Bez obzira na uzrok i intenzitet tegoba koje refluks uzrokuje, riječ je o bolesti koju valja početi liječiti čim prije, u protivnom može uzrokovati niz posljedica i drugih oboljenja od kojih neka mogu biti i fatalna.
Namirnice koje valja jesti
Idealan zajutrak sadrži djelomično obrano mlijeko ili jogurt s cerealijama i suhim keksima. Dobar izbor je i sezonsko voće ali samo ako nije kiselo.
Tijekom dana potrebno je piti dosta vode (negazirane), a posebice izvan obroka, tekućinu bi za vrijeme obroka trebalo ograničiti jer ne olakšava probavu, a inzistirati na više manjih obroka tijekom dana, te izbjegavati bijelo i pjenušava vina jer sadrže veliku količinu kiseline.
Namirnice koje valja izbjegavati
Čaj i kava sadrže kofein i tein, dvije tvari koje mogu nadražiti želudac, posebno u slučaju povećanog lučenja želučane kiseline. Ako ujutro ne možete bez šalice čaja ili kave, nemojte ih piti na prazan želudac. Izbjegavajte marmeladu, maslac, slatkiše, dizana i lisnata tijesta, sokove od kiselog voća. Ako jedete sendviče, izbjegavajte umake.
Navodimo nekoliko pitanja koja biste vjerojatno željeli postaviti svome liječniku te ćemo vam pokušati pružiti odgovore na njih.
Bolest se može javiti već od rane dječje dobi, a često i kod adolescenata. Strategija pristupa i liječenja malih pacijenata je slična kao i kod odraslih, no svakako zahtijeva određene modifikacije i oprez.
Promjene životnih navika, kao što je izbjegavanje provocirajućih namirnica (čokolada, jako začinjena hrana, gazirana pića, alkohol...), podizanje uzglavlja pri spavanju, redukcija tjelesne težine, često pomaže kod adolescenata i odraslih pacijenata, no kod manje djece ih je vrlo komplicirano provoditi. Navedene postupke svakako treba pokušati primijeniti, poglavito kada se radi o blažim simptomima bolesti, no kod težih oblika često su ove mjere kao jedina terapija nedostatne.
Medikamentna terapija u djece opravdana je u određenim situacijama i to u dogovoru s liječnikom. Kod lakših oblika bolesti preporučljivo je započeti terapiju antacidima (Gastal), lijekovima koji djeluju lokalno u želucu na način da neutraliziraju aktualnu želučanu kiselinu. Sljedeća stepenica su takozvani blokatori H2-receptora (Peptoran). Ukoliko ti lijekovi ne dovedu do smirivanja simptoma tijekom dvotjedne terapije, opravano je koristiti najpotentniju grupu lijekova, a to su inibitori protonske pumpe (omeprazol, lanzoprazol, pantoprazol, esomeprazol).
Nezadovoljavajući odgovor i na ovu grupu lijekova urgira endoskopski pregled. Lijekovi koji ubrzavaju pražnjenje želuca i jačaju funkciju donjeg ezofagealnog sfinktera (prokinetici) nisu preporučljivi kod djece iz određenih sigurnosnih razloga.
Ovi simptomi mogu pratiti gastreoezofagealnu refluksnu bolest, no mogu biti uzrokovani stranim tijelom u jednjaku ili poremećenoj mišićnoj funkciji jednjaka. Stoga je u tim slučajevima potrebna pažljiva dijagnostička obrada od strane gastroenterologa, prije primjene bilo kakve medikamentne terapije.
Zanimljivo je da je gastroezofagealni refluks utvrđen kod 60% djece koji boluju od astme, te da je terapija inhibitorima protonske pumpe bitno utjecala na poboljšanje simptoma osnovne bolesti.
U SAD-u je primjena lijekova inhibitora protonske pumpe u liječenju refluksa u posljednjih 5 godina porasla za 56 posto. Problem je uistinu velik, tim više što je riječ o lijekovima koji se propisuju djeci, i to djeci do 4. godine života.
Je li primjena lijekova u djece doista opravdana?