Gastritis - upala želučane sluznice

Što je gastritis?

Gastritis predstavlja upalu želučane sluznice. Dijagnoza se može postaviti nakon što se uzmu uzorci sluznice želuca (tzv. biopsija) i pogledaju pod mikroskopom (patohistološka dijagnoza, PHD) - dakle ona se ne postavlja prema endoskopskom ili radiološkom izgledu sluznice. Ako nema upalnog infiltrata sluznice, ili je on minimalan, tada govorimo o gastropatiji.

Gastritis se može podijeliti na akutni i kronični. Tegobe kod akutnog gastritisa nastaju naglo i traju kratko. S druge strane, kad tegobe traju mjesecima i godinama, tada govorimo o kroničnom gastritisu. Gastritis je svakako bitno liječiti, jer u suprotnom može doći do razvoja ulkusa (čira), pa i karcinoma želuca.

Što uzrokuje gastritis?

Više je uzroka gastritisa, a najčešći su:

• infekcija bakterijom Helicobacter pylori (H. pylori)
• lijekovi - nesteroidni antireumatici (NSAR) (tu spadaju acetil-salicilna kiselina, diklofenak, ibuprofen, ketoprofen)
• alkohol
• teške sustavne bolesti

Akutni gastritis može biti erozivni, flegmonozni ili infektivni (uslijed infekcije bakterijom H. pylori). Kronični gastritis može biti posljedica kronične infekcije bakterijom H.pylori, povratom žuči iz duodenuma u želudac (primjerice nakon kolecistektomije), multifokalni atrofični gastritis, autoimuni gastritis, gastritis nakon operativnog odstranjenja donjeg dijela želuca (npr. zbog zloćudne bolesti), infektivni gastritis uzrokovan drugim uzročnicima (Helicobacter heilmannii, mikobakterije, Treponema pallidum, virusi, paraziti, gljive), granulomatozni gastritis, eozinofilni gastritis, limfocitni gastritis, tzv. graft versus host disease te brojni drugi uzroci.

Koje tegobe može imati osoba s gastritisom?

Osobe koje imaju gastritis ne moraju uvijek imati klinički izražene tegobe. Ako se one jave, to su najčešće bolovi u gornjem dijelu trbuha, nadutost, pojava osjećaja sitosti nakon što se pojede količina hrane manja od normalne porcije, oslabljen apetit, mučnina ili povraćanje (želučani sadržaj, krv, sadržaj poput taloga kave), stolica crna kao katran ili krvava stolica te umor (ako dođe do razvoja anemije). Navedeni simptomi mogu se javiti pojedinačno ili u različitim kombinacijama.

Pregled liječnika nije nužan kod svake boli u trbuhu, ali je svakako potreban kod bolova u trbuhu koji traju dulje od 2-3 dana ili se pojačavaju. Nadalje, oprez svakako zahtjeva i jača bol u trbuhu koja traje dulje od sat vremena ili povremeni bolovi u trbuhu koji traju više od 24 sata. Nemogućnost uzimanja na usta tekućine i hrane satima, tjelesna temperatura viša od 38,5 ºC, povraćanje krvi ili sadržaja poput taloga kave, pojava stolice crne kao katran ili krvave stolice te naglo mršavljenje bez smanjenog unosa kalorija također zahtjeva pregled i dodatnu dijagnostičku obradu od strane liječnika.

Što podrazumijeva odlazak liječniku?

Liječnik će svakako provesti osnovnu i proširenu dijagnostičku obradu kako bi se pokušao ustanoviti uzrok gastritisa. To uključuje sljedeće:

• anamneza, fizikalni pregled
• krvna slika, biokemijski nalazi
• ultrazvuk trbuha
• ureja-izdisajni test ili imunokromatografska analiza stolice na antigen H. pylori kod sumnje na infekt bakterijom H. pylori. Serološki (krvni) nalazi na navedenu bakteriju imaju nisku pozitivnu prediktivnu vrijednost, pa se shodno tome ne bi trebali koristiti.
• ezofagogastroduodenoskopija (EGDS) svakako kod osoba starijih od 50 godina ili kod postojanja “alarmantnih simptoma” (mučnina i povraćanje koji ne prolaze, gađenje prema hrani, mršavljenje uz normalan unos hrane, anemija, opipljiva masa u gornjem dijelu trbuha)

Tijekom ezofagogastroduodenoskopije pacijent leži na lijevom boku. Liječnik kroz usta uvodi fleksibilni endoskop na čijem su vrhu svijetlo i kamera. Aparat prolazi kroz usta, ždrijelo, jednjak I želudac sve do duodenuma. Napredovanje aparata prati se na monitoru. Prilikom pregleda uzimaju se bioptati sluznice želuca kod sumnjivih promjena, ali i rutinski na prisustvo H. pylori. Sama biopsija je bezbolna. Uzorke potom gledaju specijalisti patologije, a opisuje se izgled uzorka viđen golim okom te izgled uzorka gledan pod mikroskopom (patohistološka analiza, PHD). Biopsija se radi iz razloga jer mikroskopski nalaz ne korelira dobro s endoskopskim nalazom, kao ni sa tegobama koje osoba ima. 

Kako se liječi gastritis?

Provođenje liječenja ovisi o uzroku gastritisa. Ne preporučuje se koristiti nesteroidne antireumatike ni alkohol; nadalje, savjetuje se izbjegavati masnu hranu (crveno meso, sir, maslac, pržena hrana), jesti više manjih obroka (4-5 puta dnevno) te izbjegavati hranu koja pojačava tegobe.

Ako se utvrdi infekcija bakterijom H.pylori provodi se terapija za eradikaciju navedene bakterije. Takva terapija sastoji se od dva antibiotika te lijeka za smanjenje lučenja želučane kiseline. Po uspješno provedenoj terapiji bakterija nestaje iz želučane sluznice već za tjedan dana, ali znaci kronične upale se povlače tek nakon godine dana (napose u sluznici trupa želuca).

Lijekovi koji se koriste za smanjenje lučenja želučane kiseline su antacidi (kalcij karbonat, aluminij hidroksid, magnezij hidroksid, simetikon), suklarfat, antagonisti histaminskih H2 receptora (ranitidin, famotidin, cimetidin) te lijekovi koji inhibiraju rad protonske pumpe (pantoprazol, omeprazol, esomeprazol, lanzoprazol)

Neki od navedenih lijekova dostupni su i bez recepta, no pritom je potreban oprez, tj. ako tegobe ne popuštaju potreban je pregled liječnika. Inhibitori protonske pumpe predstavljanju znatan napredak u liječenju gastritisa, no njihova preduga upotreba ima nuspojave, stoga  ih treba koristiti tako dugo koliko preporuči specijalist ili liječnik obiteljske medicine.

Što nakon liječenja?

Nakon provedene terapije slijedi kontrola kod liječnika te po potrebi kontrola nalaza koji nisu bili normalni (krvna slika, biokemijski krvni nalazi). Nadalje, svakako  je potrebna provjera je li bakterija H. pylori još prisutna u sluznici želuca. To se može utvrditi s ureja-izdisajnim testom ili imunokromatografskom analizom stolice na antigen H. pylori (dakle, kao i u dijagnostičke svrhe). Ono što je dobro jest kontrolirati čimbenike rizika, što može imati preventivnu ulogu.