Organizacija i struktura spavanja

Struktura spavanja

REM fazu obilježavaju dva oblika - fazični REM, kad se javljaju brzi sinhroni očni pokreti, po čemu je cijela faza dobila naziv (engl. Rapid Eye Movements), i tonički REM, kada nema takvih pokreta. Za svo vrijeme trajanja REM spavanja svi drugi voljni mišići osim očnih paralizirani su. Stoga, štogod sanjali, ostajemo posve nepokretni. Površno, duboko i REM spavanje se tijekom čitave epizode noćnog spavanja dosta pravilno izmjenjuju. U prvoj trećini noći prevladava duboko spavanje, tj. faze III i IV, u drugoj trećini noći duboko, površno spavanje (faze I i II) i REM približno su podjednako zastupljeni, a u zadnjoj trećini noći dubokog spavanja gotovo i nema, a površno spavanje i REM podjednako su zastupljeni. REM se javlja približno svakih 90 minuta spavanja i sve je dulji i očitiji kako spavanje napreduje. Razdoblja spavanja između dva REM-a nazivamo ciklusom. Svake noći u prosjeku izmijeni se četiri do sedam ciklusa.

Kako dokumentiramo dubinu spavanja?

Polisomnografija je elektrofiziološka metoda koja omogućuje egzaktnu ocjenu dubine spavanja. Temelj za polisomnografsku ocjenu spavanja je elektroencefalogram (EEG). EEG je 1929. otkrio njemački psihijatar H. Berger. Metoda se zasniva na registriranju bioelektričnih potencijala mozga. Gotovo istodobno iza otkrića ona je primijenjena za dijagnosticiranje epilepsije i za razlučivanje dubine spavanja. Uočeno je da čim je spavanje dublje moždani valovi postaju sve sporiji. Uočeno je i to da neka razdoblja plićeg spavanja prate i osebujni moždani potencijali kao što su vretena spavanja i K-kompleksi. Kada su čikaški sveučilišni profesor N. Kleitman i njegov student Azerinsky otkrili REM spavanje 1953. pokazalo se da je, osim za elektroencefalografsko registriranje dubine spavanja, bitna i registracija brzih očnih pokreta te elektrofiziološko praćenje mišićnog tonusa, jer su presudno razlučujući elektrofiziološki pokazatelji za REM brzi očni pokreti i mišićna paraliza, budući da je elektroencefalogram u plitkom spavanju i u REM-u vrlo sličan. Stoga polisomnografska metodika uključuje istodobno registriranje EEG-a, EOG-a (elektrookulograma) i EMG-a (elektromiograma). Minimalni broj odvoda koji omogućuje polisomnografsku analizu, tzv. polisomnografski minimum, sastoji se iz jednog do dva EEG odvoda, dva EOG odvoda i jednog EMG odvoda. Vješta analiza ovih zapisa omogućuje posve egzaktnu ocjenu faza spavanja.

Možemo li subjektivno procijeniti dubinu i kvalitetu spavanja?

Mi nemamo valjani osjećaj kako smo prospavali noć. Ispitivanja su pokazala da spavanje vrednujemo gotovo isključivo temeljem duljine i broja noćnih buđenja kojih smo svjesni. Dugo spavanje bez zapamćenog buđenja za nas je i dobro spavanje. To uopće, međutim, ne mora biti tako. Kvalitetno spavanje je ono koje sadrži sve faze spavanja u optimalnom omjeru. Najbolji subjektivni indikator dobrog spavanja je kvaliteta cjelodnevne budnosti i osjećaj dnevne svježine. Ako je netko tijekom dana pospan, to je pouzdani znak da s noćnim spavanjem nešto nije u redu, makar se činilo da se spavalo dovoljno dugo i dobro.

Razlikuje li se spavanje u ovisnosti o dobi?

