U Europi se nalazi vrsta otrovnog pauka Latrodectus tredecimguttatus u zemljama Mediteranskog bazena, Grčkoj, Bugarskoj, Moldaviji, Ukrajini. U Hrvatskoj je latrodektizam zabilježen u Istri, Hrvatskom primorju, u Dalmaciji i na njenim otocima.
Tijelo ovog pauka obraslo je dlakom, kraćom ili duljom, osnovne boje baršunasto crne, s crvenim leđnim mrljama u različitom broju (do 17). Odrasle ženke, koje se općenito smatraju otrovnim, veličine 10 do 18 mm za graviditeta, nalaze se u prirodi od početka ljeta do rane jeseni, a mužjaci, veličine 3 do 5 mm, pretežito u rano ljeto do oplodnje, kada ih ženke ubiju (kanibalizam), te odlažu jajašca u čvrstu okruglastu mrežu, iz kojih se kasnije razviju paučići. Pauk gradi svoju mrežu na tlu, na zaštićenom mjestu, ispod kamena, nadvijenog ruba jarka ili grane.
Otrovni aparat latrodektusa sastoji se od šupljih štipaljki (helicera), otrovnih žlijezdi i njihovih izvodnih kanala. Štipaljkom pauk probije kožu (ugriz ili "ubod") i iz unutrašnjosti žlijezda ubrizga otrov u tijelo žrtve (čovjek). Neurotropni otrov, sastavljen od toksalbumina i lipoproteina s fosfolipidima, djeluje na autonomni i središnji živčani sustav, centralno i periferno.
Od trenutka ugriza do pojave prvih simptoma protekne desetak minuta do jednog sata, ponekad i više sati, a iznimno odmah nakon ugriza bolesnik osjeća paljenje i grčeve u ugrizenom području.
Tipična je rana bol u regionalnim limfnim čvorovima, a potom se bol širi u područje pasa, pa u križa, trbuh, bedra i potkoljenice. Bolesnik osjeća stezanje i pritisak u prsnom košu, koža je oblivena hladnim i ljepljivim znojem, drhti, ponekad se koče i grče mišići tijela, ne može stajati, niti sjediti, a zbog jakih bolova sklon je i bacanju po krevetu, uzdiše, zapomaže, ponaša se kao da će umrijeti (pavor mortis).
Ovakvi simptomi traju prvih 24 sata. Poslije bol popušta i "silazi" u stopala, uz osjećaj žarenja u tabanima. Tako se drugog dana može bolesnika zateći kako sjedi u krevetu, zacrvenjena lica i otečenih kapaka, iscrpljen od bolova i nesanice, ali ne tako više uznemirenog izgleda, iako se i dalje tuži na bolove u nogama i stopalima i žarenje u tabanima.
Trećeg dana bolesnik se obično osjeća mnogo bolje, ali još uvijek ističe bolove u stopalima i žarenje u tabanima, osjeća trnjenje i glavobolju, uz umor i obnemoglost. Nakon nekoliko dana u nekih bolesnika može se uočiti osip po koži tijela.
U neliječenih bolest traje u prosjeku sedam dana, a u nekih bolesnika i kraće vrijeme ili znatno duže, sve do tri tjedna. Smrtni ishod je tek rijetkost, ali u nekih bolesnika, osobito u srčanih bolesnika i onih s visokim tlakom, mogu nastupiti komplikacije koje će prouzročiti smrt.
Najviše prigoda za susret s paukom čovjek ima tijekom obavljanja poljoprivrednih radova, ali i u nekim drugim okolnostima, kao kod sjedenja u travi, kampiranja, kod radova sa sijenom i vinovom lozom, kod čuvanja stoke.
Ugriz pauka je obično lagan, iako neki autori spominju i pojavu oštre boli na mjestu ugriza. Većina bolesnika i nije znala za ugriz pauka, a u vrijeme incidenta bili su zabavljeni radom u polju, tako da pauka ili nisu vidjeli ili nisu prepoznali njegov ugriz, misleći da su se uboli na trn li travu.
Bolesnici koji su bili ugrizeni na spavanju nisu se budili sve dok se nisu pojavili teški opći simptomi (jaka bol), a sam ugriz nije bio dostatan za buđenje.
U liječenju latrodektizma primjenjuju se simptomatska (mišićni relaksansi, analgetici i kalcij) i specifična (antitoksin) terapija. Simptomatska terapija bez primjene specifičnog antitoksina dostatna je i učinkovita u bolesnika s blagim kliničkim simptomima, a prednost joj je izbjegavanje nastanka alergijskih i drugih nuspojava antitoksina.