Kozmetički salon - opasnost od hepatitisa?

Uvod

Ponuda i kvaliteta usluge salona je na sve većem nivou, a raste i broj klijenata među muškarcima. Međutim, u posljednje vrijeme saloni u kojima se obavljaju manikura i pedikura navode se kao mjesta mogućeg prijenosa virusnih infekcija hepatitis B i C.

Putovi prijenosa hepatitis C virusa

Hepatitis C-virus (HCV) vodeći je uzrok kroničnog hepatitisa koji može dovesti do ciroze, ali i karcinoma jetre te je danas najčešći razlog transplantacije tog organa. Prijenos virusa putem krvi najčešći je put širenja infekcije. Najrizičnija skupina su intravenski ovisnici o drogama. Prije 1990. godine (prije otkrića HCV-a) dolazilo je do zaražavanja pacijenata koji su dolazili u kontakt sa kontaminiranim krvnim pripravcima. Trenutni podaci iz Sjedinjenih Američkih Država ukazuju da 60% pacijenta inficiranih sa HCV-om su intravenski ovisnici, dok je kod otprilike 10% oboljelih pacijenata do prijenosa infekcije došlo spolnim putem, perinatalnim putem, putem hemodijalize, u domaćinstvu sa zaraženom osobom, ili kao profesionalno oboljenje. Zanimljivo je da se za 20-40% oboljelih ne može otkriti put infekcije. Iako se bilježi pad incidencije HCV-a posljednjih godina, ipak se akutne infekcije i dalje javljaju bez jasnog objašnjenja o putu prijenosa infekcije. Iz dan u dan sve je veći broj publikacija i saznanja o HCV-u, ali i dalje ostaje niz nepoznanica. Identificirani su neki faktori rizika za HCV-infekciju:

• hospitalna infekcija, posebno boravak na kirurškom odjelu
• endoskopija gastrointestinalnog trakta
• pobačaj
• dermatološki postupci
• intravenska i intramuskularna injekcija
• akupunktura
• kontaktni sportovi
• tretmani uljepšavanja
• manikura, pedikura

Oko 73% stečenih infekcija HCV-om povezano je s ovim faktorima rizika.

Putovi prijenosa virusa hepatitisa B

Do zaraze sa hepatitis B virusom (HBV) najčešće dolazi u doba adolescencije ili u mlađoj odrasloj dobi. Infekcija se češće javlja kod bolesnika koji su višekratno primili transfuzije krvi ili krvnih pripravaka prije 1993. godine, ovisnika o opojnim drogama, novorođenčadi majki s hepatitisom B, bolesnika na programu kronične hemodijalize, promiskuitetnih osoba, osoba u bliskom ili profesionalnom kontaktu s oboljelima. Najčešći put prijenosa je spolni put te nakon uboda ili posjekotine na zaraženu iglu ili drugi oštri predmet. Do prije 10-tak godina čak u više od 40% slučajeva nije bio poznat put prijenosa HBV-a, a danas se navodi akupunktura, tetovaže, piercing (ukoliko se koriste nesterilni instrumenti), zajedničko korištenje pribora za brijanje, četkica za zube ili kontakt s izlučevinama rana kao mogući putovi prijenosa. Ipak, za veliki dio zaraženih sa HBV-om način prijenosa infekcije ostaje nerazjašnjen.

Rizik od infekcije virusom hepatitisa B i C u salonima

Provedena je studija u Kanadi u koju su metodom slučajnog odabira uključena 72 salona za manikuru i pedikuru te je njihovo osoblje (tehničari) intervjuirano. Rezultati jedne ranije talijanske studije ukazuju da osobe koje boluju od hepatitisa B češće odlaze na manikuru i pedikuru. U kanadskoj studiji 40% osoblja u salonima je cijepljeno protiv HBV-a. Prosječan broj dnevnih manikura je bio 5, a svaka je trajala oko 30 minuta, dok je prosječan broj pedikura na dan bio 2, a svaka je trajala oko sat vremena. Osoblje je višekratno koristilo gotovo sve instrumente čak kada su bili namijenjeni samo za jednokratnu upotrebu. Samo 35% osoblja je koristilo rukavice za vrijeme obavljanja manikure, a 63% za vrijeme pedikure klijenata. Rezultati studije ukazuju da u salonima s većom frekvencijom klijenata, osoblje nije imalo dovoljno vremena za dezinfekciju instrumenata. Najčešće korištena otopina za dezinfekciju je izopropilni alkohol koji je koristilo samo 11% osoblja, koliko ih je koristilo i autoklav za sterilizaciju intsrumenata! Čak 49% osoblja nije koristilo nijednu metodu sterilizacije! Autori studije zaključuju da je potrebno kreirati protokole za kontrolu infekcije pri izvođenju manikure i pedikure, budući da mogućnost prijenosa infektivnih bolesti postoji, posebno u svrhu prevencije virusnih hepatitisa B i C. Procijepljenost osoblja koje radi u kozmetičkim salonima za HBV je niska, kao i stupanj svijesti i edukacije o prijenosu virusa ovim putovima.

Zaključak

Živimo u vremenu kada ljepota tijela postaje imperativ, a odlasci u kozmetičke salone neizbježni. U nedostatku standardiziranih protokola o kontroli infekcija na ovakvim mjestima te nedovoljno educiranog osoblja, potrebno je upozoriti građanstvo na potencijalni put prijenosa HCV-a i HBV-a u kozmetičkim salonima. Znanstvene studije su pokazale da su tretmani ljepote, posebno manikura i pedikura, identificirani faktori rizika za prijenos virusnih hepatitisa, stoga je zajedničkim snagama potrebno raditi na suzbijanju i kontroli infekcija.