Poremećaji spavanja - parasomnije

Mjesečarenje ili somnambulizam

Radi se o noćnom dizanju iz kreveta, nerijetko tumaranju okolicom, s katkad prepoznatljivim automatiziranim nesvrhovitim ponašanjem. U pitanju je djelomično buđenje iz dubokog spavanja, kod čega ne dolazi do potpunog razbuđivanja pa stoga niti svjesne kontrole ponašanja.

Jesu li moguće samoozljede ili nasilništvo?

Rijetko. Ozljede su nešto vjerojatnije ako se mjesečara naglo probudi na potencijalno opasnom mjestu ili u rizičnom položaju. Nasilništvo ili drugi oblici kriminalnog ponašanja iznimno su rijetki.

Ima li povezanosti s punim mjesecom?

Prvenstveno se radi o predrasudi. Tek teorijski gledano, čestoća ovih pojava kod predisponiranih osoba može biti veća za punog mjeseca zbog nešto više noćnog svjetla.

Noćni strah – pavor nocturnus

Javlja se skoro isključivo u dječjoj dobi. Kao i kod somnambulizma, dolazi do naglog buđenja iz dubokog spavanja, no razbuđenost nije potpuna. Sasvim su nekontrolirani raptusi straha kao odraz patološke aktivacije neurofizioloških središta za emocije. Nema mentalnog sadržaja, nema utjehe, reakcija ustrašenosti jednostavno mora proći. Jutarnje nesjećanje.

Noćno mokrenje – enuresis nocturna

Također je posljedica djelomičnog buđenja iz dubokog spavanja, no ovaj put s nekontroliranim, većinom obilnim, mokrenjem u krevet. Nema prethodećeg sna, nema jutarnjeg sjećanja za događaj, ostaje samo vlažan krevet.

Što je to govor u spavanju (somnilokvija), a što je škripanje zubima (bruksizam)?

To su posve blagi, neopasni a tek povremeno socijalno kompromitantni fenomeni u spavanju. Podloga im je slična kao i kod somnambulizma, enureze ili pavor nokturnusa: radi se o fenomenima djelomičnog buđenja.

Što su noćne more?

Potpuno nešto drugo od prethodnog. Noćne more su ponavljanje teških snova, djelomično povezanih s nekim stresnim životnim iskustvom, ili su posve neshvatljivog sadržaja. One su znak lošeg, prvenstveno isprekidanog, spavanja. Nerijetko su noćne more provocirane dugotrajnom uporabom hipnotika, kod čega dolazi do kroničnog potiskivanja sanjanja u REM-u, no koje se u stanovitim razdobljima nadomješta u pojačanom intenzitetu. Tada se intenziviraju i noćne more. Kvalitetno reguliranje spavanja istovremeno je terapija i noćnih mora. Od lijekova, triciklički antidepresivi sa svojstvom potiskivanja REM spavanja (amitriptilin, imipramin) mogu biti prvi izbor, no samo dok noćne more traju.

A epilepsija u spavanju?

Međuodnos epilepsije i spavanja može biti značajan. Dugotrajno uzimanje antiepileptika katkad poremeti strukturu spavanja zbog supresije restitutivnih stadija (dubokog spavanja i REM-a). Češće atake uz iste doze lijeka ili pojačani dnevni umor kod osoba liječenih zbog epilepsije znak su da treba polisomnografski istražiti spavanje. S druge strane, površno spavanje i REM faza rizični su za neke vrste epileptičkih napadaja. Neispavanost povećava rizik od svakog oblika epilepsije.

Liječenje parasomnija

Liječenje parasomnija je promjenjivog uspjeha, no vrijedno je pokušaja. Daju se lijekovi koji harmoniziraju spavanje tako da je ono čvršće zbog povećanog praga za buđenje i s manje izraženom fluktuacijom dubine spavanja. Pomažu standardni benzodijazepinski hipnotici, ali i neki triciklički antidepresivi (amitriptilin, doksepin) koji imaju svojstvo odgađanja REM-a. Bitna je točna dijagnoza. Osobito je važno isključiti noćne epileptičke atake, koje mogu prouzročiti slične fenomene.