Brošura "Živjeti s alergijama"
Urednik: prof. dr. sc. Neven Tudorić, dr. med., pročelnik Odjela za pulmologiju, KB "Dubrava", Zagreb
sinonimi: Oedema Quincke, Oedema angioneuroticum
Angioedem označava pojavu akutnog edema kože ili sluznica uzrokovanog najčešće ranom, humoralnom reakcijom preosjetljivosti (I tip reakcije) koji često prati urtikariju. Riječ je o dosta čestoj bolesti koja se javlja pretežno kod mlađih žena. Ovu reakciju preosjetljivosti najčešće uzrokuju antigeni prehrambenih proizvoda (protein jaja),konzervansi (Na-benzoat, tartrazin, i dr..), lijekovi (acetilsalicilna kiselina, NSAR, inhibitori angiotenzin konvertaze i dr.) te inhalacijski alergeni.
U kliničkoj slici je izrazit otok koji se javlja naglo, a najčešće zahvaća vjeđe, usnice, područje zglobova, genitalija, te larinks (grkljan), farinks (ždrijelo) i jezik. Nakon nekoliko sati ili u tijeku 2 do 3 dana edem se resorbira (prolazi). U pravilu je životna prognoza dobra. Mogući su recidivi (ponavljanje otoka). Zbog oticanja ždrijela i grkljana može doći do opstrukcije (sužavanja, zatvaranja) dišnih puteva i prijetećeg gušenja, te je katkada potrebna intubacija (ili traheotomija).
Atopijski dermatitis je kronična, recidivirajuća upalna dermatoza karakterizirana jakim svrbežom, koja se pojavljuje u osoba s atopijom. Terminom atopija označava se genetski uvjetovana sklonost povećanom stvaranju imunoglobulina E. Promjene na koži mogu se pojaviti u bilo kojoj dobi, a tipičan je početak između 3. i 6. mjeseca života (30% djece). Bolest pokazuje tendenciju povlačenja s dobi, ali je nemoguće predvidjeti tijek bolesti u pojedinog djeteta. 50% djece oboljele u najranijem djetinjstvu ozdravi do 4.-8. godine, a 80% do 12. godine.
Promjene na koži mogu biti ograničene na pregibne strane velikih zglobova ili diseminirane.
U 80% bolesnika nađe se povišena vrijednost ukupnog imunoglobulina E u krvi, te pozitivitet u intradermalnom testu na pojedine alergne (pr. kućna prašina, grinja, perje, životinjska dlaka, protein kravljeg mlijeka, bjelanjak jaja, pelud).
Alergijske bolesti kao što su alergijski rinitis, astma i atopijske bolest kože predstavljaju sistemske bolesti sa lokalizacijom imunološke reakcije u različitim organima. Česta je kombinacija atopijskog dermatitisa s alergijskim rinitisom i bronhalnom astmom. Zanimljivo je da se atake bronhalne astme i neurodermitisa javljaju naizmjenično.
Izrazito je važna adekvatna rehidracija kože/uljne kupke: 20-30 min, uz primjenu masti, 10% urea, alfa-hidroksi kiseline unutar 3 minute nakon kupke. Lokalno se na kožu primjenjuju topički antiimflamatorni, antialergijski pripravci (kortikosteroidne kreme i masti), a u novije vrijeme i imunomodulacijski pripravci (tacrolimus). Također u fazama pogoršanja kožnog stanja mogu se primijeniti i antihistaminici. Kod djece se mogu navečer primijeniti i sedirajući anitihistaminici (prve generacije: difenhidramin) koji smanjuju svrbež i blago smiruju dijete prije spavanja.
Kod atopijskog dermatitisa je važno izbjegavati nutritivne alergene za koje je dokazana preosjetljivost. Ovo je osobito važno napomenuti kod majki koje doje djecu.
Također je kod bolesnika s akutnom urtikarijom u početku izrazito važan dijetalni način prehrane, uz izbjegavanje konzervansa i aditiva u hrani kao mogućih uzročnih alergena prilikom alergijske reakcije.
Fotodermatoze označavaju oštećenja kože uzrokovane djelovanjem UV svjetla. Razlikujemo primarne i sekundarne fotodermatoze. Kod primarnih fotodermatoza (primjer: solarni dermatitis) oštećenja kože nastaju samim djelovanjem UV svjetla, dok je kod sekundarnih fotodermatoza (fototoksične dermatoze) uz svjetlo, potrebno sudjelovanje fotosenzi-bilizirajućih tvari, koje se nalaze u kozmetičkim sredstvima ili u biljkama.
Fotoalergijske dermatoze predstavljaju promjene na koži u čijem nastanku uz fotosenzibilizator i UV svjetlo sudjeluju i imunološki mehanizmi. Fotoalergijske reakcije rijeđe su od fototoksičnih. Svijetlo aktivira fotosenzibilizator koji je u kožu ušao direktno, iz gastrointestinalnog trakta ili parenteralno. Pod utjecajem svijetla fotosenzibilizator se aktivira, spaja s proteinima kože nakon čega slijedi aktivacija imunoloških mehanizama i oštećenje kože. Od fotosenzibilizatora koji se upotrebljavaju lokalno, navodimo: tetraklorsalicilamid, paraaminobenzojeva kiselina, heksaklorofen, bitionol, mošus (koji se nalazi u sapunima, kozmetičkim sredstvima, kremama za zaštitu od sunca, te u parfemima). Od lijekova koji se primjenjuju peroralno jaki fotosenzibilizatori su slijedeći: tetraciklini, sulfonamidi, sulfonilurea (antidijabetik), fenotijazin (psihofarmak), triprolidin (antihistaminik), klorotiazid (diuretik), ciklamat (zaslađivač).