Da, izrazito. Novorođenčad i dojenčad do kraja prve godine života spavaju 16-22 sata dnevno, s izrazitom prevagom dubokog spavanja i REM-a. Te faze spavanja omogućuju najbolji tjelesni i moždani razvoj. Školska djeca do puberteta spavaju oko 10 sati, skraćuje se udio dubokog spavanja i REM-a, pa u odrasloj dobi, kada se spava oko 8 sati dnevno, s varijacijom 7-9 sati, udio pojedinih faza je sljedeći: 40-50% površnog spavanja, 20-30% dubokog spavanja, 20-25% REM-a. U starosti spavanje se skraćuje na 6-7 sati i sve je pliće, s više noćnih buđenja.

Spavaju li životinje?

Da. Sve životinje spavaju, ali im je duljina i struktura spavanja različita ovisno o tome koliko im je razvijen središnji živčani sustav. Tzv. više životinje, ponajprije sisavci, pokazuju profiliranije spavanje, kod čega je teže procijeniti dubinu spavanja nego razlučiti NREM i REM spavanje. Što je mozak životinje bolje razvijen, ona pokazuje očitiji REM. REM se kod životinja, po mnogim fiziološkim karakteristikama, bitno razlikuje od REM-a kod ljudi. Prvenstveno, mnoge životinje za vrijeme REM-a ne pokazuju mišićnu paralizu, a u ostalim fazama spavanja mogu sačuvati dostatni mišićni tonus tako da spavaju i stojeći.

Kakav je utjecaj svjetla na spavanje?

Izmjena dana i noći presudno utječe na raspored budnosti i spavanja. Kod životinja prilagodba je različita. Nekima je noć povoljnije razdoblje za skrovitu ili grabežljivu opskrbu pa su aktivne po noći, a po danu spavaju. Ljudima je dnevno svjetlo optimalan poticaj za sveukupnu aktivnost, pa smo prilagođeni spavanju po noći. Izmjena ciklusa budnosti i spavanja spada u tzv. cirkadijarni ritam, tj. ritam koji je sinhroniziran s izmjenom dana i noći. Taj ritam, ali i ritmove koji se izmjenjuju unutar dnevno-noćnog razdoblja, regulira biološki sat. Biološki sat se nalazi u suprahijazmatskim jezgrama hipotalamusa smještenim u mozgu povrh križišta vidnog puta. Primarna stimulacija biološkog sata svjetlom dolazi s mrežnice oka i skoro je neovisna o sposobnosti vida, a događa se čak i kada je oko slijepo za svjetlo.

Interesantno je da i neki dijelovi tijela stimulaciju svjetlom prenose do biološkog sata u mozgu. Pod utjecajem biološkog sata izmjenjuju se noćno spavanje i dnevna budnost, ali ne samo to. Biološki sat određuje pravilnost izmjena faza spavanja po noći i kvalitetu budnosti preko dana. Stoga se u prvoj trećini noći spava duboko, u drugoj trećini noći duboko, površno i u REM-u, a u trećoj trećini površno i u REM-u. Budnost preko dana biološki sat određuje tako da nam je budnost izjutra i prijepodne vrlo visoka, da smo lagano pospani rano poslijepodne između 14 i 16 sati (poslijepodnevni drijemež, fjaka, siesta), a iza toga ponovo smo sve budniji. Najbolja kvaliteta budnosti postiže se rano navečer između 19 i 21 sata.

Dojenčad do šestog mjeseca života donekle slijede ritam spavanja i budnosti naslijeđen od majke, ali uz enormno produljenje spavanja spram budnosti. Zatim je ritam budnosti i spavanja posve disinhroniziran, pa se postepeno usklađuje s izmjenama dana i noći, većinom se potpuno uskladi s ovim ciklusom do kraja treće godine života. Adolescenti pokazuju tendenciju odlaganja spavanja, tzv. sleep delayed, rado odlaze spavati vrlo kasno i kasno se bude prijepodne. Nasuprot tome, stare osobe rano liježu i rano se bude (sleep advanced). Ovo su važne činjenice jer se, unatoč uvriježenom uvjerenju, ove specifičnosti spavanja mladih i starih osoba ne smatraju poremećajima.