Gastroskopija - kome je potrebna i kako se pripremiti?

Kojim bolesnicima je uputno učiniti gastroskopiju?

Prvi i vrlo važan korak kod gastroskopije jest prepoznavanje kojim bolesnicima je ona uistinu potrebna, budući da se radi o proceduri koja se koristi samo kada postoji jasna indikacija. Pri tome je, osim indikacije, važno procijeniti i druge pridružene čimbenike koji postupak mogu otežati ili povećati rizik kod same izvedbe.

Pretragu je uputno učiniti bolesnicima koji imaju:

• Bol u gornjem dijelu trbuha
• GERB ili gastroezofagealnu refluksnu bolest karakteriziranu osjećajem vraćanja kiselog sadržaja, žgaravicom ili pečenjem u području prsne kosti
• Mučnine, povraćanje ili proljev koji traju dulje vrijeme
• Crnu stolicu ili krv u povraćenom sadržaju
• Otežano gutanje ili osjećaj zaostajanja zalogaja hrane što može biti uzrokovano suženjem ili tumorom u gornjem dijelu probavnog trakta
• Patološke rezultate nalaza drugih dijagnostičkih metoda (rentgen, računalna tomografija, magnetna rezonanca)
• Vađenje stranog tijela
• Praćenje cijeljenja ulkusnih ili drugih upalnih promjena odnosno procjene izraslina (polipa ili tumora) primijećenih na sluznici

Priprema za pregled

Prije planirane gastroskopije liječnik i medicinska sestra će pregledati sve podatke vezane za dosadašnje bolesti i eventualne kirurške zahvate te će bolesniku dati potrebne upute. Bolesnik ne smije uzimati ništa na usta 6-8 sati prije samog postupka ili čak i dulje ako se sumnja na otežano pražnjenje želuca. Većina lijekova može se nastaviti uzimati nesmetano, no svakako se u tom smislu treba dodatno posavjetovati s liječnikom, s obzirom da je kod nekih lijekova (kao što su antidijabetici i antikoagulansi) potrebno podešavanje doze ili čak izostavljanje terapije.

Kako je rizik infekcije vezan za rutinsku dijagnostičku gastroskopiju nizak, antibiotska profilaksa se ne preporučuje. Osim toga, prije gastroskopije nije nužno kod bolesnika rutinski raditi laboratorijske pretrage, rentgen pluća ili elektrokardiogram (EKG). Nakon detaljnih objašnjenja vezanih za pretragu, potrebno je da bolesnik potpiše informirani pristanak za podvrgavanje pretrazi.

Tehnika izvođenja gastroskopije

Gastroskopija se provodi savitljivim instrumentom kojeg čini tanka i glatka cijev debljine oko 8 milimetara, s kamerom i rasvjetom na vrhu. Digitalna tehnologija omogućuje prijenos višestruko uvećane slike visoke razlučivosti na ekran monitora, što osigurava detaljnu analizu sluznice te prepoznavanje i najmanjih patoloških promjena.

Prije pregleda bolesnik će od liječnika i medicinske sestre dobiti jasne upute o načinu izvođenja pretrage te na koji će način tijekom pretrage surađivati (s naglaskom na način disanja i opuštanje). Naime, cilj pretrage je u potrebnom vremenu (otprilike 5-7 minuta) učiniti detaljan pregled jednjaka, želuca i dvanaesnika, stoga je suradnja bolesnika neophodna.

Tijekom samog pregleda bolesnik je smješten ležeći na lijevom boku, a u usta bolesnika se postavlja usnik koji je potrebno lagano prihvatiti zubima. Isti služi za zaštitu bolesnikovih zubiju, ali i endoskopskog aparata. Ukoliko bolesnik nosi zubnu protezu koja nije fiksirana potrebno ju je odstraniti prije pregleda.

Neki liječnici koriste lokalni anestetik najčešće u vidu spreja koji se aplicira u ždrijelo kako bi se olakšalo uvođenje endoskopa. Izuzetno je važno da, unatoč nelagodi koja je prisutna tijekom pregleda, bolesnik bude što opušteniji kako bi uvođenje endoskopa bilo što laganije, a time i konačna izvedba pretrage.

