Masna jetra - što je i kako se liječi?

Masna jetra

Masna jetra (steatosis hepatis, steatoza) posljedica je nakupljanja masti u jetri koja prelazi 5% ukupne težine jetrenog tkiva. Masnu jetru uzrokuju brojni urođeni i stečeni poremećaji metabolizma masti. Uzročnici nastajanja mogu biti:

• lijekovi i toksini (alkohol, kortikosteroidi, kontracepcija)
• prehrambeni uzroci (debljina, šećerna bolest, gladovanje, poremećaji metabolizma masti, bolesti gušterače, upalne bolesti crijeva)
• nasljedne bolesti (cistična fibroza, galaktozemija, Wilsonova bolest)
• virusne bolesti (hepatitis C).

Glavni uzroci nastanka masne jetre jesu debljina, alkoholizam i šećerna bolest. Masna jetra je dugo smatrana benignim neprogresivnim stanjem (koje ne napreduje u bolest) međutim nova saznanja pokazuju da steatoza može biti vrlo ozbiljna i dovesti do ciroze jetre.

Klinička slika Masna jetra većinom ne uzrokuje tegobe ili uzrokuje samo bol pod desnim rebrenim lukom zbog povećanja jetre. Najčešće se dijagnosticira ultrazvukom trbuha i laboratorijski povišenim vrijednostima jetrenih testova. Često je umjereno povišen ALT (3-4 puta). AST je kod nealkoholne masne jetre uvijek niži od ALT-a. Ponekad je prisutno povišenje GGT i ALP. Ultrazvukom se pokaže uvećana, svjetla jetra. Ponekad su promjene žarišne što predstavlja dijagnostički problem u razgraničavanju prema malignoj bolesti. U slučaju trajno povišenih transaminaza (AST, ALT) potrebno je učiniti biopsiju jetre.

Liječenje Liječenje ovisi o uzroku, no treba napomenuti kako ne postoji specifična farmakološka terapija ovog stanja. Kod većine bolesnika korisno je smanjenje tjelesne težine i prekid uzimanja tvari koja je dovela do masne jetre, što dovodi do poboljšanja nalaza. Nadalje, neophodna je tjelesna aktivnost, provođenje dijete, izbjegavanje nepotrebnih lijekova te regulacija šećera u krvi. Očekuje se da će mapiranjem genoma i novim saznanjima o metabolizmu, utjecaju inzulina i povezanih hormona doći i do razvoja specifične terapije.

Nealkoholni steatohepatitis (NASH)

NASH je jetrena bolest koja na jetri radi promjene koje odgovaraju alkoholnoj bolesti jetre, a pojavljuje se u osoba koje ne konzumiraju alkohol. Danas se pretpostavlja da je NASH uzrok većine ranije uzročno nejasnih ciroza jetre. Koliki je to javnozdravstveni problem možemo predstaviti činjenicom da se u SAD-u očekuje 4 milijuna ljudi sa cirozom uzrokovanih NASH-om. Rizični faktori za NASH dijele se u dvije kategorije: lijekovi i toksini, nasljedni i stečeni poremećaji metabolizma. NASH se najčešće javlja u pretilih žena srednje dobi, kod inzulin neovisne šećerne bolesti i povišenih masnoća u krvi.

Klinička slika NASH je u većine bolesnika bez tegoba i najčešće se dijagnosticira slučajno, tijekom laboratorijskih analiza krvi u sklopu sistematskog pregleda. Bolesnici se ponekad žale na umor, malaksalost, bol pod desnim rebrenim lukom. Učestalo se nađe povećanje jetre i rjeđe slezene. Nedvojbeno je dokazano da NASH ako se ne liječi dovodi do ciroze jetre.

Liječenje Nema specifične terapije za NASH. Pokušava se sa boljom kontrolom tjelesne težine i poremećaja masti i šećera uz izbjegavanje potencijalno toksičnih lijekova. Ohrabrujući rezultati u kontroliranim skupinama postignuti su ursodeoksikolnom kiselinom, metronidazolom i glutaminom.

