Migrena i druge glavobolje

Vrste glavobolja

Važno je razlikovati pojedine vrste glavobolja zbog različitog načina liječenja, ali i zbog činjenice da neke glavobolje mogu i ugroziti život bolesnika, dok su druge relativno bezopasne. Glavobolje se prema klasifikaciji Međunarodnog društva za glavobolje dijele u tri velike skupine:

1. primarne glavobolje
2. sekundarne glavobolje
3. kranijalne neuropatije, ostale boli u području lica i ostale glavobolje

U primarne glavobolje ubrajamo migrene, tenzijske glavobolje i pojedine rjeđe primarne glavobolje. U slučaju primarnih glavobolja, glavobolja nije simptom, već bolest sama po sebi.

Sekundarne glavobolje predstavljaju simptom koji nastaje nastaje kao posljedica nekog drugog poznatog uzroka. Sekundarne glavobolje dijele se u sedam skupina, ovisno o uzroku glavobolje među koje ubrajamo ozljede glave i/ili vrata, kranijalne i vratne vaskularne poremećaje, nevaskularne intrakranijske poremećaje, bolesti sinusa, oka, uha, nosa, zubi i vratnih struktura, infekcije, poremećaje homeostaze, psihičke poremećaje i konzumiranje raznolikih tvari ili apstinencija od istih.

Što je migrena?

Migrena je česta primarna glavobolja. S obzirom na intenzitet boli i popratne simptome migrena značajno onesposobljuje bolesnika te je prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji svrstana među vodeće uzroke onesposobljenosti. Migrena predstavlja velik problem za samog bolesnika – kako emocionalno i socijalno, tako i ekonomski.

Nadalje, migrena ima učinak i na bolesnikovu obitelj, ali i društvo u cjelini, posebice ako u obzir uzmemo broj izostanaka s posla ili smanjenu produktivnost na poslu uslijed napada migrene. Bitno je naglasiti kako se migrena može djelomično specifično liječiti i prevenirati; upravo je zbog toga nužno je razlikovati migrenu od ostalih glavobolja u čemu nam pomažu jasni kriteriji koje preporučuje Međunarodno društvo za glavobolje (Tablica 1 i 2).

Put prema dijagnozi migrene

Glavne značajke migrene su ponavljajuće glavobolje umjerene do jake boli koju prate mučnina i/ili povraćanje te preosjetljivost na svjetlo i/ili zvukove i/ili mirise. Bol može biti pulsirajuća ili tupa, zahvaćati pola glave, cijelu glavu ili pak samo dio glave. Takva bol obično traje između 4 i 72 sata.

Značajno je da se bol pojačava uobičajenom fizičkom aktivnošću. S obzirom na učestalost postoji epizodična migrena (manje od 15 dana mjesečno) te kronična migrena (15 i više dana mjesečno). Dijagnoza migrene se postavlja na temelju navedenih kriterija i urednog neurološkog nalaza.

Tablica 1. Kriteriji za dijagnozu migrene bez aure prema Međunarodnom društvu za glavobolje

Tablica 2. Kriteriji za dijagnozu kronične migrene prema Međunarodnom društvu za glavobolje

Vrste migrene

Kad govorimo o vrstama migrene, razlikujemo migrenu bez aure i migrenu s aurom. Aurom nazivamo prolazne neurološke simptome koji mogu biti vidni, osjetilni, govorni ili jezični, motorni, moždanog debla, retinalni. Vidna aura se najčešće manifestira u obliku scintilirajućeg skotoma (bljeskajuće točkice) i fortifikacijskog spektra (cik-cak linije koje se šire), no ponekad je praćena i gubitkom dijela vidnog polja. S druge strane, osjetna aura se manifestira poremećajem osjeta, često osjećajem težine ili trnjenjem jedne strane tijela, često lica i ruke.

Govorna aura se uglavnom prezentira težim nalaženjem riječi ili težim izgovaranjem riječi, dok motorička aura predstavlja poremećaj motorike jedne ruke i noge, što može trajati i do 72 sata (za razliku od drugih simtpoma aure koji traju 5-60 minuta). U auri moždanog debla moraju biti prisutna bar dva od slijedećih simptoma: nerazgovijetan govor, vrtoglavica, šum u ušima, slabiji sluh, dvoslike, nestabilnost i poremećaj svijesti. Retinalna migrena je rijetko stanje koje se manifestira vidnim smetnjama na jednom oku, a mogu biti prisutne scintilacije ili skotomi, tj. ispad vidnog polja do potpune sljepoće – no u pravilu jednog oka.

Za migrenu s aurom potrebno je imati najmanje dva napadaja kojima prethodi jedan ili više simptoma aure koji moraju biti prolazni, a svaki traje 5-60 minuta. Aura prethodi glavobolji do 60 minuta ili je praćena glavoboljom.

Poseban problem kod migrene predstavljaju i takozvani prodromalni stadij koji prethodi glavobolji, a u kojem mogu biti prisutni bol u vratu, umor, pospanost, zijevanje, pojačana potreba za slatkim, slabija koncentracija, sniženo raspoloženje. Osim toga, može se javiti postdromalni stadij nakon prestanka glavobolje u kojem je čest osjećaj umora, iscrpljenost, slaba koncentracija, bolovi u vratu i mišićima te generalna bezvoljnost.

