Postoje dokazi koji govore u prilog znanstvenoj spoznaji da se kod osoba koji pate od proljetnih alergija radi o izmijenjenoj aktivaciji imunološkog sustava, posebice stanica T-limfocita. Povećana sinteza njihovog "faktora održavanja i rasta", molekule interleukina 2 dovest će do pojačane aktivacije i sinteze većih količina T-limfocita. Posljedica toga je i povećana razina cirkulirajućih imunokompleksa. Postoje dokazi koji pokazuju da je upotreba pojedinih biljnih pripravaka ili korištenje farmakološki aktivnih tvari iz biljaka, uz normalnu terapiju, potrebna i zapravo nužna kako bismo održali ravnotežu imunološkog sustava i na neki način suprimirali povećanu aktivaciju T-limfocita. Jedan od takvih pripravka sadržan je u biljkama priobalnog, mediteranskog podneblja, a radi se o ružmarinskoj kiselini.
Odavno je poznato da pojedine aromatične biljke poput ružmarina, origana, timijana, majčine dušice, mente, peršina, bosiljka, lavande, lovora posjeduju ljekovita svojstva i da se od davnina koriste za liječenje i ublažavanje simptoma pojedinih bolesti. Do nedavno nije se točno znalo koji je zajednički nazivnik, odnosno koja je tvar zajednička svim spomenutim aromatičnim biljkama koja posjeduje to ljekovito, terapijsko djelovanje. Odgovor je - ružmarinska kiselina. Ta je molekula jaki antioksidans, mnogo jača od već više puta spominjanog vitamina E. Smatra se da biljke stvaraju ružmarinsku kiselinu i ostale eterične komponente, u prvom redu da bi sebe zaštitile od napada raznih mikrooganizama, parazita i od biljojeda kojima zbog intenzivnog mirisa ovakva vrsta "trave" nije uvijek ukusna.
Navedimo neke bolesti i stanja u kojima se koristi ljekovito svojstvo ružmarinske kiseline, gdje taj spoj služi za liječenje i ublažavanje simptoma, ali se može koristiti i preventivno kod svih onih pojedinaca koji su predisponirani na razvoj pojedinih bolesti:
Treba još istaći da je polifenolna struktura ružmarinske kiseline zasigurno odgovorna za suzbijanje oksidacije LDL-a (lipoproteina niske gustoće), tako da osobe koje u prehrani koriste biljke koje u svom sastavu imaju ružmarinsku kiselinu, imaju manju vjerojatnost razvoja ateroskleroze krvnih žila. Važno je istaći da se ružmarinska kiselina, za razliku od brojnih biološki aktivnih tvari iz bilja, relativno lako resorbira preko probavnog trakta i putem kože.
Treba dodatno naglasiti da se liječnici i farmaceuti moraju posvetiti svakom pacijentu osobno ako se radi o osobi koja boluje od alergije. Individualnom pristupu je ovdje nužan i neophodan jer svaka osoba reagira drugačije na vanjske podražaje. Vrlo često osobe osjetljive na polen pojedinih stabala imaju križne reakcije s različitim voćem i povrćem. Tako primjerice osobe osjetljive na ambroziju pokazuju osjetljivost i na banane, avokado, dinje, krastavce, lubenice. Oni koji reagiraju na polen trave mačji rep, osjetljivi su i na krumpir, trešnju, breskvu i rajčicu. Osobe koje imaju problema prilikom najobičnijeg zagriza jabuke, ili ako konzumiraju marelicu, mrkvu, šljivu, trešnju, najčešće su alergične na polen breze. Konačno, treba spomenuti još jedan slučaj križne reakcije između alergena iz polena trave i pojedinog povrća. U osoba alergičnih na polen divljeg pelina javlja se trenutna alergijska reakcija prilikom konzumacije peršina ili celera.
Stoga, pođite u prirodu u ovo proljetno vrijeme ali osluškujte i simptome koje vam vaše tijelo šalje. Ako želite umanjiti eventualne štetne posljedice alergija, posegnite dva puta na dan za šalicom čaja ružmarina i osjetit ćete blagotvorno djelovanje vrlo kratko nakon konzumacije ovog mirisnog napitka.