Ciroza jetre

Ciroza je kronična jetrena bolest koja dovodi do promjene u građi jetrenog tkiva, krvnih žila i stanica jetre što može rezultirati žuticom, povišenjem tlaka u venskom sustavu jetre, pojavom slobodne tekućine u trbušnoj šupljini (ascites), poremećajem svijesti i zatajenjem jetre. Uzroke jetrene ciroze dijelimo na sljedeće kategorije:

1. Virusni hepatitisi (B, C, D)
2. Metaboličke bolesti (hemokromatoza, Wilsonova bolest, cistična, fibroza, galaktozemija, porfirija)
3. Bolesti žučnih vodova (opstrukcije žučnih vodova kamencima, tumorom i sl., PBC, PSC)
4. Smetnje u odvođenju venske krvi (zatajenje desnog srca, Budd-Chiarijev sindrom)
5. Lijekovi i toksini
6. Imunološke bolesti
7. Ostali uzroci (NASH, sarkoidoza)

Klinička slika U bolesnika sa cirozom jetre dolazi do anoreksije (gubitak teka i gubitak tjelesne težine), slabosti, umaranja, ponekad do mučnine i povraćanja. Učestalo se javlja vrućica što predstavlja i dijagnostički problem zbog potrebe da se isključi izvor infekcije. Vrućica je najčešće stalna sa blago povišenom temperaturom. Zbog brojnosti i složenosti simptoma kod ciroze jetre pokušat ćemo ih složiti prema organskim sustavima.

• Probavni sustav: zadah iz usta, povećanje zaušnih žlijezda, varikoziteti (proširenja krvnih žila) probavnog sustava sa posljedičnim krvarenjem, ulkusi želuca i duodenuma.
• Krvotvorni sustav: poremećaji zgrušavanja, anemija
• Plućni sustav: zaduha, cijanoza (plava usta), batićasti prsti, izljev u prsištu.
• Kardiovaskularni sustav: izljev u srčanoj ovojnici, ubrzan puls, hipotenzija (pad tlaka), razvoj srčane bolesti.
• Bubrezi: zadržavanje soli i vode te zatajenje bubrega sa visokom smrtnošću.
• Neurološki sustav: poremećaji svijesti i periferni neurološki poremećaji.
• Kožne promjene: žutica, crvenilo dlanova, paukoliko proširene krvne žilice, promjene na noktima, Dupuytrenove kontrakture, gubitak dlakavosti.
• Mišićno-koštane abnormalnosti u vidu gubitka mišićne mase, učestalih hernija, osteoporoza.
• U sustavu žlijezda sa unutarnjim izlučivanjem događaju se brojne promjene koje dovode do feminizacije, gubitka libida, impotencije, smanjenja testisa, gubitkom menstruacije, neplodnošću i pojavom šećerne bolesti koja se u bolesnika s cirozom jetre liječi tabletama a ne inzulinom.

Liječenje U slučaju jetrene bolesti bez pojave tekućine u trbuhu i krvarenja uzročna terapija može biti jako učinkovita. Dijeta sadržava 1 gram proteina/kg/dan uz 3 grama soli dnevno. Ovisno o procjeni liječnika u fazi ciroze sa izljevima neophodna je terapija lijekovima za izmokravanje i spuštanje tlaka u venskom krvotoku, laksativima, nadoknada proteina u krvi, vitamina i antibiotsko liječenje. Posebno je važan program probiranja bolesnika na hepatocelularni karcinom koji se radi ultrazvučnim pregledima i određivanjem alfa-fetoproteina svakih 6 mjeseci. U slučaju terminalne faze ciroze jetre jedina uspješna metoda sa visokim preživljenjem je transplantacija jetre.

Zaključak

Može se reći da je najuspješnije liječenje dobra prevencija. U najvećem broju slučajeva to znači apstinencija ili umjereno konzumiranje alkohola te izbjegavanje rizičnog ponašanja za prijenos virusne bolesti (spolni odnosi bez zaštite, uporaba intravenskih narkotika) i stroga kontrola preparata ljudskog podrijetla koji se koriste u transfuzijama. Preporučuju se preventivni sistematski pregledi sa testiranjem na hepatitis B i C.