Razbijanje mitova o migreni

Kao što je vidljvo iz kriterija za dijagnozu, migrena ne mora nužno biti locirana u jednoj polovici glave, što je najčešća predrasuda koja često dovodi do pogrešne dijagnoze. Migrena je često obostrana u području čela i sljepoočnica, ili u području korijena nosa, a bol može biti i u području vrata.

Uobičajeni mit je i da je migrena češća u žena, što je samo djelomično točno, odnosno navedeno je ovisno o dobi bolesnika. Naime, migrena je do adolescencije češća u muške djece. Od adolescencije do menopauze je pak češća u žena, dok se nakon menopauze omjer žena i muškaraca s migrenom izjednačava. Generalno govoreći, migrena se najčešće javlja u adolescenciji.

Kod oko 50 posto bolesnika migrena je nasljedna, odnosno u obitelji imaju nekog člana koji boluje od migrene. Zanimljivo je i da je migrena s aurom u žena rjeđa nego migrena bez aure, dok su u muškaraca oba oblika podjednako zastupljena. Poznata je i česta pojava prorjeđenja ili nestanka migrena u postmenopauzi, no kod nekih bolesnica migrene postoje i nakon menopauze.

Diferencijalna dijagnoza migrene prema ostalim glavoboljama

Najčešće se migrena dijagnostički zamijeni s tenzijskom glavoboljom, što ne čudi s obzirom na to da je tenzijska glavobolja najčešća primarna glavobolja. Kako bi se izbjegla kriva dijagnoza pomažu nam kriteriji Međunarodnog društva za glavobolje. Bol mora imati bar dvije do slijedećih karakteristika:obostrana lokalizacija, tupa ili pritiskajuća bol (ne pulsirajuća), blagi do umjereni intenzitet boli, te nepojačavanje boli uslijed tjelesne aktivnosti. U pravilu ista nije praćena mučninom i povraćanjem, a može se javiti preosjetljivost na svjetlo ili zvukove.

Bol kod tenzijske glavobolje je obično difuzna ili obostrana, često i zatiljna, a bolesnici je opisuju poput stezanja obruča oko glave. Bol je tupog karaktera te blaga do umjerena, za razliku od migrene koja je umjerena do jaka i vrlo često pulsirajuća. Tenzijska glavobolja traje od pola sata do sedam dana, a u usporedbi s migrenom ima manji utjecaj na kvalitetu života, smanjenu radnu učinkovitost i izostanke s posla. Za postavljanje dijagnoze potrebno je bar deset glavobolja s navedenim karaktersistikama kako bi se postavila dijagnoza. Tenzijsku glavobolju liječimo jednostavnim analgeticima i nesteroidnim protuupalnim lijekovima, a u profilaktičkoj terapiji najčešće se koriste antidepresivi.

Mogućnosti liječenja migrene

Kad govorimo o liječenju migrene, razlikujemo abortivnu, tj. simptomatsku terapiju kojom prekidamo sam napad migrene, te profilaktičku terapiju kojoj je cilj smanjiti učestalost i intenzitet napada. Za liječenje napada koriste se nespecifični lijekovi poput jednostavnih analgetika i nesteroidnih protuupalnih lijekova te specifični lijekovi za napad migrene triptani.

U profilaktičkoj terapiji koriste se nespecifični lijekovi iz skupine beta-blokatora, antagonista kalcijevih kanala, antiepileptika i antidepresiva. Od nedavno postoji i specifična profilaktička terapija monoklonskim protutijelima koji imaju dobru učinkovitost i značajno bolju podnošljivost od nespecifičnih lijekova.

Što se liječenja migrene tiče, jednostavne slučajeve koji reagiraju na jednostavne analgetike i nesteroidne protuupalne lijekove mogu liječiti i liječnici opće medicine, no specifična terapija triptanima započinje isključivo na preporuku specijaliste neurologa. Posebno treba naglasiti potrebu pravovremenog uvođenja profilaktičke terapije, s obzirom da neuvođenje uglavnom dovodi do kronifikacije migrene, a sve češće i do glavobolje uzrokovane prekomjernom konzumacijom lijekova.

Nespecifičnu profilaktičku terapiju bi u pravilu trebao propisivati specijalist neurolog poštujući postojeće terapijske smjernice, dok bi uvođenje specifične profilaktičke terapije trebalo biti u domeni specijalista neurologa s posebnim iskustvom u liječenju glavobolja. Potonje je važno s obzirom na činjenicu da se radi o novim lijekovima za koje je uz veliko osobno iskustvo u liječenju migrena potrebno i stalno praćenje novih objavljenih podataka o iskustvima s ovim lijekovima.

Zaključak

Usprkos jasno definiranim kriterijima, u svakodnevnoj kliničkoj praksi migrena je nedovoljno dijagnosticirana, a samim time i neadekvatno liječena. Osnovni preduvjet za učinkovito liječenje je ispravna dijagnoza, odnosno razlikovanje migrene od ostalih oblika glavobolja. Kako bismo razlučili radi li se o migreni, tenzijskoj ili nekoj drugoj glavobolji najvažnije je poznavanje navedenih kriterija za dijagnozu migrene.

Ako se postavi nekoliko ciljnih pitanja, vrlo lako se može razlučiti radi li se o migreni. Ipak, sama dijagnoza ostaje u domeni specijalista neurologa obzirom da je nužno da je neurološki status bolesnika uredan. Naime, i neke sekundarne glavobolje mogu imati kliničku sliku migrene, a predstavljaju ponekad i po život opasna stanja. Sve navedeno je vrlo važno imati na umu kod dijagnostičkog pristupa ovom problemu.