Nakon pripreme, endoskop se uvodi kroz usta najprije u ždrijelo, potom jednjak, želudac i dvanaesnik. Tijekom pretrage kroz aparat liječnik upuhuje zrak kako bi se probavna cijev raširila te omogućila pouzdan pregled sluznice. Tijekom izvlačenja aparata taj zrak se velikim dijelom može povući povlačenjem kroz endoskop. Detaljnim prikazom sluznice traži se upala, iritacija, vrijed ili izrasline.

Tijekom endoskopije liječnik može:

• Učiniti biopsiju sluznice pomoću za to namijenjenih bioptičkih kliješta (uzimanje sitnog komadića sluznice koje se naknadno promatra pod mikroskopom). Na temelju tog nalaza moguće je odmah brzim testom i naknadno mikroskopskim pregledom utvrditi postojanje bakterije Helicobacter pylori;
• Primjeniti terapijski zahvat ukoliko se tijekom procedure pokaže potreba: zaustaviti krvarenje iz područja vrijeda, odstraniti neke izrasline na sluznici ili proširiti sužene dijelove probavne cijevi. Neke od tih procedura mogu se učiniti odmah, a neke treba planirati za kasnije obzirom na složenost i trajanje ovih zahvata.

Što nakon gastroskopije i mogući neželjeni događaji

Nakon završene gastroskopije bolesniku će biti objašnjen nalaz pretrage. U slučaju patološkog nalaza liječnik će bolesniku razjasniti prirodu poremećaja i potrebu dodatne obrade i terapije.

Po završetku gastroskopije kod koje nije izvršen neki od terapijskih zahvata bolesnik može normalno piti i jesti. Većina bolesnika se osjeća sasvim dobro vrlo brzo nakon pregleda, no dio njih ipak osjeća određenu slabost i nelagodu, zbog čega se preporuča pošteda od većih napora do kraja dana.

Nakon pretrage bolesnici najčešće osjećaju nadutost, s obzirom da se tijekom pregleda kroz aparat upuhuje zrak radi boljeg prikaza sluznice. Osim toga, manje često mogu se javiti i druge nuspojave: krvarenje nakon endoskopskog odstranjivanja izrasline, nastanak rascjepa na sluznici uslijed naprezanja kod pretrage, kao i aspiracija sadržaja želuca u dišne putove i pluća.

Kada zvati liječnika u slučaju neželjenih događaja nakon gastroskopije?

Liječničku pomoć valja potražiti ako se nakon gastroskopije primijete:

• crna stolica ili povraćanje krvi
• bol u gornjem dijelu trbuha koja je izrazito jaka i ne odgovara nelagodi zbog suviška zraka
• jaki bolovi u ždrijelu ili otežano gutanje
• povišena tjelesna temperatura
• osjećaj pucketanja pod kožom vrata nakon pretrage

Provođenje gastroskopije u anesteziji

Većina bolesnika dobro podnosi pregled te nije nužno bolesnika uspavati za pretragu. S druge strane, sedacija je svakako potrebno ukoliko se planira dulja procedura ili terapijski zahvat. Ako se pregled radi u kratkoj sedaciji bit će postavljen venski put (igla postavljena u venu na ruci) kroz koji će se davati lijekovi za anesteziju te nosni kateter za primjenu kisika. Uobičajeno se koristi kombinacija sedativa (pomažu kod relaksacije) i narkotika (smanjuju neugodu) ili drugih lijekova koji se u tu svrhu koriste.

Tijekom i nakon pregleda u kratkoj sedaciji prate se bolesnikovi vitalni znakovi (rad srca, disanje, razina kisika u krvi). Bolesnik se otpušta kući nakon perioda promatranja, uobičajeno dva sata nakon zahvata. Nakon procedure u sedaciji potrebno je da bolesnik ima pratnju, s obzirom da su refleksi i rasuđivanje smanjeni te remete sposobnost vožnje i donošenja odluka.