, crveni luk trebamo uvrstiti u sam vrh nutritivno i dijetološki vrijednih namirnica. Crveni luk sadrži brojne minerale, natrij, kalij, fosfat, nitrospojeve, željezo, sumpor, jod, silicij, a posjeduje antibiotsko djelovanje. Izvrsna je namirnica kod osoba sklonim nastanku katara, potiče cirkulaciju krvi, djeluje kao diuretik, sprječava stvaranje tromba, a mnogi ističu i njegova afrodizijačka svojstva. Ako spojevi sumpora koje u sebi sadrži mogu umanjiti zbog neugodnog mirisa to svojstvo, onda je idealno crveni luk jesti u kuhanom obliku pri čemu većina tvari ostaje i dalje prisutna, a neugodni mirisi nestaju skupa s hlapivim esencijama koje se tijekom kuhanja gube.
Zamijesite tijesto od brašna, jaja, narezanog marcipana, bijelog vina, naribane korice limuna i soli. Mijesite dugo kao što mijesite tijesto za kruh ili rezance, dodajući žlicu po žlicu extra vergine maslinovog ulja. Polako, ako je tijesto rađeno s prvorazrednim maslinovim uljem poprima žuto-zelenu boju. Tako razrađeno, glatko i masno tijesto oblikujte u okrugle, duge štapićaste oblike (kao kad radite njoke), prerežete svakih 1,5 cm dužine na veličinu lješnjaka i odmah stavite peći u tavu na srednje jaki plamen. Polako, vrtite kuglice s jednom drvenom žlicom dok ne poprime boju oguljenih kestena, stavljajte ih na upijajući ubrus i pospite vanilin-šećerom koji ste samljeli u prah.
Riječ je o desertu što se spravlja u području južne Toskane, Marcha, dijelu Abruzza, pa sve do Rima, a inačica je naših fritula. Riječ je o malim kolačićima koji se isto kao i fritule peku u ulju, ali su okusom prilično različiti i moram priznati - bolji. Nazivaju ih: castagnole. Pretpostavljam da je razlog tome imenu njihov konačni izgled, sličan kestenu, ali kestenu bez kore, onoj srži prekrivenoj pokožicom koju dobijemo kad ogulimo koru.
Talijani to jelo serviraju kao desert, po pet castagnola složenih na malom staklenom tanjuriću, a pored njih stoji žlica pjene od čokolade ili vanilije ovisno o ukusu. I ta kombinacija savršeno paše, castagnole same po sebi nisu slatke, jer se u tijesto ne dodaje šećer, već se samo posipaju tankim slojem šećera u prahu, a pjenasta masa s okusom čokolade ili vanilije upravo traži takve neke neutralne okuse servirane uz sebe, primjerice poput vafla, ali su castagnole ipak posebne! Castagnole su kolači koji se rade uz dodatak najboljeg, najkvalitetnijeg, vrhunskog maslinovog ulja dobivenog preradom maslina u jesen, samo par mjeseci prije. Ulje mora biti mlado, zeleno, bez intenzivnog mirisa, laganog voćnog bukea i tek neznatne gorčine! I što je ulje kvalitetnije, to su castagnole ljepšeg oblika (rastvaraju se prilikom pečenja upravo toliko koliko trebaju), boje i okusa.
Dražesni kolačići, jednostavnog mirisa i okusa, pruža jedinstvenu aromu badema sadržanih u marcipanu. Ti su kolačići normokalorični (imaju točno onoliko kalorija koliko treba, ni previše ni premalo), sadrže određene količine bjelančevina, ugljikohidrata i male količine masti, te niski sadržaj kolesterola. Posjeduju i diskretnu količinu prehrambenih vlakana, a budući da je koncentracija purina niska preporučuju se i osobama koje su sklone obolijevanju od gihta.
Služe ih kao desert, ali zašto ne bi ovi jednostavni kolačići uz jedan jogurt bili izvrstan poslijepodnevni međuobrok.